Ivan Cifrić

Cifrić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ü petom odjeljku analizira tri važne socijalne funkcije vlasti: slobodu, jedna­kost i integraciju. Najvažniju ulogu u os­tvarivanju tih funkcija autor pripisuje skupštinskom sistemu, kao instituciji i na­činu djelovanja. Šesti je odjeljak posvećen pitanjima demokratizacije s aspekta de­centralizacije vlasti.I. C.ZORAN VIDAKOVIĆ:DRUŠTVENA MOĆ RADNIĆKE KLASE(Rad, Beograd. 1970.)Pitanje radničke klase u modernom in­dustrijskom društvu tema je proučavanja mnogih teoretičara s različitim gledištima. U ovoj knjizi autor obrađuje pitanje polo­žaja, uloge i transformacije radničke kla­se u suvremenim globalnim društvima sa sociološkog aspekta.Knjiga ima pet poglavlja, a podijelje­na su u dvije cjeline. Prvi dio nosi naslov' »Revolucionarna klasa« a drugi »Društve­na moć radničke klase«, po kojemu je i čitava knjiga dobila naslov U prvom po­glavlju »Radnička klasa i revolucionarni preobražaj klasnog u besklasno društvo«, raspravlja se o koncepcijama klasne struk­ture socijalizma. Autor smatra da danas ne postoje prikladni teorijski koncepti o tom problemu. Zato smatra da ti nedostaci čine jedno čitavo područje izučavanja, či­tav sistem fundamentalnih otvorenih pi­tanja u teoriji. U drugom poglavlju, »Kla­sno društvo u povlačenju. Ograničeno dejstvo determinizma klasnog strukturi- sanja u toku socijalističkog preobražaja društva«, razmatra autor probleme zako­nitosti klasnog strukturiranja društva, pa navodi tri njegove bitne odrednice: po­djela rada, svojinski odnosi i relativna za­ostalost klasne strukture. Posebno se os­vrće na procese klasnog strukturiranja ju­goslavenskog društva. U tom smislu za­nimljivo je njegovo pitanje: može li se u društvu prepoznati radnička klasa? U svom daljnjem razmatranju on pokušava socio­loški odrediti radničku klasu. Niz intere­santnih pitanja iznosi također u trećem poglavlju, gdje govori o pokretačkim sila­ma što mijenjaju klasnu strukturu druš­tva, o odnosima klasne strukture i eman­cipirane strukture radničke klase prema pokretačkim snagama društvenog razvoja,o promjenama radničke klase u razvije­nom društvu (»kasnom kapitalizmu«) i »ranom socijalizmu«; i konačno o proble­mima radničkog samoupravljanja kao re­volucionarne prakse radničke klase, a ti­me i bitnog njezinog samoodređenja.Drugi dio knjige obuhvaća četvrto i pe­to poglavlje. U četvrtom se poglavlju go­vori o nekim shvaćanjima distribucije društvene moći i klasne strukture. Autor uspoređuje neke karakteristike antagonis­tičkog i asocijativnog oblika društvene moći. Prema njegovu mišljenju radnička klasa mora i sama biti polazište asocija­tivnog tipa društvene moći. U petom po­glavlju autor govori o društvenoj moći radničke klase u Jugoslaviji i problemima svjesnog opredjeljenja u društvenom raz­voju.Djelo Zorana Vidakovića svojevrsna je monografija, tema koje je vrlo zanimljiva, Autor nastoji oživjeti neke klasične mark­sističke ideje o ulozi radničke klase u po­vijesti uopće. Pokušaji uvođenja vlastite terminologije i jasnoća formulacija daju knjizi posebnu vrijednost.I. C.ZORAN VIDAKOVIĆ:MODERNE PROIZVODNE SNAGE I REVOLUCIONARNA PRAKSAInstitut za političke studije Fakulteta političkih nauka, Beograd, 1970)Problematika budućnosti, bolje reći su­trašnjice kao nove vizije modernog dru­štva, stvarni temelj koje se nalazi u sa­dašnjosti i prošlosti, tema je Vidakovićeve knjige.Autor je knjigu podijelio u dva dijela, s obzirom na probleme o kojima rasprav­lja. Već u uvodnom dijelu autor pred či­tatelja iznosi svoj problem. Pita se: »Što hoćemo: tehnološki projekt društvenog razvoja ili društvenu zamisao tehnološkog razvoja?« On je protiv programiranja dru­štvenog raztitka kao šablone tj. prinudne futurologije kojom se unaprijed predviđa i određuje kako društvo ima izgledati u budućnosti. Po njegovu mišljenju nepri­hvatljiva je i koncepcija i ideološka ori­jentacija koja ide za tim da odredi načine ostvarivanja takvog iskonstruiranoga dru­štva.69Prvi dio knjige nosi naslov »Teorijski vidici: epohalna revolucija proizvodnih snaga i koreniti preobražaj svih strana društvenoga života ljudi«, a drugi dio — »Splet društvenih protivrečnosti na pra­gu naučno-tehničke revolucije«. Autor po­lazi od teze da postoji čvrsta povezanost između znanstveno-tehničke revolucije, njezinih društvenih posljedica i revolucio ­narne akcije radničke klase. Postojeće tendencije u razvijenim društvima i »ra­nom socijalizmu« ukazuju na zaključak o stihijnom a ne svjesnom ponašanju rad­ničke klase u povijesnom razvoju. Rad­nička klasa mora biti reovolucionarni su­bjekt koji treba iskoristiti sve prednosti tehničkoga razvoja. Ona danas proživlja­va posljedice znanstveno-tehničke revolu­cije, a ne koristi ih kao svoju taktiku i strategiju. Autorovo je mišljenje da je bez osmišljenih rješenja i revolucionarne pra­kse nemoguće ostvariti perspektive znan- stveno-tehnološkoga razvoja.U jugoslavenskoj je praksi drukčije, smatra autor. Jugoslavenski istraživači su svjedoci drukčijeg odnosa nego u zapad­nom društvu. Samoupravni procesi omo­gućuju da centar zbivanja postane proiz­vođač; da čovjek bude aktivni činilac, a ne potčinjen »stihiji« tehnologije.Danas su još uvijek neistraženi mnogi problemi i dileme koje se odnose na bu­dućnost društva i čovjeka. Vidakovićeva knjiga tretira upravo te aktuelne teme. Njegova je osnovna preokupacija pitanje kako znanstveno-tehnološka revolucija ut­ječe na novo humanističko društvo.I. C.BRIAN M. BARRYSOCIOLOGISTS, ECONOMISTS AND DEMOCRACY THEMES AND ISSUES IN MODERN SOCIOLOGYGeneral Editions Jean Floud and John GolthorpeCollier-Mcmillan Limited, 1970.Knjiga Briana M. Barrya »Sociologists, Economists and Democracy« (Sociolozi, ekonomisti i demokracija) analizira i is­todobno uspoređuje dvije vrste suvremene političke teorije. Knjiga ne daje analizu političke teorije same, nego i teme i pro­bleme moderne sociologije.Već u prvoj glavi, koja je i uvodna, raspravlja se o porijeklu, pretpostavkama iizgledima dvaju pristupa, ekonomističkog i sociološkog. Pristupi su sistematski ana­lizirani u poglavljima — »Ideološko pori­jeklo: ekonomistički pristup«, te »Ideološ­ko porijeklo: sociološki pristup«. Distink­cija se javlja u broju načina objašnjava­nja. Ekonomistički je pristup aksiomatski, mehanički, matematički, a sociološki dis­kurzivan, organski, literaran. Osim toga, pristupi se razlikuju u pitanju koje posta­vljaju i u odgovoru koji na postavljeno pitanje daju. Sociologa zanima kakav će biti odgovor na pitanje što postaje tema dana i problem suvremenoga svijeta, pre­mda je samo po sebi »centralno, staro i konzervativno«: »Kako je moguće održa­ti društveni poredak (sistem)?«. Na pi­tanje: »Kako. . .« odgovor bi prema Bria- nu trebala dati politička sociologija, »nov predmet, koji je nikao, kada je sociologi­ja došla do svoje pune afirmacije, pred­met koji predstavlja osovinu vodećih teo­rijskih koncepcija ranijih razdoblja, no­vih formi i utemeljenja s novim imenima i novim remek-djelima, koja su gotovo toliko impresivna koliko je- impresivan i kompleks djela Hegela.« (Brian M. Barry: Sociologists, Economists and Democracy«, p. 9.) U drugoj glavi — »Politička parti­cipacija kao racionalna akcija« naglaše­ne su neke konstrukcije teorije o politici (Dowson) i istaknute neke tendencije. Za­nimljiva je tendencija koja vodi do popu­lističke participacije. Populistička parti­cipacija vodi do apsolutizma koji postaje »teorija masovnog društva«, »karakteristi­ka nacionalnog« koja se javlja u svjetlu »političke kulture«. Na pitanja: Zašto .se ljudi uključuju u političku aktivnost? — objašnjavanje participacije unutar kolek­tivne akcije, daje odgovor. Promatra se uloga lidera i traži korelacija između za­visnoga i nezavisnoga. Ispituju se stanja ekonomske racionalnosti, traži se logički smisao »političke participacije kao kolek­tivne akcije«.Treći je dio knjige autor nazvao »Vri­jednosti i stabilnost demokracije: tri teo­rije«. Analiziraju se tri teorije demokra­cije zastupljene u djelima Almonda i Ver- bae (The Civic Culture, Political Attitu­des and Democracy in Five Nations), Eks- teina (Division and Cohesion in Democra­cy: A Study of Norway), te Lipseta (Poli­tical Man).U četvrtom su dijelu pod naslovom »Vrijednosti i demokratska stabilnost: ok­vir i problemi« izložena neka gledišta Parsonsa na »Hobbesians Problem«, Par- sonsova objašnjenja normi i vrijednosti- vrijednosti i društveni poredak, značenje vrijednosti u društvu i za društvo, prob­70

Zoran Vidaković, Moderne proizvodne snage i revolucionarna praksa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia