Ivan Cifrić

Cifrić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

U sva tri dijela autor tretira manje-vi- še zaokruženu cjelinu. Prvi je: »Doba o- samostaljivanja sociologije kao posebne nauke«, drugi — »Teorijski pravci i ško­le neposredno po nastanku sociologije«, a treći — »Teorijske struje u sociologiji XX vijeka«.U prvom dijelu autor govori o osamo­staljivanju sociologije i sociološkoj misli u znanosti o društvu 18. stoljeća; o soci­jalistima utopistima i anarhistima i nji­hovim sljedbenicima. Na kraju prvog di­jela govori o konstituiranju sociologije i njezinim pretečama.Drugi dio knjige obuhvaća sociološke škole i pravce poslije konstituiranja so­ciologije. A to su: (a) monografska škola,(b) antropogeografska škola, (c) mehanici­stički pravac, (d) biologistički pravac so­ciološki organicizam i socijaldarvinizam). (e) psihologistički pravac (individualno — i kolektivno psihološki, te začetnici soci­jalne psihologije).Najveći dio knjige je posvećen struja­ma u sociologiji XX st. U devet odjelja­ka autor nam prikazuje moderne koncep­cije i njihove autore. On ističe sistem Tö- nniesa a zatim Durkheima i njegove ško­le, te formalizam i racionalizam s osvr­tom na njihove predstavnike. Nadalje go­vori o sociološkoj teoriji Maxa Webera, u- niverzalizmu u sociologiji, kao i fenome- nološkoj sociologiji kod Nijemaca i Fran­cuza (posebno o eklektičkim stavovima Gourvitcha). Govoreći o biheviorističkoj sociologiji oslanja se na Don Martindale- ovu klasifikaciju pa govori o pluralistič­kom pravcu, simboličkom interakcionizmui teoriji socijalne akcije. Posljednji je od­jeljak posvećen funkcionalizmu.Autor je svoju klasifikaciju, pored ka­rakteristika (pravaca i škola) i koncepci­ja pojedinih autora, popratio kratkim iz­vodima iz originalnih djela autora koje spominje tako, da knjiga nije »suhopar­na«. Rad je namijenjen prvenstveno kao udžbenik studentima radi lakšeg snalaže­nja u sistematizaciji građe.Ivan CifrićNAJDAN PAŠIĆ:Političko organizovanje samoupravnog društva(Komunist, Beograd, 1970.)Knjiga Najdana Pašića tretira samo­upravnu problematiku našega društva. Autor ukazuje na teškoće i rješenja bit­nih problema samoupravljanja.U prvom dijelu, pod naslovom »Kon- stituisanje samoupravljanja u celovit si­stem društvene organizacije«, autor ras­pravlja o procesima integracije u jedin­stven sistem društvene organizacije i o položaju radnog čovjeka u udruženom ra­du. U nas postoje parcijalna gledanja na sistem samoupravljanja. Jedni ga naime, promatraju kroz prizmu »human relati­ons«, a drugi kroz instituciju radničkih savjeta. Takva gledišta su nedovoljna za njegovo proučavanje. Samoupravljanje je u nas niklo kao rezultat sukoba sa stalji- nizmom i kao tendencija prevladavanja etatističkih odnosa, a moglo se konstitu­irati jer ima svoju materijalnu bazu — vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Osiguravanjem te materijalne baze putem (a) zaštite od strane države, (b) osigura­vanjem principa raspodjele prema radu i(c) debirokratizacijom, stvara se trajna pretpostavka socijalističkog preobražaja društva i društvenih odnosa. Politički as­pekt samoupravne transformacije moguć je a) proširenjem kontrole što je vrše rad­ni ljudi, (b) realizacijom institucije ne­posredne demokracije (zborovi radnih lju­di u poduzeću, mjestu. . .), (c) dograđiva­njem samoupravnog sistema u komuni,d) poslaničkim i odborničkim mandatom i (e) promjenom uloge partije. Autor za­tim govori o nekim elementima što ih uk­ljučuje sistem neposredne demokracije (jedan od njih je razvlašćivanje partije) te o ograničavajućim čimbenicima razvo­ja neposredne demokracije.Drugi dio knjige osvrt je na različite koncepcije samoupravljanja, a autor ih di­jeli u tri kategorije: (1) pseudosamoup- ravno shvaćanje organizacije društva, ko­je karakterizira (a) odvojeno tretiranje samoupravljanja od njegove materijalne osnove i (b) traženje čimbenika integra­cije izvan samoupravljanja — atomizaci- ja samoupravnih institucija; (2) etatistič- ko shvaćanje, gdje razlikuje tri varijante: (a) prosvjećeno-apsolutističko (predstav- ničko-etatističko) shvaćanje, koje ima ten­denciju ukidanja robne proizvodnje i stva­ranja predstavničke elite, (b) birokratska varijanta koja pledira za samoupravljanje na razini poduzeća, i (c) egalitarističko shvaćanje primjereno nižim slojevima rad­ništva, koncipirano kao instrument borbe za raspodjelu, (3) u posebnu skupinu autor ubraja nekoliko shvaćanja čija je temelj­na karakteristika zatvorenost skupina ili kolektiva prema društvu: skupnovlasnič- ko, parcijalističko, autonomističko i si.Treći je dio knjige posvećen procesima samoupravne integracije i političkog sis­tema. Po autorovom mišljenju integracij-90ski su procesi prihvatljivi samo onda ako jačaju društveni položaj udruženog rada u užoj i široj društvenoj zajednici. U tom smislu samoupravljanje je oslobađanje od otuđenih oblika suprotstavljanja općeg i posebnih društvenih interesa (vlasti i društva). Pored samoupravne, autor go­vori i u političkoj integraciji. On naglaša­va da prilikom koncipiranja integracijskih procesa valja prihvatiti i neke momente društveno-ekonomskog sistema, što ih na­vodi u knjizi.Ivan CifrićIVAN KUVACiC:Marxizam i funkcionalizam(Komunist, Beograd, 1970.)U okviru općenite problematike i kon­tekstu razmišljanja o položaju, ulozi i na­činu djelovanja čovjeka u društvu, posto­je danas u sociologiji dva dominantna i međusobno suprotna pristupa, koji svo­jom aplikacijom u praktičnom djelovanju u okviru institucionalnih formi ponaša­nja i akcije, određuju rezonance čovjeko­ve aktivnosti. Jedan od njih je marksis­tički, a drugi funkcionalistički. Prvi pola­zi od čovjeka i njegovih mogućnosti, a dru­gi od sistema, njegova održanja i sadaš­njosti. Ta dva po prirodi metodološka od­nosa čovjeka prema stvarnosti imaju svo­je temelje u ideološkim premisama pos­tojećih konkretnih društava i njihovoj te­orijskoj fundiranosti. Autor nam u svo­joj knjizi govori o ta dva odnosa. On u svojim analizama slijedi kritičku marksi­stičku misao o ostvarivanju jednoga bit­no drukčijeg, humanijeg odnosa među lju­dima, i čovjeku primjerenijeg društva. On u tom kontekstu probleme dviju metoda— marksizma i funkcionalizma — podiže na razinu odnosa dva modela koji se me­đusobno konfrontiraju kao sistemi.Autorov je stav da ono društvo koje pretendira na humanost u ljudskoj zaje­dnici mora imati i drukčiji znanstveni pri­stup društvenim fenomenima od onoga društva u kojemu je čovjek sveden na statički, proračunati i sekundarni eleme­nt, pripremljen da reagira na unaprijed pripremljene podražaje. Da bi što bolje ukazao na konsekvence koje za samu so­ciologiju proizlaze iz prihvaćanja jedne funkcionalističke teorije, autor ideje i sa­držaj svoje knjige locira na polemičkom razmatranju problema. U dilemi: marksi­zam — funkcionalizam, autor se opredje­ljuje za prvu alternativu i zalaže se za marksističku sociologiju, a posebno za marksističku koncepciju socijalističkog društva.Knjiga ima dva dijela. U prvom dijelu— »O pristupu i načinu spoznaje«, autor govori o općim teorijskim principima i načinima ljudske spoznaje, stavljajući u središte razmatranja spomenuti problem. U toj analizi on, kao i neki drugi naši te­oretičari, iznosi i dalje razrađuje svoj po­znati stav, da nije dovoljno suprotstavlja­ti marksizam i funkcionalizam samo na razini metode, nego i na razini modela.U drugom dijelu knjige pod naslovom »O čovjeku i njegovom položaju«, autor u razmišljanjima stavlja naglasak na proble­me tehničkih uvjeta što ih donosi civiliza­cija i moderna tehnologija, i na položaj čovjeka u njima.Ivan CifrićMIROSLAV PECUJLIĆ:Horizonti revolucije(Institut za političke studije Fakulteta političkih nauka, Beograd, 1970.)Knjiga Miroslava Pečujlića predstavlja niz studija iz sociologije u kojima se ras­pravlja o bitnim i aktuelnim problemima i teorijskim orijentacijama u suvremenoj sociologiji. Studije u ovoj knjizi su među­sobno povezane i usklađene u jedinstvenu cjelinu, sintetički karakter koje ukazuje na bitne okvire i elemente suvremene re­volucionarne strategije. Prema autorovu mišljenju u društvu su moguće istinske revolucionarne promjene ukoliko se pret­hodno pomno i znanstveno analiziraju su­vremeni procesi u njemu, a istodobno i teorijske orijentacije koje tumače, objaš­njavaju i znanstveno utemeljuju područ­ja društvene akcije.Pečujlićeva studija sadrži devet eseja raspoređenih u dva dijela. Prvi dio nosi naslov »Sukob vizija (od apologetike do revolucionarne strategije)«. U njemu se raspravlja o koncepcijama i vizijama su­vremenog društva i njegove strukture. Pi­sac ostavlja snažan dojam na svakoga či­tatelja ukazujući na dileme prisutne u su­vremenom svijetu. Te dileme se iskazuju kao odnos prisutnih mitova postojećega i revolucionarne misli. Autor u prvi dio svoje knjige svrstava slijedeće eseje-studi- je: (1) »Veliki dijalog«, u kojemu govori o91

Najdan Pašić, Političko organizovanje samoupravnog društva

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia