Uredništvo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

146Osvrti, prikazi - KAJ, XLVIII, Zagreb 5-6 (2015)Kako god bilo, veliki hrvatski domoljub, pakrački i kanadski prosvjetni radnik, ostva-rio je Zvonimir Erjavec djelo trajnoga značenja. *** Jože Gregorič (1908.-1989.), slovenski sve-ćenik i slavist školovan u Zagrebu (pisao je npr. o Slavku Batušiću, Mili Budaku, Aleksi Koki-ću, Sidi Košutić, Stjepanu Miletiću, Vinku Ni-koliću, Isi Velikanoviću itd.), vrlo marljiv pisac, nije rječnik zavičajnog Kostela nedaleko od hr-vatske granice objavio za života. Njime su se kao urednici bavili slovenski jezikoslovci Sonja Horvat, Ivanka Šircelj-Žnidaršič i Peter Weiss. Stanislav Južnič, Drago Samec i Peter Weiss objavili su 2011. u Ljubljani knjigu Domozna-nec in kulturni delavec Jože Gregorič. Naknad-no je tiskan i rječnik, opsežan i vrlo vrijedan, obogaćen i korisnim crtežima. Sadrži on opći leksik i frazeologiju, sve u svemu blizu 18 tisu-ća riječi. Taj je rječnik neobičan jer se polazi od standardnoga slovenskog jezika kojem se do-daju i domaće riječi iz kraja nedaleko od Broda na Kupi. Te sam govore, uključujući i kostelske idiome, i ja istraživao  kad sam proučavao go-ranske kajkavske govore. Ti su kostelski govo-ri u najnovije vrijeme i sustavno proučavani, a dane su im i nove interpretacije. Npr. Januška Gostenčnik nedavno je doktorirala na temelju disertacije Izoglose na stiku slovenskega ko-stelskega narečja in kajkavskega goranskega narečja. O tim pitanjima i hrvatska dijalekto-logija mora reći svoju riječ. Svakako je surad-njom slovenskih dijalektologa izvanredno do-tjeran Gregoričev rad, pa rječnik u cjelini može biti važan i u proučavanju hrvatskoga leksika. Josip LisacPJESNIČKI RETROVIZOR: KAJKAVSKI PETEROLISNI  CAPRICCIO IVANA KUTNJAKAKAJKAVSKI PETEROLISNI CAPRICCIO – kajkavski pjesnički truc, u 62 pjesme pet an-tologijskih pjesnikinja (Božica Jelušić, Emilija Kovač, Biserka Marečić, Božica Pažur, Valen-tina Šinjori), s izborom i predgovorom Ivana Kutnjaka, objavljena je kao 41. knjiga u naklad-ničkom nizu Mala biblioteka “Ignac Kristija-nović” Kajkavskoga spravišča iz Zagreba. Riječ je o prvom u nas vrednovanju i usustavljivanju kajkavskoga ženskoga rukopisa u korpusu hr-vatske pjesničke postmoderne u posljednja dva desetljeća (sve od 1993.)Pritom žensko pismo nije termin “literar-noga popusta”, književnog alibija, ili izraz ka-kva socijalnog pokreta – feminizma, ekofemi-nizma i sl. – niti književne škole, već ga valja shvatiti uvjetno, a jedino kao odrednicu i či-njenicu pretežitog /naglašeno ženskog autor-stva postmodernističke kajkavske književne “scene”, kakvom je vidi književnik, znanstve-nik, esejist i antologičar mr. sc. Ivan Kutnjak, među ostalim djelima autor antologije hrvat-skokajkavskog pjesništva devedesetih Zercalo horvacko i tronarječne zbirke s elektroničkom označnicom u naslovu: www.točka.rt dobre nade.točka.hr .Izborni predlošci ženske jezične kajkav-ske pjesničke vrste (koju čine Božica Jelušić, Emilija Kovač, Biserka Marečić, Božica Pažur, Valentina Šinjori) jesu antologijski Jože Skoka i samoga Kutnjaka, zatim recitalne zbirke su-vremenoga kajkavskoga pjesništva Zeleni bregi Zeline, Došel bum v Bistricu, Senje & meteorji, časopis Kaj te zbirke autorica. Kajkavski naslovi pojedinačnih ciklusa (s po više od 10 pjesama svake autorice), ujedno i skraćeni stihovi, donekle oprimjeruju filozo-fijsku i označiteljsku narav njihova pjesništva: Bi mogel vloviti zlatnu kaču? (Jelušić); Te den je bil za reči skosati (Kovač); Špigli se nebe f mlake (Marečić); Vu tambu od jezeka (Pažur); Se kaj ima žena – mobilno je (Šinjori).U uvodnoj studiji KAK ZITI Z KRIŽA – RAZPETOST BOLI Kutnjak kajkavske kor-puse pet izabranih autorica analizira kao ne-prijepornu estetsku činjenicu kvalitativnoga 147Osvrti, prikazi - KAJ, XLVIII, Zagreb 5-6 (2015)rasta unutar postmoderne kajkavske i matične hrvatske poezije – koja izbrušenim artizmom te nesputanom, “kmiconosnom” doživljajnošću, istodobno, odzrcaljuje razinu i tijek ukupnosti hrvatskoga pjesništva na razdjelnici drugoga i trećega milenija. Kajkavski “rukavac” ženskoga poetskog rukopisa, prema Kutnjakovoj ocjeni, nosi odlike suvremene hrvatske književnosti najvišega reda, poput ovih: tematizacija jezi-ka, intertekstnost, stihovna razlomljenost, sti-lizacija organskog idioma, neoekspresionizam, (neo)egzistencijalistični filozofski pojam vre-mena; dekompozicija subjekta, ludizam, ideja raskorjenjivanja i pustoši svijeta...itd.Kutnjak naglašava širu umjetničku i stru-kovnu kompetenciju autorica od aktive kajka-vijane; tri među njima jesu i pjesnikinje i izra-zite prozaistice hrv. standardnoga jezika; one su i esejistice, prevoditeljice, autorice znanstve-nih studija, književnoznanstvenih monografi-ja, urednice, likovne i alternativne umjetnice, ekologinje; zanimaju ih rubna područja zna-nosti... itd. Vrlo korektno i iscrpno, Ivan Kut-njak navodi kako uz peterolist, posljednja dva desetljeća suvremene poetske kajkavijane u Hr-vatskoj kontinuirano tvore i još začudno broj-na ženska autorska imena, pogotovu u tzv. recitalnom pjesništvu: od Blanke Dovjak Mat-ković, Melite Runje, Božene Loborec, Ljubice Duić, Zlate Bujan Kovačević, Verice Jačmenice, Božice Brkan, Branke Jagić, Ivanke Kunić... te još poneka “izvan geografski pojmljenih gra-nica Hrvatske” – Jolanka Tišler, Antonija Srnel Baksa. I druge nadolazeće pjesničke ‘sirene’, poput antologijske Zdenke Maltar!Bez obzira na veliku raznolikost kajkav-skog jezičnog izbora svih pet autorica – bila to naddijalektalna kajkavska varijanta s pre-pletajem jezika starih pisaca i svevremenskoga Frica (kako svoj jezik definira Božica Jelušić); bilo to polazište u mjesnom govoru, organ-skom idiomu (Donjeg Mihaljevca, Biškupca, Kašine, Brezničkog Huma, Presečna, Varaždi-na...) – od njegovih dnevno-razgovornih reali-zacija s poetološkim rezultatima visoke filozo-fičnosti – svaka od njih taj zavičajni idiom uz-diže na razinu (osobnog) jezičnoumjetničkog standarda. Autorice istodobno, na svoj način, ovjeravaju, provode sustav kajkavskoga jezika, sudjelujući u njegovoj suvremenoj standardi-zaciji. Istraživanja su, inače, pokazala kako u umjetničkoj transpoziciji, upotreba organskog idioma, nikad nije puko prenošenje njegovih dijalektnih i leksemskih vrijednosti, nego se dograđuje elementima širega kajkavskoga go-vornoga područja, dapače književnog iskustva uopće, bez obzira na jezik. Time suvremena kajkavska književnost, osobito pjesništvo, po-gađa samo središte postmoderne – kojoj je jezič-na polivalentnost temeljni aksiom.Svaka od pjesnikinja peterolista dodat-no je u javnosti prepoznatljiva osobnim, sin-tagmatskim pečatom, ‘štiklecom’: Jelušićeva programatskom kraticom U.K.E (“Ujedinjeni kajkavski emirati”), ili terminima za ars poe-tica – ‘belletrija’, ‘pisanja meštrija’, ‘kajogledi’, ‘activa kajkaviana’; Emilijin je termin – ‘pe-semčinjenje’, ali i francusko-kajkavska homo-nimijska uzrečica C’est la vie – se velí; Marečić, u stilu spomenute kmiconosne doživljajnosti: Črna Lady i zemleni človek; Pažurova je sko-vala i u svom brezničkohumskom kodu još na-vek išče – kajòm, “jedinicu mjere za kajkavski”; Valentina Šinjori, osim pasternakovskog pita-nja: “Otprite oblok da vidim / koje je stoletje vuni!” općekomunikativnom frazom: Kajkavi-mo jutrešnji blues .../Kajkavimo?/ pijemo kavu na kaju.“Borba” /harcuvajnje za objavu ove ose-bujne kajkavske pjesničke panorame, uz sen-zibilnu, gotovo neusporedivu sinteznu studiju Ivana Kutnjaka (objavljenu isprva u časopisu Kaj), trajalo je skoro četiri godine – uz razna dodatna obrazlaganja, pa i promjene svoga pr-votnoga naslova: “Pismo, pesen @ krinon-line” (Kajkavski spleen pet vršnih suvremenih kaj-kavskih sirena). Neizbježno, Kutnjak komentira nezahval-ni status ženstva izvan književnoga konteksta – dakle, u “Adamovu zavičaju” – kao onaj “mi-nornoga subjekta u akuzativu”. Nadamo se da takvu gramatikalnu spoznaju pozicije ženstva upravo ovaj peterolisni kapric zdušno deman-tira, dajući toj knjizi i dodatno društveno zna-čenje.  Uredništvo

PJESNIČKI RETROVIZOR: "KAJKAVSKI PETEROLISNI CAPRICCIO" IVANA KUTNJAKA

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia