Šest desetljeća međunarodnih neuropsihijatrijskih kongresa u Puli - od neuropsihijatrije do graničnih područja neurologije i psihijatrije: mozak i um

Abstract

In 2010, the International Neuropsychiatric Pula Symposia, from 2005 Congresses (INPS/INPC), founded in 1961 by Zagreb and Graz University Neuropsychiatry Departments, celebrated their 50th anniversary of successful development. The co-author of the paper, Boško Barac, witnessed their growth from 1966, collaborating in their organization from 1974 with the first Secretary General Gerald Grinschgl; elected for his successor after his unexpected death in 1985, he was leading the Kuratorium (Scientific Board) as Secretary General for 23 years, collaborating in this period with his Austrian partner and friend Helmut Lechner. In 2007, Barac handed over this responsible function to the co-author Vida Demarin. Starting when neuropsychiatry was a unique discipline, the INPC followed the processes of emancipation of neurology and psychiatry and their evolution to independent disciplines with new subspecialties. These respectable conferences greatly surpassed the significance of the two disciplines, neurology and psychiatry, granting collaboration of borderland medical and non-medical disciplines, connecting experts from the region, European countries and the world. Inaugurated in ‘cold-war’ times, in their first phase they enabled to make professional and human contacts between scientists from the two divided ‘blocs’ thanks to the ‘non-aligned’ position of the then Yugoslavia, fostering the ideas of mutual understanding and collaboration. On the other hand, the scientific development of the meetings took in the center of their study fields connecting the two disciplines, giving a quite unique quality to these meetings. For many years, the meetings cherished specific neurologic and psychiatric topics, at the same time planning increasing important topics of the ‘borderland areas’ in their programs. For the important achievements, they earned the title of the Pula School of Science and Humanism, promoting interdisciplinary scientific collaboration important for humanistic goals of medicine. Medicine, as science and practice, although founded on biological grounds, is primarily a human activity serving to individual man and the whole human race. Modern neurology and psychiatry are no longer restricted to diagnosing and curing brain and nerves or psychiatric disorders, and are nowadays important as a science of human mind and discipline caring about the human brain, the complex organ of each individual man, collective human consciousness and our mental life. Such atmosphere contributed to the fall of the totalitarian, narrow-minded political, ideological or nationalistic thinking, aiming to tolerance and humane democratic developments in the united Europe and the preparation for peaceful living of various nations, races, religions and viewpoints in the 21st century.Međunarodni neuropsihijatrijski Pulski simpoziji, od 2005. godine Kongresi (INPS/INPC), osnovani 1961. godine od strane neuropsihijatrijskih klinika u Zagrebu i Grazu, 2010. godine proslavili su svoju pedesetu godišnjicu uspješnog postojanja. Boško Barac, koautor ovoga rada, svjedočio je njihovom rastu od 1966., sudjelujući u organizaciji od 1974. s prvim glavnim tajnikom Geraldom Grinschglom te je izabran za njegovog nasljednika nakon njegove iznenadne smrti. Tijekom 23 godine je vodio Kuratorium u suradnji sa svojim austrijskim partnerom i prijateljem Helmutom Lechnerom. Godine 2007. Barac je predao svoju odgovornu funkciju koautorici Vidi Demarin. Počevši od kada je neuropsihijatrija bila jedinstvena disciplina, INPC je pratio process emancipacije neurologije i psihijatrije i njihov razvoj u neovisne discipline s novim subspecijalizacijama. Ove ugledne konferencije uvelike nadmašuju važnost samih disciplina, neurologije i psihijatrije, omogućujući suradnju graničnih medicinskih i nemedicinskih disciplina, spajajući stručnjake iz regije, Europe i svijeta. Inauguriran za vrijeme “hladnog rata”, u svojoj prvoj fazi omogućavao je profesionalni i ljudski kontakt među znanstvenicima dvaju “blokova” zahvaljujući “nesvrstanom” položaju Jugoslavije, udomljujući ideje međusobnog razumijevanja i suradnje. Znanstveni razvoj ovih sastanaka je s druge strane povezivao dvije discipline dajući im jedinstvenu kvalitetu. Dugi niz godina njegovane su specifične neurološke i psihijatrijske teme, uz istodobno planiranje posvećivanja programa “graničnim područjima”. Zbog svojih postignuća dobila je zasluženi naslov Pulska škola znanosti i humanizma, promovirajući interdisciplinarnu suradnju važnu za humanističke ciljeve u medicini. Medicina, kao znanost i praksa, iako temeljena na biološkoj osnovi, primarno je humana aktivnost koja služi pojedincu i cijelom ljudskom rodu. Moderna neurologija i psihijatrija više nisu ograničene na dijagnosticiranje i liječenje mozga i živaca ili psihijatrijskih poremećaja, već su danas važne kao znanosti ljudskog uma i kao discipline koje se brinu o ljudskom mozgu, složenom organu svakog pojedinca, zajedničke ljudske svijesti i našem mentalnom životu. Takva je atmosfera doprinijela padu totalitarnog, uskoumnog političkog, ideološkog ili nacionalističkog razmišljanja, u cilju tolerancije i humanog demokratskog razvoja u Europi i pripreme za miran suživot različitih nacija, rasa i religija u 21. stoljeću