Aleksandar Špenić

Špenić, Aleksandar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIIring FetscherUVJETI PREŽIVLJAVANJA ČOVJEČANSTVA(Je li još moguće spasiti napredak?) Globus, Zagreb, 1986,213 str.Kriza rastaOva knjiga još je jedan od pokušaja traže­nja izlaza u problemima ekologije, demograf­ske eksplozije, pretjeranog korištenja prirod­nih resursa i stalne potrebe društva 20-tog sto­ljeća za nezadrživim ekonomskim i društvenim rastom. Neprekidni industrijski rast i moderni tehnološki napredak postaju glavni »motori« nezadrživog napretka i rasta tzv. države blagostanja, ali već se naziru i granice do kojih ovaj trend neumitno dolazi. Pretjerano korište­nje prirodnih resursa, neravnopravne raspod­jele dohotka i prijetnje ekološkim katastrofama uzrok su krize rasta. Usporedba čovječanstva s kulturom bakterija koja se razvija u laboratori­ju i koja se tako dugo razmnožava dok ne zauzme cijelu osnovu prehrane i potom ugiba, od jezgre prema van, djelomično zbog nedo­statka hrane, djelomično zbog trovanja vlasti­tim otpadom, više je nego aktualna i ilustrativ­na. Čovječanstvo ne može zaobići svjesno planiranje vlastitog rasta kao ni svjesno planira­nje prirodnih uvjeta života (biosfere) koju sada razara industrijska civilizacija.Napredak — da ili neU podnaslovu ove knjige autor se pita je li još moguće spasiti napredak. On iznosi izvore novovjekovnog pojma napretka i to kroz a) kršćanski pojam napretka tj. iz doline suza u novi Jeruzalem, b) ideje Galileja, Descartesa i Bacona kao glavnih ideologa napretka kroz vlast nad prirodom (znanje je moć — Bacon),c) uzleta novog građanstva, homo oeconomi- cusa i to kroz emancipaciju individue od poro­dične i klanske strukture, d) napredak kao oslo­bođenje prirodnog reda ekonomije iz okova tradicionalne i religiozne regulative, e) napre­dak u smjeru moderne demokracije — francu­ske revolucije.Današnje mjerilo napretka je rast bruto socijalnog proizvoda, a to znači proizvodnju čelika, energije, populacije zaposlene u primar­noj proizvodnji itd.Ta se mjerila ne razlikuju ni u socijali­stičkim, ni u kapitalističkim državama. Može se reći da je i birokratsko-socijalistička elita istočnog bloka tražila svoj legitimitet u realiza­ciji obećanja rastućeg blagostanja naroda (i ka­ko je poznato propala u tome). Socijalizam se nije uspio izdići iznad fetišizma robe i postaviti nove kanone napretka.Za Iring Fetschera postoji i druga ideja napretka tzv. alternativna civilizacija. U njoj bi se oslobođenje čovjeka određivalo vlastitom djelatnošću, humanom praksom. Kao alterna­tivu stalnoj borbi i konkurenciji u današnjem svijetu nastupa solidarnosti i međusobna pove­zanost. To je svojevrsna »nova utopija« koju on predlaže i smatra je daleko realnijom nego predpostavku o beskonačnom rastu kao putu prema općem zadovoljstvu. Znanost, politika, filozofija imale bi za cilj zadovoljenje altrui- stičkih ciljeva, a ne marketinšku vrijednost. Znanost bi opet, po Fetscheru postala »čista znanost« u službi radosti spoznaje. Napredak da, ali ne pod svaku cijenu, jer napredak po sebi nije nužno pozitivna vrijednost, niti je sve što napreduje ä priori dobro za čoveka. Iako je Bacon ustvrdio da, »stvoriti i proširiti moć i vlast čovjeka i nad samim univerzumom stvari je najrazumljivija između svih ambicija«, već u XVIII. stoljeću Rousseau počinje sumnjati u napredak i jedan od glavnih zadataka, koji on povjerava političarima, je zakočivanje tempa napretka. Fetscher navodi razne autore koji uviđaju sve kontraverze suvremenog napretka koju je egoistični homo oeconomicus stvorio tokom stoljeća kroz društvo tržišne konkuren­cije. U knjizi se navodi primjer tvornice Volvo i grupnog rada koji može omogućiti i kvalitativ­no poboljšanje rada i života velikog broja ljudi.Sam komunizam nije se, osim deklarativ­no, uspio othrvati kapitalističkom načinu proizvodnje iako su Marx i Engels tvrdili, a to207RECENZIJE I PRIKAZInavodi i opisuje sam autor, da će komunizam kao novo društvo donijeti potpunu promjenu karaktera djelatnosti, kvalitete proizvoda i inte­rakcije između ljudi. U takvoj atmosferi nestat će potreba za kompenzacijom pomoću stalno rastuće potrošnje. Opće ljudska emancipacija koje će se realizirati u komunizmu omogućit će takvo »idealno društvo«.Argumenti utopizmaVećina navedenih autora u knjizi ističu važnost, ali i opasnost koju za čovječanstvo ima sadašnji način proizvodnje i korištenje prirod­nih resursa. Kao što Marxova i Engelsova ideja danas izgleda nekima kao mašta, Marcuseove riječi daje mašta jedina snaga na koju se čovjek još može osloniti postaju sve aktualnije. Alter­nativni razvoj je nemoguć, jer ga se bez mašte ne može niti zamisliti. Ideje i parole studenata iz 1968. godine kao »mašta na vlast« ili »budi­mo realni — tražimo nemoguće« postaju danas još aktualniji. Samo oni koji su zadovoljni ili imaju koristi od statusa quo nemaju potrebe za maštom.Alternativni oblici energije (sunce, vjetar, toplinska geotermalna energija itd.) još uvijek se ne razvijaju do kraja jer dosadašnji izvori energije su još uvijek dovoljno isplativi bez ob­zira na njihovu ekološku prihvatljivost i ogra­ničenost resursa. Nove demokratske forme i forme zajedništva omogućit će ostvarivanje ka­ko čovjekova altruizma, tako i demonstraciju njegove mašte u i kroz službu tog istog altruiz­ma. Kroz takvu prizmu možemo i proučavati budućnost rada. Rad kao objektivna pretpo­stavka ljudske egzistencije tako i kao subjektiv­na potreba čovjeka doživjet će svoj novi smisao. Kako kroz različite forme participacije u orga­nizaciji tako i kroz tehničko tehnološke inova­cije. To će se sve omogućiti razvijenom tehno­logijom i organizacijom rada. Sasvim novi smi­sao sada dobiva tzv. dokolica ili slobodno vrije­me koje će biti sve duže i osmišljenije jer će i sam rad biti takav.Sve u svemu ova knjiga na možda preuto- pijski rakurs razmatra probleme suyremenog čovječanstva, ali jasno ukazuje na sve kontra- verze današnjice i suvremenog napretka. Iakoće biti teško zadovoljiti prvo egzistencijalne, zatim i ostale potrebe svih žitelja na našoj pla­neti, a onda krenuti u »novu utopiju«, oprav­danost te utopije iskazuje se iz dana u dan.Aleksandar ŠpenićIlans JohansPRINCIP ODGOVORNOSTI(pokušaj jedne etike za tehnološku civilizaciju) Veselin Masleša, Sarajevo 1990, 375. str.Iako to zvuči pomalo svakodnevno, nije naodmet iznova ponoviti da živimo u vrijeme kada se tehnološka čuda događaju, bukvalno, svakodnevno. Prosječan čovjek zapravo više i nije svjestan što se sa svijetom događa. Zatrpan svojim potrebama i svakodnevnim obvezama, ostavlja si vrlo malo vremena za razmišljanje o »krupnijim« pitanjima. No napokon, ako i od­voji vremena za njih, najčešće putem današ­njih, beskrupulozno agresivnih medija dobija odgovore na svoja pitanja, čime je opet onemo­gućeno čovjeku da pokuša obuhvatiti sve či­njenice današnjeg bivstvovanja. Što se onda može uopće i očekivati od čovjeka? Koliko je čovjek zapravo još subjekt i koliko on uopće misli na sebe i svoju okolinu?Ukoliko nas zaokupe ovakva pitanja i sa­mi ćemo brzo uočiti da tapkamo u mjestu, ne nalazeći adekvatna puta kojim bi krenuli tražiti suvisla rješenja navedenih enigmi. U traganju za istim odgovorima našao se i Hans Johans. Kako säm u podnaslovu svoje knjige »Princip odgovornosti« navodi da je to: »Pokušaj jedne etike za tehnološku civilizaciju«, ukratko ćemo prikazati što on pod time podrazumijeva i što nam sugerira (čemu se nada).U pogovoru knjige, A Šarčević odmah na početku navodi slijedeću misao H. Johansa: »Egzistencija čovječanstva jednostavno znači: da ljudi žive; slijedeći imperativ je da oni žive208

Iring Fetscher, Uvjeti preživljavanja čovječanstva (Je li još moguće spasiti napredak?)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia