U koga se čovjek danas može pouzdati? Kome može vjerovati?
To su pitanja koja postaju sve aktualnijima kako u javnom
životu tako, nažalost, sve više i u osobnim kontaktima
i neformalnim susretima. U takvom vremenu nesigurnosti,
podjela, pa i straha pred budućnošću i u vremenu u kojem
nasilje i tragične posljedice ratova mijenjaju sliku svijeta i
Europe, papa Franjo u Poruci za 24. svjetski dan bolesnika
2016. poziva na razmišljanje o temi: Pouzdati se u milosrdnoga
Isusa poput Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv
2,5). (usp. Papa Franjo, Pouzdati se u milosrdnog Isusa poput
Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ /Iv 2,5/, u: Službeni
vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 102 /2015/, br. 5, 453-454).
Tema „pouzdati se“ povezuje se uz „milosrdnu ljubav“, uz
Izvanrednu godinu milosrđa koja se u Katoličkoj Crkvi slavi
od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016

Stjepan Baloban

Sestrinski glasnik/Nursing Journal

Crossref

24th World Day of the Sick

U koga se čovjek danas može pouzdati? Kome može vjerovati?

To su pitanja koja postaju sve aktualnijima kako u javnom

životu tako, nažalost, sve više i u osobnim kontaktima

i neformalnim susretima. U takvom vremenu nesigurnosti,

podjela, pa i straha pred budućnošću i u vremenu u kojem

nasilje i tragične posljedice ratova mijenjaju sliku svijeta i

Europe, papa Franjo u Poruci za 24. svjetski dan bolesnika

2016. poziva na razmišljanje o temi: Pouzdati se u milosrdnoga

Isusa poput Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv

2,5). (usp. Papa Franjo, Pouzdati se u milosrdnog Isusa poput

Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ /Iv 2,5/, u: Službeni

vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 102 /2015/, br. 5, 453-454).

Tema „pouzdati se“ povezuje se uz „milosrdnu ljubav“, uz

Izvanrednu godinu milosrđa koja se u Katoličkoj Crkvi slavi

od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016

Baloban, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

  5Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor: Prof. dr. sc. Stjepan Baloban, Redoviti profesor, pročelnik Katedre socijalnog nauka Crkve, Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10001 Zagreb, Hrvatska • E-mail: stjepan.baloban@zg.t-com.hr Received February 15th 2015;  Accepted February 17th 2015;Ključne riječi: Kratki naslov: Keywords:Running head: 24. Svjetski dan bolesnika24th World Day of the SickStjepan BalobanKatolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432 10000 Zagreb, HrvatskaCatholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Vlaška 38, pp432 10 000 Zagreb, CroatiaSG/NJ 2016;21:5-6DOI: 10.11608/sgnj.2016.21.002GOST UREDNIK/ INVITED EDITORIALMilosrđe i nježnost u hrvatskom društvu 24. Svjetski dan bolesnika Zagreb, Frankopanska, 11. veljače 2016. 2 Kor 1, 3-10; Iv 2, 1-11U koga se čovjek danas može pouzdati? Kome može vjero-vati? To su pitanja koja postaju sve aktualnijima kako u jav-nom životu tako, nažalost, sve više i u osobnim kontaktima i neformalnim susretima. U takvom vremenu nesigurnosti, podjela, pa i straha pred budućnošću i u vremenu u kojem nasilje i tragične posljedice ratova mijenjaju sliku svijeta i Europe, papa Franjo u Poruci za 24. svjetski dan bolesnika 2016. poziva na razmišljanje o temi: Pouzdati se u milosrd-noga Isusa poput Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). (usp. Papa Franjo, Pouzdati se u milosrdnog Isusa po-put Marije: „Što god vam rekne, učinite!“ /Iv 2,5/, u: Službe-ni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije 102 /2015/, br. 5, 453-454). Tema „pouzdati se“ povezuje se uz „milosrdnu ljubav“, uz Izvanrednu godinu milosrđa koja se u Katoličkoj Crkvi slavi od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. Kome danas mogu vjerovati bolesni i zdravi ljudi u Hrvat-skoj, a posebno pacijenti i zdravstveni djelatnici koji se bri-nu za bolesne? Svjetski dan bolesnika u prvi plan stavlja bolesnoga čovjeka, ali i pitanje: kako se susresti i odnositi prema bolesti, posebno teškoj bolesti koja nas je iznenada snašla? Papa Franjo, poznat po snazi svojih gesta i riječi, na-glašava da teška bolest „uvijek dovodi ljudsku egzistenciju u krizu i sa sobom nosi dublja pitanja. Prva čovjekova reak-cija može ponekad biti pobuna: zašto se to dogodilo upra-vo meni? Može osjetiti očaj, misliti da je sve izgubljeno, da ništa više nema smisla…“ (Isto, 453). U takvim situacijama svaki čovjek, vjernik ili nevjernik, istin-ski tražitelj ili buntovni poricatelj „svega onostranoga“ stoji pred pitanjem: što slijedi nakon ovozemaljskoga života? Ne ulazeći u egzistencijalne drame onih koji ne vjeruju, papa Franjo naglašava da je za kršćanina vjera u Boga u susre-tu s teškom bolešću stavljena na kušnju, ali vjera „istodob-no može otkriti sve svoje pozitivne potencijale. Ne zato što vjera daje da nestane bolest, bol ili pitanja koja oni sa so-bom nose, nego zato što nudi ključ kojim možemo otkriti najdublji smisao onoga što proživljavamo; ključ koji nam pomaže vidjeti kako bolest može biti put koji će nas dovesti bliže Isusu koji hodi uz nas, noseći križ“ (Isto, 453). Vjera, dakle, u teškim trenucima bolesti, ali i u drugim život-nim nevoljama može ponuditi ključ razumijevanja onoga što se s nama događa. Kako doći do tog ključa? Tko nam pomaže otkriti ključ? To je, prema papi Franji, Marija, jer je ona iskusila put krize i znala se naći „u pravom trenutku na pravom mjestu“. Tako je bilo i na svadbi u Kani Galilej-skoj na kojoj su se u velikoj nevolji našli mladenci jer im je usred svadbe ponestalo vina. Marija nije samo prepoznala teškoću, nego ju je doživjela osobno, a djelovala je žurno i diskretno. Ona ne stoji nemoćno pred problemom, ne osu-đuje domaćina zbog toga što se nisu dobro pripremili za svadbu. Marija se obraća Isusu i pred njega stavlja konkret-ni problem: „Vina nemaju.“ (Iv 2,3) Bez obzira na Isusov od-govor da još nije došao njegov čas, ona kaže poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5). Isus nakon toga čini čudo, pretvara veliku količinu vode u vino za koje uzvanici primjećuju da je bolje od prethodnoga. Riječ je o „šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere“ (Iv 2, 6). Jedna mjera iznosila je oko 40 litara: možemo sami izračunati koli-ko je to bilo vina! Marija, poput brižne majke, vidi puno više i puno dublje od običnih ljudi – kao, uostalom, i svaka majka. Marijino maj-činsko srce ispunjeno je milošću njezina Sina, njegovom nježnošću i osjećajnošću za čovjeka u nevolji. Stoga ona ima budno oko i u konkretnoj nevolji čini sve da pomogne, sama ili molbom svome Sinu da on to učini. Božja nježnost ogleda se u Marijinoj brizi. Stoga s razlogom Svjetski dan bolesnika slavimo na Marijin blagdan. Sveti Ivan Pavao II., koji je ustanovio Svjetski dan bolesnika, želio je taj dan mo-6  SG/NJ 2016;21:5-6litve za bolesnike, pacijente i zdravstvene djelatnike, pove-zati s blagdanom „Gospe Lurdske“, uz marijanski blagdan. Slika svadbe u Kani Galilejskoj, stavlja u središte milosrdno-ga Isusa koji pomaže, čini čuda. Isus je slika milosrdnoga Bo-ga, Oca milosrđa i Boga svake utjehe koji nas tješi „u svakoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog“ (2 Kor 1, 4-5), kako to objašnjava sveti Pavao u drugoj poslanici Korinćanima. Kako to Božje milosrđe može doći do čovjeka, do svako-ga čovjeka, kako se može „proširiti“ u društvenom životu? Upravo to je glavni cilj „izvanredne godine milosrđa“ u ko-joj se nalazimo. Bog trajno traži „put svoje milosrdne lju-bavi“ do čovjeka, osobito do bolesnoga, patnika, napušte-noga, izigranoga, razočaranoga čovjeka. Ovdje nije riječ o pomoći „na daljinu“ ili pomoći preko različitih vježbi i teh-nika te čitanja znakova koje nam različiti iscjelitelji, istina uz popriličan novac, nude preko sredstava informiranja. Božje milosrđe dolazi do čovjeka preko drugoga čovjeka, preko Crkve i njezinih službenika, ali i preko svakoga kršćanina i čovjeka dobre volje. Ono na osobit način dolazi do čovjeka preko zdravstvenih djelatnika, liječnika i medicinskog oso-blja. Nisu li upravo medicinske sestre one koje poput Marije često vide prve nevolju, problem i slično, od liječnika traže milosrdno srce i nježnost, a pacijentima obično kažu: „Čini-te što vam rekne!“. Drugim riječima, ljudi, kršćani pa i članovi Crkve mogu – poput Marije – biti ogledalo Božje nježnosti i milosrđa ili priječiti, ne daj Bože, i zapriječiti put Božje milosrdne ljuba-vi do svakoga čovjeka. Znakovita je poruka iz Kane Galilejske: uz milosrdnoga Isu-sa su njegovi učenici, njegova brižna majka Marija i posluži-telji. Svaki od njih ima svoje mjesto u odnosu na širenje mi-losrdne ljubavi Božje. Najprije Isusovi učenici koji ga okru-žuju. Tu su i Petar i Juda, Ivan i Toma, kao i Jakov. Svaki je poseban, kao da predstavlja dio ljudi, kršćana, nekada i da-nas. Crkvu čine različiti kršćani. Nismo svi isti, ima jakih i sla-bijih, ima kolebljivih i onih koji misle da jedino oni znaju što je ispravno, a što je krivo; što je pravedno, a što je nepravda; što je od Boga, a što je od zloga. Ta različitost govori o to-me da je čovjek uvijek samo čovjek – nekada slab, a nekada jak, a Bog je uvijek Bog, i to milosrdni Bog koji za prakti-ciranje svoje milosrdne ljubavi treba čovjeka, treba mene i tebe, treba u medicinskom sustavu liječnike i medicinske sestre i uopće medicinsko osoblje. Kako je to bilo znakovi-to u nevolji na svadbi u Kani Galilejskoj! Protagonisti Božje milosrdne ljubavi su Isus, Marija i poslužitelji, a ne – kako bismo to možda mi, ljudi, mislili – mladenci. Znakovita je uloga „poslužitelja“, to jest onih kojima se najprije obraća Marija riječima „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5) a na-kon toga Isus koji od njih traži da napune posude vodom i nakon toga odnesu vino ravnatelju stola. Isus čini čudo, ali želi ljudsku suradnju. Ti „neimenovani ljudi iz Evanđelja uče nas nečem velikom. Ne samo da slušaju, nego slušaju veli-kodušno: napuniše posude do vrha (usp. Iv 2,7). Oni vjeruju Majci te spremno i dobro čine ono što se od njih traži, bez prigovora i kalkuliranja“ (Isto, 454). Dvije riječi na osobit način odjekuju u papinoj poruci, to je Božje milosrđe i Božja nježnost. Božja je nježnost, naglašava papa Franjo, „prisutna u životi-ma svih onih koji pohađaju bolesne i razumiju njihove po-trebe, čak i one neprimjetne, jer gledaju očima punim lju-bavi. Koliko puta majka koja bdije uz krevet svog bolesnog djeteta, ili dijete koje se brine za starijeg roditelja, ili unuk i unuka koji se brinu za baku ili djeda, stavlja svoju molitvu u Gospine ruke!“ (Isto, 454).Božja nježnost u našoj hrvatskoj stvarnosti? U našem hrvat-skom društvu sve manje je povjerenja u ljude i u institucije, a sve više prevladava sila i nasilje trenutno jačega, grubost u komunikaciji i postupcima, što je u javnom životu bilo izrazito vidljivo proteklih godina, posebno u obnašanju po-litičke vlasti. Protekle godine bile su obilježene grubošću, nadmudrivanjem i „silom jačega“ – onoga na vlasti. Nije bi-lo „mudrosti srca“ na koju je prošle godine za 23. svjetski dan bolesnika pozvao papa Franjo. Nisu se birale ni riječi ni sredstva, samo da se provede vlastita zamisao, a često i vla-stiti hir, koji je uglavnom bio daleko od općega ili zajednič-koga dobra. Tako se od vrha širilo nepovjerenje i razorne podjele na niže slojeve društva, ali i u međuljudske odnose. Kako je to utjecalo i kako utječe na odgoj djece i mladih? Što su mogli u takvoj situaciji očekivati bolesni ljudi i zdrav-stveni djelatnici koji se svakodnevno susreću s konkretnom bolešću i konkretnim čovjekom, s najčešće nemoćnim i teš-ko bolesnim čovjekom? Možemo li u rješavanju mnogobrojnih problema u hrvat-skom društvu, a prije svega onih u hrvatskom zdravstvu, očekivati više „Božjega milosrđa“ i više „Božje nježnosti“; vi-še milosrđa prema bolesnima i onima koji su siromašni i ne mogu platiti svoje liječenje; oni su jednako djeca Božja kao i oni drugi koji mogu platiti… Kako je bilo duši ugodno, a srcu drago čuti novoga hrvat-skoga premijera Tihomira Oreškovića kada je (parafrazira-jući kanadskog premijera Justinea Trudeaua) na početku svoje službe poželio da „Hrvatska postane nježna i ljubazna nacija“. Nisam dobio dojam da je to „zazvonilo“ u hrvatskoj medijskoj i uopće društvenoj javnosti? Štoviše, neki i dalje inzistiraju na dosadašnjem „mi ili oni“. Milosrđe i nježnost u hrvatskom društvu! Je li to moguće? Je li to moguće bez Božje pomoći? Ali, oprez! Kako dolazi do Božje pomoći? Kako je Isus pomogao u Kani? Tu su bili Marija i poslužitelji. Marija je i danas tu, među nama. Ona je svaki dan među nama. A poslužitelji! Možemo li svaki na svojem radnom mjestu postati  „poslužitelji“, poslužitelji preko kojih će se širiti Božje milosrđe i Božja nježnost u ovu našu hrvatsku stvarnost? Na 24. svjetski dan bolesnika, papa Franjo nas poziva da „zamolimo milosrdnog Isusa, po zagovoru Marije, njegove i naše Majke, da svima nama udijeli istu raspoloživost za slu-ženje onima u potrebi i, konkretno, našoj bolesnoj braći i sestrama. Katkad to služenje može biti naporno i teško, ali sigurni smo da će Gospodin pretvoriti naše ljudske napore u nešto božansko. Mi također možemo biti ruke, srca koja pomažu Bogu činiti svoja, često skrivena, čuda“ (Isto, 454)- pa i čuda u funkcioniranju i uređenju hrvatskoga zdravstve-nog sustava.Možemo li, potaknuti – vjerujem, iskrenom premijerovom željom da Hrvatska „postane nježna i ljubazna nacija“ – očekivati upravo to, tu nježnost, ljubaznost i milosrđe u od-nosu na bolesne i nemoćne u hrvatskom društvu? Literatura/ReferencesKod autora

24. Svjetski dan bolesnika 24th World Day of the Sick

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Crossref

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia