Prikaz knjige Gorana Marića, Slom lažnog proroštva. Scriptum temporis, Zagreb, 2015., str. 319

Mihovil Bogoslav Matković

Matković, Mihovil Bogoslav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

190Goran Marić, Slom	lažnog	proroštva,Scriptum temporis, Zagreb, 2015., str. 319.Knjiga Gorana Marića istinski je nakladnički događaj u Hrvat-skoj. Ovo nije tek nakladnički proizvod: ovo je slika, drama, nalaz, dijagnoza, anamneza, povijest, sediment, memorija. Knjiga dono-si nešto što se nije događalo autoru, meni, vama; događalo se to i događa se Hrvatskoj! In	medias	res: Na svom putu kroz Hrvatsku ovih dvadesetak godina Goran Marić ispisuje pravu gospodarsku historiografiju suvremene Hrvatske. Odmah da ustvrdimo: Treba nam takva pandanska i povijesna, politička anamneza ovih četvrt stoljeća suverenosti; da zapišemo, identificiramo što se događalo u Hrvatskoj, tko je i u kojoj ulozi bio nositelj događaja i procesa. Da zapišemo vlastita svjedočenja i tako započnemo upravljati vla-stitom poviješću. Ovdje je prikladno spomenuti jednu misao Klau-sa Demmera, suvremenog njemačkog teologa: “Narod koji upravlja svojim domom, narod koji je u svojoj kući, bit će gospodar i u svojoj povijesti i potom u svojoj budućnosti.”Ta freska kojom Marić oslikava našu suvremenost pokazuje da je riječ o razbijenoj cjelini, o dezintegraciji i krivotvorinama. Otuda i ovakav naslov Slom	lažnog	proroštva. Naravno, proroštvo ako je proroštvo, nikako ne može biti lažno, jer proroštvo je istinito! Stoga je ono nužno doživjelo slom! hrvatska kao doMovina i kao državaMarićeva je knjiga fenomenološki jedinstvena. Ona je pravi istinski uznemirujući profesionalni, intelektualni podsjetnik sa zapi-sima o hrvatskim putovima u neprohod. Ili kako je to zgodno netko rekao, ona predstavlja zapise o hrvatskim gospodarskim bespućima. Marić se ne može distancirati prema Hrvatskoj, a niti prema sudbini svakoga pojedinca koji u njoj živi. Njega izazivaju i nose dva moti-vacijska fenomena: Hrvatska kao dom, Domovina; ona koju voliš, kojoj lako opraštaš. I ona druga Hrvatska, kao država, kao praktična administracija njezinih ljudi i društva koja zna biti okrutna, izgu-bljena, neodgovorna, suicidna. On sugerira, poručuje ovim svojim dramatskim rukopisom: lako je stajati i biti ležeran prema porazu vlastita naroda ako te ta istina ne uzbuđuje, i ako te ona ne	steže	u	grlu, kako to kaže hrvatski klasik Slobodan Novak. Ovi Mariće-vi nalazi i ova blistava knjiga za koju se može izreći preporuka da ide	od	ruke	do	ruke, siguran sam, predstavljat će posebno iskustvo 191Crkva u svijetu 51 (2016) 1, 190-194suvremene Hrvatske za svakoga tko će ju otvarati i čitati. Ona će se sigurno zadržati u dragocjenom prostoru svijesti svakoga od nas; u prostoru nostalgije kao najdraže i najmoćnije čovjekove emocije. Marićeva knjiga Slom	lažnog	proroštva	je nadnaravna	knjiga!	–	kako je to komentirao jedan potreseni sudionik u prigodi jedne od promocija. Zašto je ona nadnaravna? Najprije po temi, pristupu, odlučnosti, odgovornosti, hrabrosti. A potom i po nevjerojatnosti da se takvo što može događati … Da se vlastiti državljani – tehnički govoreći – lideri, mogu tako okrutno obračunati s vlastitom zemljom; to je jednostavno nestvarno, pa i nadnaravno. Čitajući ovu knjigu, suočit ćemo se sa spoznajom da samo narod domoljubno nenada-renih i dezorijentiranih lidera i pojedinaca može svoju ekonomsku, političku, društvenu stvarnost razarati i izručivati u korist pojedi-na čnih ili grupnih interesa, bez obzira čini li se to svjesno ili iz ne zna nja. Navodim malo naslova i nazivlja kojima se koristi Marić da pri spo do bi ta stanja:	slom	proroštva,	potonuće,	destrukcija,	računi	slo-bo	de,	kandidatura	za	samouništenje,	okultno	zlodjelo, san	i	računi	slo-bode, vizijom	prema	sljepilu, rušenje	temelja	Hrvatske,	Ustani	i	hodaj.Između ostaloga, Marić ovom knjigom implicite poručuje: u Hrvatskoj nema vremena da bi se jedna minuta propustila u neodgo-vornoj ležernosti. Ne može se odgađati dnevni red u kojem je Hrvat-ska središnja točka tog dnevnog reda. Vrijeme se ubrzava i nameće svoj dnevni red koji uključuje promašaje elita, zapuštene zadaće, u nažalost zapuštenoj državi kao	prvoj	dužnosti, da parafraziramo Platona.Usidren U stvarnosti vlastite zeMljeOn je graditelj koji ne pristaje da ruševine proglašava dvorci-ma, djelom i zgradama. Ali je spreman obnavljati ruševine. To je ta kršćanska razlika, taj biblijski distinctio. Ruševine, u našoj per-vertiranoj suvremenosti, često impresioniraju: ljudi ih obilaze, vole gledati spektakle, crnilo i od toga raditi događaje. Marić u tome ne sudjeluje. On je konstruktivist, on vraća i daje značenje stvarima. Pa ako se i sami nađemo s njim, pa i kao usputnici, on će se potruditi da naša uloga bude veća, da naše značenje, naša vrijednost bude veća. On to čini i ovom svojom knjigom! Podiže značenje svakome od nas, približavajući nas slici o nama samima. U staroj Grčkoj, u Periklovo vrijeme, najviše su se poštovali lju-di koji su znali prepoznati od čega boluje pojedinac, koja je bolest u polisu i državi. Analogno tome, o kakvim je poremećajima i dija-gnozama u Hrvatskoj riječ, Marić to otvoreno objelodanjuje u svojoj 192Mihovil Bogoslav Matković, Prikaz knjige – Goran MARIĆ, Slom lažnog proroštva ...knjizi. Toliko neviđene dijagnostičke kompetencije na jednome mje-stu, unutar korica jedne knjige, nije zabilježio ni jedan nakladnički projekt. Stoga je ovo pravi profesionalni, intelektualni artefakt, istin-ski vulkan, opomena našem vremenu i nama kao njegovim svjedo-cima. Naravno, Marića ne nosi samo kompetencija; ovdje je glavni pokretač odgovornost prema naraštaju i njegovoj budućnosti. Uz odgovornost, jednaki je pokretač domoljublje, kao svetinja koja je održala naraštaje tijekom povijesti, a ne prazna napuhana riječ koja se deklarira kao uvreda i ruganje u lice naroda.Marića ne možete, slikovito rečeno, pozvati na sjajne svečano-sti, na blistave domjenke, da biste ga anestezirali da ne primjećuje, da ne iznosi podatke o poremećajima, da biste mu zastrli pogled i vidno polje, njegove orijentire, svijest. On se ne će priključiti onima koji imaju oči, a ne vide Jer on je prokleto precizan, usidren i ute-meljen u stvarnosti vlastite zemlje.tekst kao lustracijski predložakMarić je, po svojoj orijentiranosti na ljude, na konstitutivne nacionalne institucije rijetko socijalan pojedinac. A kojeg li para-doksa – perspektivno je osamljen i često na rubu ekskomunikacije. On stoga mora biti pravi čarobnjak opstajanja, i stalno pokaziva-ti pothvatima da je riječ samo o njegovoj odgovornosti za prostor i vrijeme, a ne o čovjeku koji proziva prijestupnike. Obično je to tako kad je riječ o pojedincima koji bi htjeli mijenjati smjer i snagu matice zla i samoiščašenja naroda. On čini nezabilježene napore da Hrvat-sku izvede iz matične struje neprihvatljivog i pogubnog status	quo. Sugerirajmo sada neku vrstu naglasaka: Knjiga Slom	lažnog	proroštva	je test	savjesti	Hrvatske! Ona bi se sasvim slobodno	mogla	nasloviti kao kronologijski dokumentarac Od	pobjede	do	poraza. Ona je istodobno svojevrsni lustracijski snimak i predložak, svojevr-sni registar aktera hrvatskoga gospodarskog potonuća. I kao takav gotovo priručnik za postupanje, za rješenja, za izlaz, barem u sferi nositelja promjena smjera. A psihoterapeuti i kliničari bi se složili da općenito mudro posložena slika stanja ili usustavljena povijest promašaja, s dijagnozom i odgovorima na porijeklo naših zabluda, podiže imunološku spremnost i kondiciju naroda za mogući izlaz. Narod postaje sigurniji, hrabriji, odlučniji, postaje usredotočen na svoje ciljeve, svoje pojedinačne i zajedničke interese.Druga slika koja nam se nameće za Hrvatsku je slika neke uspavane letargične rijeke indiferentnosti	po	kojoj pasivno i nemoć-no plutaju ljudi. Pa se čovjek tako i sam prepusti tom nizvodnom 193Crkva u svijetu 51 (2016) 1, 190-194plutanju. I sve to tako dok se ne zagledaš okomito u tu vodu i vidiš koliko je mutna. Pa još jače pogledaš i vidiš da u toj mutnoj vodi ima svačega. Lako je ploviti površinom takve rijeke i takve vode. A Goran je Marić zaronio u tu mutnu vodu i tamo je našao puno toga; izronio umjesto nas na svjetlo i pred naše oči, naše znanje, stavio našu savjest. On tako govori o genezi našega stanja, on identificira neko moguće porijeklo pa vidi ishodište toga u činjenici da smo mi politički i gospodarski neafirmiran narod. I to na razini kolektivite-ta i pojedinačno. Neviđeno je snažan i nezaustavljiv poriv kojim čovjek očekuje i traži priznanje, afirmaciju u svojoj vlastitoj državi. Naravno, još i više u suverenoj demokratskoj državi koja u tom smislu živi u eufo-riji zbog utemeljenja pa svi žele osjetiti blagodati tog stanja. Druga je činjenica što takva afirmacija nije postojala u bivšem sustavu. Jer je taj sustav predstavljao povijesnu polustoljetnu provaliju, iščaše-nost iz povijesti, taj izgubljeni korak koji se teško nadoknađuje. Svi, a posebno nominalne elite, žele se afirmirati na račun države koja im je dala demokratske ovlasti. Oni potom sve prilagođuju svojim limi-tiranim sposobnostima donošenjem krivih poteza; krivih, prilagođe-nih zakona koji legitimiziraju kriminal i vlastitu posesivnost. A to je sigurna formula za prisvajanje nacionalnih potencijala kao i učin-kovito i vrlo često uništavanje i same supstance opstanka države. Naravno, bio je to put kojim su se gomilali svi ti računi državi, uključujući između ostalih i račune za njihovo domoljublje! Tako, ova tema hrvatskog sloma žari u Marićevu grlu kao oštra goruća kugla, ali i kao najoštriji žar na oštrici njegova pera.I na kraju, što posebno kao najosobnije volim naglasiti: Goran Marić nije pojedinac kojim upravljaju nekontrolirani afekti, kako mu znaju spočitavati, i neka rudimentarna nostalgija koja ga skreće iz realnosti. Nije mu do ekskluzivizma otkrića, do nekog destruktivnog publiciteta. On nije jedan od onih poznatih pripadnika hrvatskog intelektualnog manekenstva kojeg voze u medijskom inventaru da govori narodu pravovjerne istine o njihovoj stvarnosti! Naprotiv, on upravlja emocijama i putem. I još važnije, on prepoznaje znakove vremena. On je zapisivač koji se više nije mogao othrvati izazovu da ne zapiše. Stoga, s najvišim deklariranim jamstvom i s puno povje-renja, prenosim čitateljima ovog teksta najčišću autorovu poruku sa stranica njegove knjige, koja glasi: Slom lažnog proroštva poziva, a ne proziva. Marić svojim rukopisom i zovom zagovara sugovorniš-tvo o Hrvatskoj, toliko dragocjeno i neodgodivo u svim aspektima. Ima razloga ovdje, kao poziv, izreći čuvenu novozavjetnu parafrazu: Tko	ima	uši,	neka	čuje!194Mihovil Bogoslav Matković, Prikaz knjige – Goran MARIĆ, Slom lažnog proroštva ...zapuštena zeMlja i narodZadnje poglavlje njegove knjige znakovito je naslovljeno novo-zavjetnom parafrazom Ustani	i	hodaj. Svi smo, pretpostavljam, imali iskustvo vidjeti bolesna čovjeka koji ne zna od koje bolesti boluje. I što onda jedino želi: da nađe liječnika da mu kaže jednostavno što mu je, od čega su njegove tegobe. Sve je čovjek spreman dati za takva doktora. I što može biti superiornije ili ljepše, što se može čovjeku bolesnu više reći nego: Ustani! Možeš ustati, možeš hodati! To govo-ri i to nudi Goran Marić ovom knjigom.A mi, imamo li snage prihvatiti tu poruku, taj poziv. Prihvatiti sugovorništvo kao izlaz, kao izlječenje? Ili se pomiriti da poraz i dezo-rijentacija postanu znak našeg prepoznavanja i integralni dio našeg identiteta? Da pristanemo biti zapuštena zemlja i zapušten narod? Da Hrvatska doista bude kao trska koju vjetar ljulja?Ne, ne! Nije to nikakva trska nego izabrani, neponovljivi i neza-mjenjivi dio zemlje darovan voljom Stvoritelja i svih naraštaja naših predaka koji su ginuli i stradali kroz stoljeća za taj dar. I na kra-ju, malo obvezujuće dužnosti za autora (bez konzultacije s njim): Stavljamo autora pred svršen čin, priželjkujući, a time i najavljuju-ći njegov budući naslov, Hrvatski	hod	i	uzdignuće	Hrvatske. Bude li takve knjige, bit će to sretan znak za Hrvatsku. Ako ga Marić ovako naslovi, znat ćemo da je naslov istinit. Kao što je istinit i Slom	laž-nog	proroštva.Mihovil	Bogoslav	Matković

Goran Marić, Slom lažnog proroštva. Scrip- tum temporis, Zagreb, 2015., str. 319.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia