Ovlasti i obveze institucija u Hrvatskoj, uključujući i njezine sudove,
promijenile su se s ulaskom Hrvatske u članstvo EU-a. Ovaj članak
analizira i objašnjava situacije u kojima nastaje ovlast, odnosno ponekad
obveza za hrvatske kaznene sudove da surađuju sa Sudom EU-a
kroz prethodni postupak. Neposredni motiv za pisanje članka bile su
izjave u odlukama hrvatskih sudova koji su sudili u predmetu Perković,
povezanim s provedbom Europskog uhidbenog naloga, kako pokretanje
prethodnog postupka nije potrebno ili čak ni moguće kad je europski
propis proveden u hrvatsko pravo.
Prilog objašnjava zašto je takvo stajalište pogrešno. Pitanje koje
se može postaviti pred nacionalnim sudom, a zbog kojeg se on može
ili mora obratiti Sudu EU-a, doista se uvijek mora odnositi na pravo
EU-a, a ne na nacionalno pravo. To međutim ne znači da u situaciji
kad je pravo EU-a (primjerice neka okvirna odluka ili direktiva) preneseno
u nacionalno pravo potreba za tumačenjem europskog pravnog
instrumenta nestaje. Upravo suprotno, stoga što su nacionalni sudovi
obvezni tumačiti nacionalno pravo u skladu s europskim pravom, tumačenje
europskog propisa nužno im je za ispravno tumačenje doma-
ćeg prava.
U prilogu se prikazuju situacije u kojima će sudovi koji sude u kaznenim
stvarima u Hrvatskoj moći, a ponekad i morati, ući u izravni
dijalog sa Sudom EU-a kroz prethodni postupak, uključujući i radi postavljanja
pitanja valjanosti primjenjivog europskog prava
