Pavle Schramadei

Schramadei, Pavle

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIIvan ŠiberPSIHOLOGIJSKI ASPEKTI MEĐUNACIONALNIH ODNOSAKulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, »Kulturni iradnik«, Zagreb 1988, str. 106Kao treća knjiga mlade bibliote­ke »11. teza« časopisa »Kulturni rad­nik«, u 1988. godini pojavila se i nova knjiga dr. Ivana Šibera »Psihologijsiki aspekti međunacionalnih odnosa«. Već u naslovu autor strogo određuje seg­ment međunacionalnih odnosa kojega u djelu detaljno razrađuje, a uz to, što knjizi daje (posebnu vrijednost, nudi i pregledan prikaz dosadašnjih empirijskih istraživanja provedenih na ovu temu (ili bar sukladnih njoj), uz popratnu interpretaciju i neopho­dne kritičke sugestije. Ove sugestije daju i novu kvalitetu djelu kroz auto­rov suptilan, ali permanentan angaž­man, gotovo bismo rekli agitaciju (na­ravno, bez negativnog prizvuka), u- smjerenu Ika ostalim društvenim istra­živačima da posvete svoje znanstvene potencijale i izučavanju ovog fenome­na koji to, pogotovo u aktualnoj jugo­slavenskoj političkoj situaciji, zaista zaslužuje. No, o tome kasnije. Prođi­mo sada kroz sadržaj same knjige. Po- šavši od pojma, koji predstavlja ka- men-temeljac u razumijevanju i da­ljem analiziranju šireg spektra pro­blema vezanih uz međunacionalne od­nose — pojma nacionalnog osjećaja, dr. Šiber posebno obraća pažnju na psihološki aspekt nacije, jer nalazi da su sve institucije, pojave i procesi, koje u(ključuju ljudska ponašanja, vre­dnovanja i osjećaje, zapravo prven­stveno psihološki fenomeni. Iz toga, dakle, proizlazi da je psihologijski as­pekt nacije prvenstveno osjećaj zaje­dništva, odnosno pripadnosti. Tako nacionalni osjećaj autor precizno de­finira kao » . . .  osjećaj pripadnosti od­ređenoj' grupi, koji je stečen proce­som socijalizacije, kroz koji se prima jezik, tradicija i kultura određene gru­pe i kroz Ikoji se pojedinac poistovje­ćuje s grupom, njenim vrijednostima i interesima«. Na taj način dobivamo pojedinca funkcionalno identificira­nog i prilagođenog datom društvenom okružju, čime i nacionalna zajednica osigurava integritet i prevladavanje konflikata u društvenoj interakciji.Međutim, u takvoj vrsti međuodnoše- nja, gdje imamo prožimanje raznih nacionalnih zajednica (nacija) na is­tom prostoru, nacionalni osjećaj se često pretvara u svoj patološki oblik— nacionalizam, oblik u kojem pre­vladava neprijateljstvo, mržnja i ira­cionalnost. Izdvojivši tri osnovna iz­vora nacionalizma (pa tako i njegove tipove): tradicionalnost, konformizam i frustraciju, autor izdvaja potonji (kao uvijek konkretan, agresivan i pre­ma tome za društveno ustrojstvo naj­opasniji. Pironašavši, dakle, naciona­lizam kao latentnu karakteristiku ne­ke zajednice, dr. Ivan Šiber određuje i karakteristike društvenih situacija pri kojima dolazi do eskalacije nacio­nalizma:1. nemogućnost ispunjavanja po­treba (određene širim društvenim mo­gućnostima, vrijednostima, postignu­ćima referentnih grupa i individual­nim postignućem);2. situacija društvenog razvoja i krize (kada mogućnost zadovoljavanja potreba zahvati šire društvene grupe, što izaziva osjećaje solidarnosti, iden­tifikacije pojedinaca i masovnih obli­ka ponašanja), i3. gubljenja perspektive daljeg ra­zvoja (nakon dugotrajne krize dolazi208RECENZI/E I PRIKAZIdo preispitivanja osnovnih vrijednosti na kojima se društvo zasniva).Sve ove tri karakteristike dir. Ši- ber označava (u psihologijskom kate- gorijalnom aparatu) kao stanje fru­stracije, tj. nezadovoljstva i nesigur­nosti pojedinca kroz 'kojeg se one re­aliziraju. Odatle individua reagira po­kušajem (racionalizacije predmeta ko­ji je frustraciju izazvao i njegovom eliminacijom, u što se zatim upliću vladajuće grupe (koje bi postavlja­njem (pitanja o društvenim odnosima— uzročnicima frustracije — i same došle u pitanje), koje društvenu fru­straciju usmjeravaju k llažnim uzro­cima, konkretno prema pripadnicim? manjinskih ili vanjskih grupa.Autor potom prikazuje nekoliko teoretskih pristupa problemu iskazi­vanja predrasuda (u našem slučaju nacionalizma) i zaustavlja se na poj­mu autoritarnosti kojeg predočava kao pokazatelja gubljenja individual­nosti, vlastitosti, odnosno kao moguć­nost nekritičke (prilagodbe socijalnom okruženju, dakle kao faktor koji pre­sudno određuje unutar-grupnu homo­genizaciju, a u ovisnosti o vanjskim okolnostima, i agresivnost prema dru­gim grupama. Tako pojedincu osobno rasterećenje od frustracije čini ispo- 1 javan je agresije prema objektu ko­jega mu kao otjeiovljenje uzroka tog nezadovoljstva pruža njegova društve­na zajednica.U daljnjem razmatranju međuna­cionalnih odnosa dr. Šiber prelazi na empirijska istraživanja fenomena ve­zanih uz ovaj problem, pa tako ponaj­prije navodi različite tipologije nacio­nalne vezanosti (interpretirane iz ne­koliko kompariranih provedenih istra­živanja), zatim rekonstruira postupak analize dobivenih rezultata, te na kra­ju predočava i izvorne interpretacije spomenutih rezultata, da bi potom, utvrdivši nepotpunosti li nesavršeno­sti dosadašnjih mjerila, stavio i vlas­tite primjedbe i predložio određene korekcije takve vrste istraživanja.Te kritičke sugestije, usmjerene k procesu analize rezultata prvenstve­no, autor i praktično testira i nalazi zadovoljavajuću ispravnost pretpo­stavki, pa stoga i samo saznanje o važnosti obuhvatne i imaginacijom prožete analize dobiva na snazi i pru­ža čitaocu-istraživaču dobar putokaz za samostalne slične poduhvate. Na­stavljajući započeti posao komparira- nja i analiziranja već gotovih istraži­vanja međunacionalnih odnosa prove­denih na prostorima naše zemlje, Ivan Šiber se nadalje dotiče istraživanja fenomena nacionalnog u kontekstu i- dedlogije, stereotiipskih shvaćanja na­cija i nacionalnosti i određivanja so­cijalne distance. Dok se kod prvog na­vedenog društvenog fenomena pri us­tanovljavanju pretpostavljene poveza­nosti nacionalnog osjećaja i određene idejne orijentacije dolazi do stvara­nja prilično općih, odnosno univerzal­nih dimenzija (orijentacija), naravno ponovno uz aktivan kritički pristup već gotovim interpretacijama, u dru­goj se pojavi (stereotipijama — gene- susrećemo sa sasvim preciznim oru­đem, metodom asocijacija, koje nam na osnovi ispitanikovih verbalnih is­kaza o prosuđivanju pripadnika po­jedinih grupa i njihovih osobina raz- lučuje njegov latentni doživljaj tih grupa. Pri određivanju socijalne di­stance autor pak ukazuje na proble­me interpretacije ovakvih istraživa­nja zbog psihološkog elementa — či­njenice da su neki pojedinci otvore­ni, a neki zatvoreni prema drugim grupama potpuno nezavisno o kojim je grupama riječ (što proizlazi iz sa­držaja instrumenata za mjerenje so­cijalne distance).U završnom poglavlju knjige dr. Šiber poklanja pažnju fenomenu jav-209RECENZIJE I PRIKAZInog kontinuiranog istraživanja, naro­čito u sferi međunacionalnih odnosa. Definiravši javno mnijenje kao poli­tičku percepciju, dakle doživljaj po­jedinca (pri čemu subjektivna priro­da doživljaja dovodi do objektivne promjene, tj. posljedice kroz djelo­vanje samog pojedinca potaknutog tim vlastitim doživljajem), autor iz­nosi rezultate istraživanja međuna­cionalnih odnosa (iz nekoliko različi­tih izvora d razdoblja) i tu se zamje­ćuje ravnomjerna zastupljenost odre­đenog postotka stanovništva (10— —15%) u mišljenju o dominantnosti ove problematike tokom niza godina, što ukazuje na konstantnu prisutnost stava o neriješenim nacionalnim situ­acijama i nacionalnoj ugroženosti u našem društvu, bez obzira na sve dru­štvene procese koji se u međuvreme­nu zbivaju. Jedina anomalija javlja se 1984. godine kada postotak mišlje­nja o dominantnosti međunacional­nih odnosa naglo pada, što se objaš­njava okretanjem pažnje javnosti pre­ma problematici ekonomske sfere, ali će danas vjerojatno (što se u knjizi, zbog nepostojanja ili neažurne obra­de recentnih istraživanja ne spomi­nje) ponovo postati značajan, poka­zujući tako još jednom točnost hipo­teze o projekciji frustracija (putem svjesne manipulacije vladajućih stru­ktura) na međunacionalnu razinu. Za­ključivši na kraju da » . . .  su rezulta­ti niza istraživanja pokazali da u na­šem društvu ima najmanje 10 do 15% pojedinaca koji međunacionalnim od­nosima pristupaju s latentno nacio­nalističkih pozicija«, dr. Ivan Šiber, navodeći sistematski nedostatke ana­liziranih istraživanja koja se pojav­ljuju među stotinjak stranica ove knjige uz nekoliko krucijalnih meto­doloških napomena za buduće znan- stvenike-istraživače međunacionalne problematike, ističe ulogu društvene okoline u tretiranju nacionalnog (patako i nacionalizma) i na neki način apelira na čitaoca da se otrgne tra­dicionalnim vrednovanjima, ideologij­skim projekcijama i dnevnopolitič- kim potrebama, te posveti se tom fe­nomenu kao onakvom kakav jest sam po sebi: postojećem ali ne i obeshra- brujućem, a za to mu aktualna dru­štvena i politička situacija u zemlji daje apsolutno za pravo.Pavle SchramadeiTalcott ParsonsDRUŠTVAEVOLUCIJSKI I POREDBENI PRISTUPS engleskog prevela Vesna Grbin — »August Cesarec«, Zagreb, 1988, 244 str. — Biblioteka Suvremene teme.Na molbu urednika Izdavačke ku­će Prentice-Hall Inc., Alexa Inkelesa da objavi knjigu o društvu kao dru­štvenom sistemu T. Parsons se pri­hvatio pisanja djela koje je trebalo aplicirati teorijslke mogućnosti socio­logije. U ovom djelu on analizira me­đusobne veze različitih dijelova dru­štva i snage pod čijim se utjecajem mijenja društvena struktura, odnos­no neznatne varijacije između da tih društvenih sistema.U želji da posao što temeljitije obradi, Parsons napominje da se su­kobljavao sa teškim problemima kod odabira empirijskog materijala i nje­gova teorijskog razvrstavanja i ana­lize.Knjiga je zamišljena kao dvotom- no izdanje, gdje prvi dio prati etapu210

Ivan Šiber, Psihologijski aspekti međunacionalnih odnosa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia