Dragana Katunarić

Croatian

Katunarić, Dragana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIda učvršćuje svoju vlast iznad prava nacija na samoopredjeljenje, pa će i neke zahtjeve za otcjepljenjem u uvjetima Sovjetskog Saveza proglasiti kontrarevolucionarnim.Slijedeći problem kojem autor knjige po­svećuje pažnju je pitanje legitimiteta, tj. po­kušaji opravdanja državne, odnosno političke vlasti nad nacijom.Janjić smatra da je nacionalna država hi­storijska nužnost, jer na određenom stupnju razvoj kapitalizma bez nje ne bi bio moguć. Moderno društvo pokazalo je potrebu za eko­nomskom i državnom centralizacijom, tj. za stvaranjem građanskog jedinstva nacije ruše­njem posebnih i samostalnih lokalnih, teritori­jalnih i gradskih vlasti. Država ima veliku ulogu u formiranju nacionalne kulture (kreativni i obrambeni aspekt) koja u nacijama bez nacio­nalne države predstavlja osnovno sredstvo bor­be za oslobođenje (npr. patriotska poezija, hi­storijski roman, zavičajna proza).Autor knjige posebno objašnjava feno­men nacionalnog interesa, nacionalne svijesti i nacionalizma.Treći, posljednji dio knjige, nosi naslov Federalizam i nacija. Riječ federalizam grčkog je porijekla (foedus) i označava odnos udruživanja i suradnje samostalnih ili auto­nomnih subjekata i individualiteta radi postiza­nja zajedničkih ciljeva. Janjić posebno razma­tra tzv. klasične i suvremene pristupe problemi­ma federalizma. Smatra da ne postoji nužna povezanost demokracije i federalizma, a ni nužna povezanost federalizma i konzervatiz- ma.Moderni federalizam postao je oznaka za složenu državu čiji su pojavni oblici federacija i konfederacija. U knjizi su detaljno objašnjena osnovna obilježja i federacije i konfederacije. Autor polazi od teze da je konfederacija oblik povezivanja država koji pripada prošlosti, što temelji na tvrdnji da su se u praksi svi savezi ili raspali ili pretvorili u zajednice sasvim dru­gačijih obilježja (federacije ili unitarne države).Janjić je određeni prostor u svojoj knjizi poklonio i stanovištu dr. Zvonka Lerotića koji se zalaže za tzv. simbiotički federalizam u ko­jem federalni centar ne predstavlja jedinstvenu i nedjeljivu državu, već je to zajednica koja se temelji na pluralitetu kultura i nacija koje žele i hoće živjeti zajedno.Knjiga Dušana Janjića Država i nacija završava opisom osnovnih obilježja nekih histo­rijskih primjera konfederacija, odnosno fede­racija, a to su: SAD, Švicarska, Njemačka, Ar­gentina, Indija, SSSR i Jugoslavija.Kažimo nakraju da knjigu možemo pre­poručiti onima koji se posebno zanimaju za različite aspekte složenog odnosa države i na­cije.Dragana KatunarićCirii Ribičič/Zdravko TomacFEDERALIZAM PO MJERI BUDUĆNOSTIZagreb, Globus, 1989, 335 str.U lipnju 1989. izišla je iz tiska knjiga »Fe­deralizam po mjeri budućnosti«, djelo već ui­granog tandema Ciril Ribičič-Zdravko Tomac.Ciril Ribičić profesor je ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Ljubljani, a Zdravko To­mac profesor je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Kao što nam autori kažu, upoznali su se prilikom rasprave o knjizi Jovana Mirića »Sistem i kriza« godine 1984. Odtad su zajedno radili na nekim programskim dokumentima i na ustavnim promjenama, a surađivali su i na mnogim skupovima. Kao rezultat njihove suradnje već su se pojavile dvije knjige: »Usu­glašavanje ili nadglasavanje« i »Ustavne prom­jene«, a pred nama je i njihovo treće zajedničko djelo o budućnosti jugoslavenskog federaliz­ma. Među autorima postoji visok stupanj slaga­564RECENZIJE I PRIKAZInja oko nekih bitnih pitanja koncepcije i bu­dućeg razvoja.Predgovor knjige koji nosi naslov »Jugo­slavenski federalizam od Spcransa do razmiš­ljanja o novom Ustavu« napisao je Milan Kučan.Vrijednost knjige je i u trenutku kada se ona pojavila, jer su koncepcija i budućnost ju­goslavenskog federalizma jedno od temeljnih pitanja koja se nalaze u žarištu aktualnih naučno teorijskih, stručnih i političkih rasprava. Budući da se nalazimo pred donošenjem novog Ustava, rasprave o funkcioniranju organa fede­racije i o mogućim institucionalnim promjena­ma u strukturi federalnog sistema, moguće su tek pošto se objasne različite idejne platformeo ustavnoj koncepciji federacije. A upravo je o njima riječ u knjizi Ribičiča i Tomca.Knjiga »Federalizam po mjeri budućno­sti« sastavljena je od tri velike cjeline. Autor prvog dijela jest Ciril Ribičič, drugoga Zdravko Tomac, a treći dio sadržava izbor polemika obaju autora o svim bitnim pitanjima jugosla­venskog federalizma iz protekle četiri godine.Prvo poglavlje knjige »Aktualne polemi­ke o ustavnoj konccpciji jugoslavenske federa­cije« koje jc napisao Ciril Ribičič, započinje analizom ustavne konccpcije federacije, koja je utvrđena Ustavom iz 1974, a oblikovala se u procesu temeljitih i mnogih reformi koje su započele donošenjem ustavnih amandmana 1967,1968. i 1971, a završene su prihvaćanjem saveznoga, te republičkih i pokrajinskih ustava 1974. Reforma odnosa u fedraciji bila je u cjclini povezana s produbljivanjem i razvojem samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa.Ustavna koncepcija federacije doživjela je, a upravo i sada doživljava radikalne kritike s vrlo različitih pozicija, pregled kojih nalazimo u ovom dijelu knjige. Kritičari ustavne koncep­cije federacije ne biraju ni riječi ni uvjerljive argumente, već se koriste svim sredstvima kako bi dokazali da je društvenu krizu skrivio Ustav 1974, te da je izlaz iz krize moguć jedino ako se rekonstruira ustavna koncepcija federacije. Međutim, većina tih kritičara ne nudi novu općcprihvatljivu konccpciju ni nove vrijedno­sti. Osnovni problemi današnje Jugoslavije, po mišljenju Ribičiča, nije u raspodjeli nadležnosti između federacije i republika, ni u ravnoteži ili hijerarhiji između saveznih i republičko-pokra- jinskih centara, ni u centralizaciji ili konfedera- tivnom slabljenju sadašnjeg uređenja. Osnov­no je pitanje mijenjanje odnosa moći između državne strukture i političke vlasti uopće, te samoupravne socijalističke društvene baze. Radi se o problemu odnosa između politike i ekonomije, između etatizma i samoupravlja­nja, između državnog intervencionizma i pre­puštanja samoinicijativnosti narodnih masa. Besmisleno je, smatra autor, prepirati se oko toga čiji je etatizam opasniji ili manje opasan, savezni ili republički. Danas se preuveličava isticanje konfederativnih elemenata u posto­jećem jugoslavenskom ustavnom uređenju ne prihvaćajući republike i pokrajine kao izvorne konstitutivne elemente federacije i svodeći ih na podređene jcdinice.U jugoslavenskoj je javnosti, ističe Ri- bičić, na djelu duboka polarizacija između pri­staša ocjene da je ustavna koncepcija federacije jedan od glavnih krivaca društvene krize u Ju­goslaviji i onih koji suprotno tome smatraju da je ta koncepcija dostignuće koje treba sačuvati. Ribičič rješenje te polarizacije vidi u raz- vlašćivanju svih državnih organa u ekonomskoj sferi, u oslobađanju ekonomskih zakonitosti, razvijanju samoupravljanja, demokratizaciji političkog sistema, te smanjivanju normativiz- ma.U nastavku knjige dr. Ribičič analizira aktualne rasprave o ustavnoj koncepciji vezane za rad Skupštine SFRJ. U okviru rasprava o ustavnim promenama bilo je dosta prijedloga koji su tražili izmjenu strukture Skupštine SFRJ. Osim prijedloga za uvođenje vijeća udruženog rada, postoje i zahtjevi da se uvede društveno-političko vijeće, vijeće građana, po­stoje prijedlozi da se sadašnje Savezno vijeće podijeli na dva ili čak tri vijeća. Vrlo su glasni i protivnici paritetnog principa u formiranju skupštinskih vijeća, a zahtijeva se i promjena načina odlučivanja u tim vijećima. Svi ti prije­dlozi temelje se na ocjeni da je sadašnja struk­tura Skupštine SFRJ zapravo realizacija ideo-565RECENZIJE I PRIKAZIlogiziranog konfederalizma. Ribičič zastupa gledište da ulogu udruženog rada u federaciji treba jačati, ali tako da ne ugrozi ustavne ga­rancije ravnopravnosti naroda i narodnosti, te njihovih republika i pokrajina. Autor nabraja i koji su razlozi »za« uvođenje vijeća udruženog rada a koji »protiv« bili istaknuti u radnim tijelima Komisije za ustavna pitanja Skupštine SFRJ, a isto tako navodi i Amandmane na Ustav SFRJ (1988) koji sadržavaju odredbe vezane za Skupštinu SFRJ.Drugo pitanje kojem Ribičič u knjizi po­svećuje pažnju je način odlučivanja u skupštin­skim vijećima. On je pobornik usuglašavanja ili konsenzusa, jer smatra da je time garantirana ravnopravnost svih. Pogrešno je, po njegovu mišljenju, izjednačavati konsenzus sa siste­mom veta, te konsenzus proglašavati za tiraniju manjine, budući da je to moguće samo u tri slučaja, i to kada je riječ o reviziji Ustava, zatim0 mijenjanju unutrašnjih granica i ratifikaciji nekih međunarodnih ugovora. Ribičić posebno analizira različite stavove o mijenjanju ustav­nog položaja Predsjedništva SFRJ, kao i vrlo aktualne polemike o mijenjanju ustavnog po­ložaja SR Srbije. Rješavanje teške situacije u SR Srbiji, naročito na Kosovu, nije moguće tražiti reafirmacijom načela centralizacije državne vlasti, ističe autor, iako se u aktualnim raspravama u Srbiji previše naglašava pitanje preraspodjele funkcija vlasti, odnosno njihove ponovne koncentracije na republičkoj razini. Prihvaćanjem tržišnih zakonitosti, kaže Ribičič, treba potaknuti samoupravnu integraciju na ekonomskoj logici i to na svem jugoslavenskom prostoru, jer je samo tako moguće prevladati međusobna optuživanja, te potražiti izlaz koji ne bi bio u pobjedi jednoga ili drugog etatizma, već u porazu svih oblika etatizma. Ribičič po­sebno ističe da se SR Srbija ne može u potpu­nosti izjednačiti s drugim republikama jer je zbog svog nacionalnog sastava i povijesnog na­stanka složena i strukturirana zajednica.U knjizi su posebno obrađene i aktualne polemike o postupku mijenjanja Ustava SFRJ1 to veoma objektivno, bez obzira na stajalište samog autora. Inače, je objektivno iznošenje činjenica jedna od velikih vrijednosti ove knjigejer se o svakom problemu iznose argumenti »za« i »protiv« i ostavlja čitaocu prostor đa sam izgradi svoj stav.U knjizi dalje slijedi prikaz različitih ocje­na sadržaja Ustavnih promjena iz 1988, ocjena koje dolaze s raznih strana Jugoslavije i s raznih pozicija, da bi na kraju autor iznio i osnovne karakteristike aktualnih rasprava o ustavnoj koncepciji federacije. Ribičič zaključuje svoj dio u knjizi nudeći rješenje o koncepciji tzv. asimetrične federacije. Naime, on smatra, uko­liko se borbe između centralista i konfederali- sta budu i dalje zaoštravale i produbljavale, rješenja bi trebalo tražiti u pravcu koji će isto­vremeno omogućiti visok stupanj unifikacije uređenja u jednom dijelu i istovremeno veći stupanj samostalnosti i specifičnog uređenja odnosa u drugom dijelu jugoslavenske federa­cije.»Samoupravni federalizam i novi ustav« naslov je drugog dijela knjige čiji je autor Zdravko Tomac. Započinje studijom o aktual­noj društvenoj i političkoj klimi jugoslavenskog društva. U središtu je razmatranja, naravno, Ustav iz 1974. koji je kao rijetko koji dokument dosad izazvao mnoge i mnoge konfrontacije od kojih neke negiraju i njegova temeljna opredje­ljenja. Nema jasnog stava o uzrocima krize, pa jedni za krizu optužuju Ustav iz 1974, smatra­jući da treba mijenjati i osnovna načela i nor­mativni dio Ustava, drugi smatraju da su osnovna načela Ustava glavna njegova vrijed­nost, ali da normativni dio treba mijenjati jer odstupa od ustavnih načela, dok treći ističu da je koncepcija Ustava iz 1974. dobra, te da je glavni problem što se ona ne ostvaruje.Ne postoje slaganja ni o Amandmanima iz 1988, te se mnogi prigovori kreću od onih koji smatraju da izvršene promjene imaju samo »kozmetičku« prirodu, do onih koji smatraju da, npr. proširivanje funkcija federacije nužno dovodi do promjena koncepcije federalizma utvrđene u osnovnim načelima Ustava iz 1974.Tomac nam pruža i analizu vrućeg ljeta 1988 (mitinzi, »događanje naroda« itd.) kada je započela presudna faza krize u kojoj se odlučuje o konačnom ozdravljenju bolesnika ili566RECENZIJE I PRIKAZInjegovu kraju. Autor se za takvu analizu odlučio zato što smatra da nije moguće pisati o problematici jugoslavenskog federalizma i o sukobima centralista, federalista i konfederali- sta bez analize svih aktualnih sukoba i potresa koji iz dana u dan potresaju Jugoslaviju i mije­njaju vrlo brzo odnos snaga rušeći sva pred­viđanja budućeg raspleta krize.Budući da se danas pristaše različitih kon­cepcija pozivaju na iste odluke iz prošlosti, au­tor je smatrao potrebnim da još jednom citira odluke AVNOJ-a i da pokaže kontinuitet raz­voja i neutemeljenosti tvrdnji da Ustav iz 1974. bitno odstupa od avnojskih načela.Posebno nakon izglasavanja Amandma­na na slovenski ustav pojavilo se kao izuzetno aktualno pitanje prava naroda na samoopredjeljenje. To pitanje bilo je aktualno, kaže dr. Tomac, još prilikom donošenja prvog poslijeratnog Ustava 1946. Već je tada pobije­dila struja koja je smatrala da se radi o trajnom i neotuđivom pravu svakog naroda, te osnovi za zbližavanje i spajanje naroda. U knjizi se isto tako govori o još jednom bitnom pitanju jugo­slavenskog federalizma, a to je način utvrđiva­nja suverenosti, zatim o odnosu pokrajina/re- publika-federacija s klasno-nacionalnog aspek­ta.Jugoslavenski se federalizam, osim što osigurava ravnopravan položaj svih naroda i narodnosti, te njihovih republika i pokrajina, temelji na samoupravljanju, što je suprotno od organskog ustava koji se prvenstveno bavi državnim institucijama. Posebno poglavlje ovog dijela knjige, kojeg je autor Tomac, bavi se bitnim karakteristikama samoupravnog fe­deralizma. Koncepcija jugoslavenskog federa­lizma utvrđena Ustavnom iz 1974. razlikuje se od drugih federalnih i konfederalnih država u svijetu.Svaki društveni sistem i njegova organiza­cija, ukoliko se žele razvijati, moraju pratiti suvremena svjetska kretanja i njima se prila- gođavati, inače će se suočiti s teškoćama koje će dovesti do stagnacije i konačnog kraha. Či­njenica je da se samoupravljanje kao specifičan oblik društvenog uređenja mora razvijati uskladu s uvjetima djelujuće znanstveno-tehno- loške revolucije. U knjizi je riječ o tim pita­njima, kao i o mogućnosti ili nemogućnosti napuštanja državnog socijalizma, o građanskoj ili socijalističkoj demokraciji, o političkom mo­nizmu ili pluralizmu, o pravnoj ili partijskoj državi i o drugim bitnim načelima federalizma u budućem Ustavu SFRJ, čije je donošenje tako reći pred vratima. Dr. Tomac pokušava dati odgovor na pitanje kamo ide Jugoslavija. Najnoviji Amandmani (1988) unijeli su neke novine u područje ekonomskog sistema, međutim, kaže autor, novi ekonomski sistem traži i novi politički sistem; novi ekonomski sistem ne može se ostvariti unutar staroga po­litičkog sistema, odnosno kombinacije novoga ekonomskog, a staroga političkog sistema; um­jesto da nas izvede iz krize, uzrokovat će kaos i raspad čitavog sistema. Zadnje poglavlje ovog dijela knjige bavi se odnosom vrijednosnog si­stema društvenih reformi i jugoslavenskog fe­deralizma.Ciril Ribičič i Zdravko Tomac autori su dijela knjige pod naslovom »Treća nije sreća. Političke borbe centralista, federalista i separa­tista«. Kao što sam na početku istaknula, radi se o izboru polemika u kojima su autori u protekle četiri godine polemizirali o svim bit­nim pitanjima jugoslavenskog federalizma. Iz­bor iz tih polemika započinje izvodima iz ra­sprave o knjizi Jovana Mirića »Sistem i kriza« (1984), a završava veoma aktualnim polemika­ma o novom Ustavu. Autori polemiziraju, i to vrlo opsežno, s nekim sasvim određenim kon­cepcijama, kao što su Memorandum, Nova re­vija, različite koncepcije Ustava, zauzimanje za izvanredno stanje itd. Oni su uvjereni da će ovaj izbor iz polemika omogućiti lakše identificira­nje suprotstavljenih stajališta, te će tako spri­ječiti napad na temelje avnojske Jugoslavije i lakše postignuti najširi društveni konsenzus o budućoj izgradnji jugoslavenskog federalizma.Mislim da knjigu »Federalizam po mjeri budućnosti« možemo preporučiti širem krugu čitalaca, jer obrađuje probleme čije rješavanje ima sudbonosno značenje za daljnji razvitak i perspektivu Jugoslavije.Dragana Katunarić567

Cirii Ribičič, Zdravko Tomac, Federalizam po mjeri budućnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia