Ivanka Buzov

Buzov, Ivanka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

303IVAN CIFRIĆ: Ekologija vremena i kultura zidovaHrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2015.S tezom da je „vrijeme postalo socijalno relevantna kategorija u živo-tu društva koje sve više živi u kulturi zidova“ autor započinje predgovor ovoj knjizi, koja, na ukupno 289 stranica,  sadrži  tri dijela (Ekologija vre-mena; Kultura zidova i Čovjek u društvu i sistemu) te Literaturu i Kazalo imena, pored predgovora, sažetka i bilješke o autoru. Prvi dio knjige (Ekologija vremena) sadrži dva priloga (Vrijeme i moderno društvo i Društveni kontekst ekološkog suvereniteta). Okosnica rasprave u prvom dijelu je razumijevanje odnosa između ritma života u ekosustavima (prirodi) i ritma života u društvu, imajući u fokusu njihov „vremenski suverenitet“, odnosno sučeljavanje ovih dvaju vremena što itekako utječe na kvalitetu okoliša i društvo pa se rasprava usmjerava kako na teorijske tako i na socijalne aktualnosti (socijalnog) vremena (str. 22). Tako se rasprava, u ovom dijelu,  usredotočuje na prirodno i socijalno vrijeme, odnosno na prirodni i kulturni (socijalni) poredak vremena. Autor naglašava kako je prirodni poredak vremena, iako neovisan o čovjeku,  va-žan za čovjeka, ali se unutar poretka vremena modernog društva s idejom napretka prirodno i socijalno vrijeme odvajaju, kada je socijalno vrijeme izgubilo simbole početka i kraja  te postalo linearno i beskonačno. Ta-kvo „socijalno vrijeme“ postoji na razini pojedinih kultura, kao „kulturno vrijeme“ kao čovjekovo „drugo prirodno vrijeme“, jer  tek s kulturnim stvaranjem i počinje čovjekov odnos prema vremenu, tj. vremenu koje u društvu slijedi ubrzanje, za razliku od prirodnog koje slijedi svoj ciklični ritam (str.  37). Slijedom ovih odrednica vrijeme se, uz prostor, svrstava  u egzistencijalni čovjekov resurs kojega u socijalnoj konstrukciji, tj. u odno-su na  povećane zahtjeve suvremenog društva, sve više nedostaje. Ono se, prije svega, odnosi na očekivanja ideologije blagostanja za koja se mora više i brže raditi, više očekivati i, naravno, žuriti, kako autor ističe (str. 48). Kako bi čitatelja pripremio za daljnu raspravu, autor se na kraju pr-vog dijela knjige (s podnaslovom Ekologija vremena) posebice posvećuje analizi i defi nciji nekoliko pojmova relevantnih za razumijevanje socijal-nog (kulturnog) i prirodnog vremena kao i suvremenog načina upravav-ljanja vremenom, ili tzv. menadžmentom vremena. Tako izdvaja pojmove kao što su ireverzibilnost, ritam, ritual, brzina, tempo, vremenski suvere-nitet, mjera vremena i kradljivci vremena. Posebno tumači i menadžment Ivanka Buzov: Ivan Cifrić, Ekologija vremena i kultura zidova304vremena (time-management), za što je ključno razumijevanje vremena kao resursa i kapitala kojeg treba optimalno i učinkovito koristiti putem kontrole i planiranja, odnosno pretpostavka da čovjek može upravljati vremenom (str. 75). U drugom poglavlju prvog dijela knjige (Društveni kontekst ekološ-kog suvereniteta) glavno pitanje o ekološkom suverenitetu autor raspravlja u kontekstu nekoliko teza. Polazi od one temeljne, prema kojoj čovjek priznaje raznolikosti ekosustava u biosferi te raznolikost kultura u svijetu, odnosno antroposferi. Jedna se odnosi na stav prema kojem se u diskursu o genetski modifi ciranim organizmima ili šire, o genetskom inženjeringu, susrećemo s problemom odnosa prirode i kulture, a druga da je ekološ-ki suverenitet relativan pojam. Drugim riječima, pojam u osnovi sugerira suverenitet cjeline prirode i skladno, dinamično funkcioniranje njezinih sastavnica, za raliku od biološkog, odnosno biotičkog suvereniteta koji pretpostavlja ideju o samostalnosti živoga svijeta i njegovoj autonomiji opstanka, odnosno u evoluciji, kako defi nira autor (str. 84). Nadalje se, u kontekstu ekološkog suvereniteta, govori o njegovim globalnim okvirima, gdje se ističe mogućnost rasprave u odnosu na razine problema ekološ-kog suvereniteta u globalnom svijetu (državni suverenitet nad ekosferom, ekološki suverenitet i ekološka odgovornost te pitanje ograničavanja eko-loškog suvereniteta). Što se tiče razina ekološkog suvereniteta, osim naci-onalne razine tu su međunarodna i, naravno, civilizacijska razina. U ovom kontekstu autor postavlja i neka otvorena antropološka pitanja, koja se, prije svega, odnose na ona o utjecaju genetičkog inženjeringa na ekološki suverenitet, odnosno na prirodnu evoluciju, te zaključuje kako genetski in-ženjering neće  smanjiti suverenitet prirode, ali će ograničiti državni  (na-cionalni) ekološki suverenitet (str. 110).U drugom dijelu knjige  (Kultura zidova)  elaborira se teza prema ko-joj je upravo u epohi moderne izgrađena kultura zidova, ali i da u postmo-derni nisu postavljeni temelji kulture bez zidova, te se tako može govoriti o raznovrsnim starim i novim zidovima. Stoga su i temelji za slobodan život čovjeka ili „kuturu bez zidova“ na čekanju.  Oni se i dalje grade i tendencijski vode globalno društvo u novi imperij, unatoč promicanju ra-znolikosti kao vrijednosti (u prirodi i kulturi), kako autor zaključuje (str. 141). Život u granicama kulture, tj. odnos prema životu kulture sagledava se u okviru propitivanja o tome koliko jedna kultura cijeni drugu kulturu kao obrazac za ocjenu tolerantnosti spram „drugih“ i „drugosti“, a u ovom kontekstu prema cjelokupnom životu živih organskih vrsta. Nastavivši s God. Titius, br. 8 (2015.), 303-306305kontekstom shvaćanja kulturâ kao zidova (religije, sustavi vrednota, znan-stvena postignuća i tehnologije...), autor, nadalje, postavlja pitanje: - ka-kvu ulogu imaju kulture u stvaranju i održavanju granica koje čine mrežu zidova između kultura, a time i između narodâ modernog čovjeka -? Ono, za što se ipak vrijedi založiti, a čini pretpostavku održanja raznolikosti  je prihvaćanje njihove raznolikosti kao normativne vrijednosti, jer raznoli-kost sadrži etički aspekt s jedne strane, a s druge strane prihvaćanje prak-tične vrijednosti raznolikosti sadrži politički aspekt unutarnje i međuna-rodne politike, kako autor zaključuje (str. 181).   Analizom, s jedne strane,  svijeta društva i, s druge strane, svijeta sistema , autor donosi spoznaju o sve većem jačanju i osamostaljivanju institucionalnog (formalnog) sistema sa svojim režimima, što uvjetuje raz-dvajanje društva i sistema koji postaje sam sebi svrha umjesto da bude u funkciji društva. Nakon ove analize, u trećem dijelu knjige, pod naslovom „Čovjek u društvu i sistemu“, autor ukazuje na neke oblike ljudske otu-đenosti  u modernom društvu, koji nastaju s društvenim promjenama, te naglašava kako bi smisao trebao biti ukazivanje na ljudsku potrebu za ne-posrednom životnom komunikacijom, kao i na neka njezina prisutna ogra-ničenja. Međutim, dinamičnost i sve veći materijalni apetiti ne jenjavaju pa je upitna perspektiva ovakvog smjera razvoja – rasta, ali nositelji svjet-skog gospodarstva se opredjeljuju za rast, iako s cinizmom propagiranja formula održivog razvoja (str. 208). Navedeno, kao i prethodne rasprave vraćaju autora na polazni izazov, a to je propitivanje smislenosti sistema u odnosu na društvo, odnosno na „metodički obrat“,  „metodički proboj“ ili „ metodičko proširenje“ u znanstvenim istraživanjima (str. 212).  Jer, život svakodnevnice obilježen je gubitkom osobnosti, privatnosti, promje-na društvenosti, a brzina društvenih promjena proizvela je mrežnu (cyber) kulturu i novu sjedilačku civilizaciju  koja zbog korištenja naprednih teh-nologija u svakodnevnici smanjuje čovjekovu potrebu za kretanjem, kako ističe autor (str. 224).S raspravom o problemu otuđenosti  autor nastavlja i u posljednjem odjeljku  (Znamenja i nadanja), u kojem govori o kontinuitetu otuđenja i globalnom kulturnom i ekološkom pokretu, zatim dvostrukom dužničkom ropstvu te završava s pitanjem - je li započelo novo vrijeme, odnosno na-ziru li se znakovi prekretnice ? Prije svega, u razmišlanju o prekretnici, ističe etičku dimenziju  i nužnost preokreta u kontekstu sadašnjih normi i vrijednosti te odgovrnost današnjih naraštaja prema etici budućnosti. De-fi niranje prekretnice bi stoga podrazumijevalo naglašavanje njezina soci-Ivanka Buzov: Ivan Cifrić, Ekologija vremena i kultura zidova306jalnoekološkog karaktera, uključujući vremensku dimenziju u razlčitim područjima, jer se radi o točkama „od - do“, gdje vremenska dimenzija ima posebnu važnost u socijalnoekološkom razmišljanju, a odnosi se na ekološke i socijalne procese ( str. 261). Podsjećajuči na kraju još jednom na beskrajan niz građenja, rušenja i ponovnih građenja zidova kao povijesnih ciklusa stvaranja stalno novih otuđenja, autor  nas  ostavlja u „kulturi zidova“ utemeljenih na „kulturnim (socijalnim) kavezima“ koji nam, kako tvrdi, još uvijek trebaju kako bi bili prepoznatljivi sebi i drugima (str. 262).   Kao sociolog koji se bavi pitanjima okoliša autor se ovdje kreće u prostoru istraživanja novih disciplina koje, po navici sveučilišnog profe-sora i znanstvenika, koji je svojevremeno utemeljio i disciplinu socijal-ne ekologije u hrvatskoj sociologiji,  između ostalog defi nira sociologiju vremena  i ekologiju vremena. Pa tako ističe kako sociologija vremena istražuje i analizira vrijeme kao socijalnu kategoriju nekog društva,  dok za ekologiju vremena drži da se radi o disciplini koja se  konstituira sa širokim spektrom zadaća, što ne podrazumijeva dodavanje vremenskog aspekta ekološkim pitanjima, niti okretanje devize „brže je bolje“ u devizu „sporije je brže“, nego interdusciplinarno proučavanje vremena, uključu-jući i „menadžment vremena“, a u edukativnom pogledu ova disciplina nas može poučiti kako se odnose živi (organizmi i ekosustavi)  i neživi su-stavi (organizacije) u njihovu okolišu (str. 79-80). Osim iscrpnih defi nicija ovih i drugih temeljnih pojmova novih istraživačkih područja sociologije vremena i ekologije vremena, knjiga je posebice vrijedna zbog, prije sve-ga, pokušaja da raspravom o ključnim pitanjima odnosa društva i vremena ekologiju i vrijeme poveže u suvremeni socijalnoekološki diskurs.Ivanka Buzov

Ivan Cifrić: Ekologija vremena i kultura zidova

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia