Duško Sekulić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIosvještavanju (temeljenom ponovo na strahu) potrošačkog društva, pre­raspodjeli moći i kapitala, dok su al­ternativni pokreti, znanstvene studi­je i izdvajanja za zaštitu korisni, ali apsolutno nedovoljni. Naravno, sada­šnji tokovi moći, financija i tehnolo­gija u potpunosti prožimaju i naše društvo, pa u tim uvjetima ne može­mo očekivati revolucionarnu promje­nu ponašanja i ekološke svijesti .Ipak smatram da svi zajedno tre­bamo pristupiti osvještavanju ljudi i konkretnim akcijama, ali ta nastoja­nja trebala bi biti bez zavaravanja i prilagođena trenutku (što znači i di- kretna intervencija i provokacija i meditacija). Ako ništa od toga »ne upali«, ipak nam ostaje — NADA.Roman Danko Ivan Cifrić, Benjamin Čulig:EKOLOŠKA SVIJEST MLADIHCDD i Zavod za sociologiju Filozof­skog fakulteta u Zagrebu, Zagreb1987.Pred nama se nalazi studija rađe­na u Zavodu za sociologiju Filozofs­kog fakulteta u Zagrebu pod ruko­vodstvom Dr. Ivana Cifrića a koja se odnosi na aktualan problem ekološ­ke svijesti. Ova studija predstavlja teorijski okvir u koji se ovaj aktual­ni problem može smjestiti. Rezultati su dobiveni anketom sprovedenom na uzorku od 500 zagrebačkih studena­ta i srednjoškolaca (250 studenata i 250 srednjoškolaca) i to tako da su na oba nivoa zastupljene u podjedna­kom obimu oblasti: obrazovanje, me­dicina, strojarstvo, tehnologija i po- ljoprivredno-prehrambena oblast. Os­novni problemi koji se ispituju su: percepcija zagađivanja i ugrožavanja prirode i čovjekove okoline, percep­cija problema rasta u suvremenom društvu, percepcija o osirovinama i energiji a posebno o korištenju atom­ske energije, percepcija uloge tehni­ke i znanosti u riješavanju ekoloških problema, percepcija osnovnih vrijed­nosti karakterističnih za industrijsko i onih karakterističnih za postindu- strijsko društvo, percepcija uloge »su­bjektivnih snaga« u riješavanju eko­loških problema i generalni odnos prema prirodi i zaštiti okoline.Ova područja ispitivanja dobivena su u stvari kao izvedena iz osnovnih dimenzija ekološke svijesti koja je i glavni predmet ispitivanja. No kao i svaki apstraktni teorijski konstrukt tako je i »ekološka svijest« teško do­hvatljiva našim empirijskim instru­mentima. Pod ekološkom sviješću se podrazumijevaju » ... predodžbe, na­čini ponašanja, motivi i djelovanja, želje i očekivanja, koje se odnose na čovjekovu prirodnu okolinu.« (H. J. Fietkau: Vom Umweltbewu tsein zur Umweltpartei, Berlin, 1979, str. 32 ru­kopisa). Nakon opsežnog teorijskog razmatranja fenomena ekološke svi­jesti u suvremenosti daju se neke bit­ne dimenzije koje konstituiraju eko­lošku svijest a to su: spoznaja o ogra­ničenosti prirode čiji je čovjek tako­đer dio, svijest o nužnosti dokidanja dominacije čovjeka nad prirodom kao takvom i uspostavljanja ravnoteže iz­među prirodnih sistema i socijalnih, svijest o postojanju ekološke krize ali i o njenoj društvenoj uvjetovano­sti, svijest o tome da ekološka kriza ima globalni karakter i da se pove­ćava, svijest o tome da se ekološka kriza može riješiti samo civilizacijs­kim promjenama i da za to moraju postojati društvene snage koje to mo­gu ostvariti, (vidi str. 36)126RECENZIJE I PRIKAZIIz ovih dimenzija prelazi se na kon­struiranje instrumenata za njihovo mjerenje, gdje su autori pošli od do­sadašnjih istraživanja provedenih na tom području.U drugom dijelu studije daje se pregled osnovnih rezultata studije. Osnovna struktura prezentacije rezul­tata u tom dijelu sastoji se u tome da se daje najprije distribucija odgo­vora na postavljena pitanja, čime se dobiva uvid u ukupnu rasprostranje­nost pojedinih indikatora u neke od dimenzija ekološke svijesti. Tada se distribucija odgovora razbija po ne­zavisnim varijablama i to: spolu, stu­denti — učenici, članstvo u SK, dje­latnost i vrsta naselja iz kojeg omla­dinac dolazi, te zanimanje oca. Ono što nam ovi rezultati pokazuju je da postoji široka svijest o ekološkim pro­blemima kao prezentnim i isto tako da većina omladinaca smatra da je to jedan od najurgentnijih problema sa kojim se suvremeni svijet suoča­va. 90% omladinaca smatra da je za­gađivanje prirode kod nas veliki pro­blem a 93% da se ono zabrinjavajuće povećava u svijetu. Ovako visoko sla­ganje pokazuje da i kasnije ukršta- nje sa nezavisnim varijablama ne da­je bitne razlike po grupama.Iz svih daljnjih rezultata proizlazi da su omladinci i te kako svjesni va­žnosti ekološke problematike. Ovdje ću spomenuti samo još neke intere­santne rezultate. Dok, na primjer, po­litički forumi oprezno raspravljaju i prilaze ekološkim pokretima 91.2% omladinaca podržava one koji se ba­ve zaštitom čovjekove okoline. Iako i sami autori napominju da je pita­nje formulirano tako da se precizno ne može odgovoriti koga zapravo o- mladinci podržavaju, potrebno je to pitanje spojiti sa odgovorom na pita­nje koliko koji društveni faktori mo­gu pridonijeti rješavanju ekološkihproblema. Tu se najveći dio omladi­naca opredjeljuje za inicijative gra­đana (77.4%), organizacije udruženog rada (76%), a onda organe vlasti (75.8%) i Savez socijalističke omladi­ne (75.4%). Na dnu se nalazi crkva (41.8%). Prema tome samostalna ini­cijativa građana kotira najviše. Da­kle, smatra se da je važna akcija jednog dijela formalnog društvenog sistema, ali isto tako da ništa manje važna nije ni samostalna akcija gra­đana.Drugo područje na koje valja ob­ratiti pažnju je stav prema korište­nju atomske energije. Tu imamo znat­nu dominaciju negativnih stavova, i- ako autori upozoravaju da je samo istraživanje vršeno u postčernobil- skom razdoblju što je sigurno imalo uticaja na rezultate. 76.4% omladina­ca se protivi izgradnji nuklearnih e- lektrana u Jugoslaviji, 78.9% smatra da se opasnost od nesreća u atom­skim centralama povećava, a 87.6% da je atomski otpad isuviše veliki ri­zik za ljude i okolinu. Može se zami­jetiti da su učenici blago ali siste­matski veći »protivnici« nuklearki nego studenti, žene su više protivni­ci nego muškarci, članovi SKJ više nego nečlanovi, a medicinari su naj­intenzivniji protivnici (njih 88.9%), dok su strojari relativno najmanje protivnici (njih 63.2%).Daljnja interesantna dimenzija je odlučivanje u dilemi da li ići na ula­ganja u tehnologije koja osiguravaju radna mjesta, ali zagađuju, ili ići na zaštitu okoline i po cijenu radnih mjesta. 50.7% opredjeljuje za ovu drugu alternativu. 31.7% je neodlučno a samo 17.6% omladinaca daje pred­nosti stvaranju radnih mjesta na ra­čun zaštite okoline.Treći dio: studija daje komparaci­ju dobivenih rezultata sa nekim is­traživanjima u zapadnim zemljama.127RECENZIJE I PRIKAZINaravno, to nisu direktne kompara­cije jer se u ovim drugim istraživa­njima radilo o istraživanju reprezen­tativnih uzoraka čitave populacije, a ovdje samo o omladinskoj populaciji Zagreba. No ipak, rezultati su indi­kativni jer pokazuju da se naši re­zultati potpuno »uklapaju« u one do­bivene u svijetu. Drugim riječima može se zaključiti da intenzitet osje­ćanja ekološke problematike nije ni­šta manje intenzivan kod nas nego u promatranim zemljama. Moglo bi se na primjer očekivati da će se u dile­mi da li je značajniji za rješavanje ekoloških problema brži znanstveno- -tehnički napredak ili promjena dru­štvenih odnosa, naši omladinci razli­kovati od reprezentativnih uzoraka omladine Zapadnih zemalja. No, za promjenu društvenih odnosa kao naj­važniju opredjeljuje se 66% Ameri­kanaca, 59% Britanaca, 54% mladih Zagrepčana i 43% Nijemaca.Dok se u ova dva dijela rada radi­lo o odvojenim dimenzijama — sta­vovima ekološke svijesti, u četvrtom dijelu studije upotrebljava se kom- ponentna analiza da bi se dobila os­novna tipologija ekološke svijesti. U ovom dijelu najinteresantniji su re­zultati hijerarhijske analize koja je u konačnici izdvojila tri faktora drugog reda koji mogu biti interpretirani kao tri osnovna tipa ekološke svijes­ti. To su, prema autorima: 1. DRUŠ­TVENO NEFUNDIRANI EKOLOŠKI KONCEPT koji se opisuje na slije­deći način: »U ovom faktoru sakupili su se svi značajni fenomeni koji su ispitanicima bili predloženi, odnosno dani na ocjenu u upotrebljenom in­strumentu, koji se odnose na osnov­ne ekološke parametre u vezi s pri­rodnim okolišem. Ono što ovdje naj­više upada u oči jest činjenica da is­pitanici koji uočavaju ekološke feno­mene, mogli bismo reći relativno pre­cizno, ne povezuju te probleme sa so­cijalnim kontekstom. S tog stanovi­šta smatrat ćemo da ovi ispitanici ne­maju razvijenu ekološku svijest o stvarnoj pozadini problema koji su u odnosu čovjek-priroda evidentni. Oni zapravo uočavaju simptome ali ne i uzroke« (str. 233—234 IV dijela), jela).2. Drugi (tip autori nazivaju »PRO- -TEHNIČKI KONCEPT NASUPROT GRANICA RASTA«. »Dok se u kon­ceptu koji uz pomoć tehnike teži re­alizaciji blagostanja ekološka pro­blematika zapravo i ne tretira direkt­no, u konceptu ekološke ravnoteže i- sta problematika spominje se samo na općenitom nivou, dakle ne ulazi se u problematiku ekološke fenomenolo­gije. Ovaj potonji koncept podrazu­mijeva prije svojevrsne granice rasta, nego li realitet zagađenog okoliša.Činjelnica da se ova dva koncepta javljaju u jednoj dimenziji II reda ukazuje na svojevrsnu potencijalnu konfrontaciju ispitanika koji se za­lažu za pripadne koncepte na akcij­skom planu. Drugim riječima, pretpo­stavlja se da se oni pojedinci koji po­kušavaju realizirati neki koncept na planu društveine zbilje, nužno kon­frontiraju sa upravo onim pojedinci­ma protiv čijih su se uvjerenja eks- plicitno deklarirali.« (str. 235)2. TEHNOLOŠKO-EKOLOŠKI PE­SIMIZAM NASUPROT ETNO-TEH- NOLOŠKOM OPTIMIZMU. ».. . u o- vom faktoru (se) oradi o ispitanicima koji u prosjeku zanemaruju značaj ekološke problematike na račun ko­rjenitih društvenih promjena . . . ako možemo kontrolirati tehniku, pusti­mo je da se razvija imanentnim smje­rom; neovisno od toga možemo mije­njati društvene odnose.« (str. 235— —236).Nakon ovoga slijede zaključci i pri­lozi.128RECENZIJE I PRIKAZIU zaključku naše analize možemo reći da imamo pred sobom istraživa­nje koje je jednom aktuelnom društ­venom fenomenu prišlo sa svom znan­stvenom rigoroznošću. Tako se na in­duktivan način od pojedinih dimen­zija i njihovog ispitivanja došlo do određene tipologije ekološke svijesti. Istraživanjem su obuhvaćeni neki od najaktualnijih problema (potencijal­na podrška raznim ekološkim pokre­tima, stav prema daljnjoj izgradnji atomskih centrala), ali se istovreme­no rigorozno inzistira na izgradnji te­orijskih koncepata. Ono što predla­žemo za daljnju analizu je poveziva­nje pojedinih tipova ekološke svijesti sa pojedinim socijalnim grupama.U svakom slučaju ovdje imamo vri­jedan znanstveni rad o relevantnim problemima koji zaslužuje da bude šire dostupan javnosti.Duško Sekulić(Zbornik radova — pripremio Ivan Cifrić)DRUŠTVO I EKOLOŠKA KRIZASociološko društvo Hrvatske, Zagreb1988, 233 str.Davne 1854. vlada u Washingtonu predložila je indijanskom poglavici Seattleu da proda veliki dio indijan­ske zemlje u zamjenu za »toplinu« re­zervata i određen dolarski iznos. Od­govor je bio slijedeći:»Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv na­ših predaka. Ako vam prodamo zem­lju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sve­to i da svaki odraz u bistroj vodi je­zera priča događaje i sjećanja moganaroda. Žubor vode glas je oca moga oca ... Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kainue i hrane našu djecu. Ako vam proda­mo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša bra­ća, i vaša, i morate od sada dati rije­kama dobrotu kakvu biste pružili sva­kome bratu . .. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah — životinja, drvo, čov­jek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad ... Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov (posljednji uzdah ... Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod nji­hovim stopama pepeo njihovih dje­dova ... Ako čovjek pljuje na tlo plju­je na sebe samoga .. .«Bliže 1986. (132 godine poslije Seat- tlea) — požar na obali Rajne. Gigant, drugi po veličini u Švicarskoj, »San­doz« ispušta 820 tona insekticida i 20 tona fungicida (ukupno 1,9 tona žive te 312 tona drugih toksičnih tvari). Trideset'tona otrovnih kemikalija no­šeno je strujom Rajne. Oblak sum­pornih para sa mirisom »Eau de tru­la jaja« blago je inhalirao građane Basela i pokrajine ... pedeset meta­ra dug toksičan trag putovao je dese­tak dana granicom Francuske i Za- ipadne Njemačke, u Nizozemsku da bi svoj smrtonosan put završio u Sje­vernom moru.Rezime:— Na obalama je ulovljeno više od 440 tona mrtvih jegulja, zajedno sa pastrvama, bjelicama i štukama— Zagađene su podzemne vode i voda za piće u dužini od 250 km a Rajna je, sjeverno od švicarske gra­nice, rpostala prijemnik otpadnih tva­ri te se potpuno izmijenila njezina biološka struktura129

Ivan Cifrić, Benjamin Čulig, Ekološka svijest mladih

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia