EFFECTUS - Entrepreneurial Studies - University College
Abstract
Zdravlje je jedna od najvažnijih stvari u čovjekovu životu. Nije uzaludna
uzrečica koja kaže da zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi!
Zdravstvo i zdravstvena zaštita vrlo su složeno i široko područje. U Republici Hrvatskoj
postoji niz pravnih propisa koji uređuju tu materiju. Ishodišna točka su načela zajamčena
Ustavom RH. Ta se načela konkretiziraju zakonima i podzakonskim aktima poput pravilnika,
kodeksa. Republika Hrvatska potpisnica je i međunarodne Konvencije kojom su
uređena temeljna prava i obveze zdravstvenih djelatnika i pacijenata.
Autorica je u uvodnom je dijelu rada izložila kratak pregled pravnoga okvira u Republici
Hrvatskoj dok drugi dio rada obrađuje, po mišljenju autorice, dva najvažnija zakona;
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti prava pacijenata.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti temeljeni je propis koji uređuje zdravstvenu zaštitu i
zdravstvenu djelatnost. On sadrži odredbe o temeljnim pravima, obvezama, statusnim
pitanjima, definicijama zdravstvenih radnika i djelatnika, njihove potrebne kvalifikacije i
stručnost za obavljanje poslova u zdravstvenoj djelatnosti, osnivanje komore, prekršajne
odredbe. Unatoč tomu što je riječ o bitnom i vrlo složenom propisu nije zanemariva činjenica
da se sam zakon vrlo često mijenjao, pa čak i po dva do tri puta godišnje. Takva
praksa može povlačiti vrlo visoku razinu pravne nesigurnosti na tom izrazito osjetljivom i
složenom području.
S druge strane, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, zakon je koji pacijentima jamči njihova
prava. Autorica rada u posebnome poglavlju obrađuje odrebe toga zakona. Osim što je
zakon usmjeren na pacijente, on predstavlja imperativ i samim zdravstvenim radnicama u
pogledu njihova ponašanja prema pacijentima
