Tomislav Murati

Murati, Tomislav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIJuliana Geran PilonTHE BLOODY FLAGPost-Communist Nationalism in Eastern Europe: Spotlight on RomaniaTransaction Publ., New Brunswick & London, 1992.Fenomen (posljedice i šanse) "baršuna­ste" revolucije i "prekonoćnih" promjena režima u istočnoblokovskim zemljama višestruko je zaintrigirao zapadne političare, stratege i analitičare, ali i "nepripremljene" akademske krugove. Ovim posljednjima pri­pada i Juliana Geran Pilon (rođenjem Ru­munjka) - predavačica povijesti ideja i filo­zofije na nekoliko uglednih američkih sveučilišta (sada na Johns Hopkins Univer­sity) i direktorica Međunarodne zaklade za izborne sustave u Washingtonu D.C.(ustano- ve za pripomoć demokratskim izbornim in­frastrukturama diljem svijeta) - i čini se ide­alnim "uvodničarem" i tumačem rumunjskih tranzicijskih problema. Iako po svojoj temi i cjelokupnoj liberalno pledoajističkoj intona­ciji knjiga odražava en vogue trendove zapad­ne politološke i sociološke produkcije, ono što je čini potencijalno uočljivijom i vredni­jom od slične literarne produkcije - često no­vinarske provenijencije (a la Misha Glenny)- svakako je zavidna autoričina akribičnost i poznavanje povijesnih specifičnosti. Druga zamjetna osobina knjige njezina je ekono­mičnost i preglednost. Jednostavnost teze praćena je jasnoćom izlaganja, argumenti­ranja i organiziranja materijala.Postkomunističke zemlje, tvrdi u uvod­nom dijelu autorica, nalaze se pred ra­skrižjem: povratak u autoritarni šovinizam ili ulazak u novo historijsko iskustvo - usposta­vu demokracije i tolerancije. Ispunjena inte­lektualnim optimizmom, ona nastavlja: "Ako analiziramo različite logičke komponente na­cionalizma, moja je nada da će se moći uspo­staviti uravnoteženi koncept i tako izbjeći nepotrebne konvulzije i krvoprolića" (str. 3). Postkomunistički fenomen nacionalizma,kako ga vidi J. Geran Pilon, aktualizira pro­bleme identiteta velikih društvenih skupina (slojeva, etničkih zajednica i nacija) i požuru­je dekonstrukciju mehanizma njegova formi­ranja i mobiliziranja.Žarište je usmjereno na Rumunjsku stoga što ona predstavlja najgori istočnoeu­ropski scenarij (s pomalo idiosinkratičnom iznimkom bivše Jugoslavije).Knjiga razmatra nacionalizam u četiri­ma poglavljima. Prva dva analiziraju kultur- no-političke aspekte fenomena i smještaju ga u postkomunistički istočnoeuropski kon­tekst, a druga dva daju kraći povijesno-poli- tički i sociološki pregled rumunjskih prilika te problematiziraju načine "implementiranja" mogućeg istočnoeuropskog liberalizma.Prvo poglavlje ("Neke temeljne filozof­ske kategorije") u četiri kraća dijela analizira kulturne, političke, metafizičke i agresivno- ekspanzionističke aspekte nacionalizma. Prvi dio, usredotočen na analizu jezika kao kul­turnog supstrata etničkog/nacionalnog iden­titeta, autorica započinje croceanskom kon­statacijom i primjerima o nesavršenosti pre­vođenja. Naime, nije nepoznato da se "dva jezika nikad ne podudaraju" i da shodno tome od prevoda ne možemo očekivati savršenu presliku izvornika. Nečiji materin­ski jezik/govor dio je njegova identiteta i s njime dolazi čitava galaksija u nekoj zajed­nici podijeljenih simbola i obrazaca ponašanja. Veza, pak, između verbalnog i ne­verbalnog zakučasta je i determinirana etničkom poviješću; ona oprema pojedinca značajnim "pozadinskim" znanjem temelje­nim na kompleksnom skupu neverbalnog iskustva. Estetsko iskustvo djelomično po­drazumijeva ovaj inteklektualni krajobraz, a ovaj prirodno utječe na pojedinčeve percep­cije. Juliani Geran Pilon ovo izvođenje služi da bi pokazala kako se lingvističke sličnostii izvjesne kulturne kontinuacije mogu logički povezati i identificirati kao etnički ili nacio­nalni identitet. One nisu arbitrarna izmišljo­tina ili "iracionalne" u svom psihološkom dje­lovanju. Problem je, smatra autorica, u reifi- kaciji jezika u monolitni duh koja je priprem­ljena u Hegelovoj filozofiji a "operacionalizi- rana" u fašizmu tridestih godina ovog vijeka.254RECENZIJE I PRIKAZIIdeju o duši nacije (Herder) razradio je i ar­tikulirao Hegel, razvivši potencijalno eksplo­zivan unitaran koncept/model nacionalnog identiteta - volje naroda - kao metafizičkog jedinstva građenog na nacionalnom jeziku, teritoriju i kulturi. Model potencijalno neto­lerantan, smatra autorica, budući da su ne­jasne razlike od jedinstva do unitarnog.U drugom dijelu autorica, propitujući političke implikacije nacionalizma na prim­jerima Rousseaua i Milla, ističe (političku) genezu i karakter nacionalnog identiteta i in­tegracije. Politička moć praktična je poslje­dica nacionalne integracije. Kao i nacionalni identitet, i moć je fenomen koji se na neki način pribavlja u procesima "osamostaljiva­nja" (od ekonomske, političke i kulturne do­minacije suverena ili drugog naroda). Ovi procesi (nacionalne političke povijesti) razm­jerno su individualizirani i njihova iskustva dio su nacionalne memorije, mentaliteta i formiranja stavova, toliko važnih pri razumi­jevanju metafizičkih modela etniciteta. U trećem dijelu, pozivajući se na H. Kohna i tri bitne crte modernog nacionalizma - ideju0 izabranom narodu, nacionalni mesijanizam1 naglasak na zajedničkoj prošlosti i budućnosti (memoriji i nadi), Pilonova ističe kako se pri konstrukciji nacionalne homoge­nosti pozivanjem na zajednički "duh" zapravo radi o "reifikaciji psihološkog fenomena". Funkcija je metafizičke deskripcije naciona­lizma, koja rado rabi pojam "duha", stvoriti opravdavajući mehanizam za izvjesnu vrstu akcije. Nacionalizam iznad svega konstruira zajednicu - naciju - koja se olako identificira s državom. Ta zajednica (biće) nadređena je svojim članovima (pojedincima) i opskrbljuje ih superstrukturom koja postaje izvorom moralnih prosudbi nezamislivih u njenoj od­sutnosti. Autorica ukazuje i na rane ekonom­ske aspekte nacionalizma - u merkantili- stičkoj ideji da se pojedinčevo blagostanje može osigurati putem ekonomske moći na­cije - te pokušaje ograničavanja konkuren­tskog dosega "vanjskog" svijeta, upozorava­jući da se na području Balkana i srednjo- istočne Europe ovaj njegov oblik javljao tek kao jeka. Iskustva ovih prostora navode nas,pak, na prepoznavanje oportunističkih i mi- jopijskih kvaliteta nacionalizma, što je svaka­ko korisno u procjeni esencijalnog aspekta postkomunističkog fenomena, koji se pone­kad nejasno prepoznaje jednostavno kao - nacionalizam. Naime, nastavlja autorica, "po­stoji mnogo složenih elemenata koji su uključeni u tranziciju iz komunizma u demo­kraciju, a nacionalizam jest samo jedan od čimbenika što lako može prikriti ostala ne­prijateljstva i strahove" (str. 29). Svježu ilu­straciju ove teze pronalazi autorica u slučaju "građanskog rata" u Jugoslaviji ispod čije se nacionalističke naravi mnogo toga skriva.Drugo poglavlje ("Srednjoistočno eu­ropski kontekst: postkomunistička trauma") u dva dijela, ispituje posljedice komuni­stičkog društvenog sustava ("Marksist ičko- socijalističko naslijeđe") i neke povijesne pretpostavke suvremene nacionalističke op­cije ("Historijska ostavština nacionalizma u srednjoistočnoj Europi). Unatoč svojim ra­zličitim povijestima nacije srednjoistočne Europe danas se suočavaju sa zajedničkim problemima koji imaju svoje ishodište u dojučerašnjem ideološkom kavezu. Njihova sklonost nacionalizmu posljedicom je djelo­mično i njegove funkcionalne sličnosti s mar­ksizmom. Deklarativno antinacionalistički, marksizam je razvio osjećaj kolektivnog identiteta ponad pojedinačnog, mesijanski osjećaj za povijest i moralni okvir što je opravdavao agresivno ponašanje spram osta­lih koji su doživljavani kao izrabljivači u bor­bi za politički i kulturni nadzor. Razmišljanje u ideološkim kategorijama duboka je men­talna ostavština koju će odmah i najlakše usvojiti nacionalistička svijest. Teret zaje­dničkih problema samo će dodatno otežati tranzicijske šanse jer se ove trebaju boriti s ostalim komunističkim "ožiljcima": rekon­strukcijom vlastite historijske predodžbe, ot­klanjanjem sociopsiholoških posljedica indu­strije laži i straha, suočavanjem sa posljedi­cama ekonomske traume, obnovom izražaj­nih potencijala vlastitih jezika, ideologizira- nom demagogijom umrtvljenih, svladava­njem postmarksističke sekularizacije i suočavanjem s manevrima razvlaštene no­menklature. Ova posljednja zapreka (raz-255RECENZIJE I PRIKAZIvlaštena nomenklatura) u općem kolapsu marksističke ideologije i u potrazi za novim identitetom koristi nacionalizam kao polugu zadržavanja na vlasti. Analizi rumunjskog slučaja u trećem i četvrtom dijelu knjige, pre­thodi kraći osvrt na posebnosti istočno-eu- ropskih nacionalnih država. Polazeći od ana­liza H. Kohna i liberalne anglosaksonske po­litološke tradicije, autorica pokazuje kako su se razlikovali karakteri nacionalnih pokreta u istočnoj i zapadnoj Europi. Naime, dok je zapadna Europa do početka 19. stoljeća do­segla relativnu nacionalnu homogenost, istočnoeuropski prostor karakterizirali su feudalni i lokalni partikularizmi, carističke i hegemonske pretenzije velikih susjeda i "po­remećaji" u socijalnoj strukturi dotičnih na­cija (država) u izgradnji. Libertinski karakter nacionalnih pokreta u tim zemljama (regije pod Turskom, Habsburškom monarhijom ili Ruskim carstvom) ubrzo se izgubio pod težinom iracionalnih i patoloških elemenata. Radi se, po autoričinom i mišljenju njenih referenci, o posljedicama geneze i interpre­tacije Herderova romantizma, napose u nje­govoj pansla venskoj varijanti. Istočnoeurop­ske zemlje razvile su ideju mesijanskog ka­raktera za pripadnike vlastitog etnosa: Volk je nosio obilježje isključivog, što je državno integrativne procese na tim prostorima op­teretilo šovinističkim konfliktima. "Na Istoku su granice postojećih država i nastajućih na­cionalnosti rijetko koincidirale te je stoga na­cionalizam rastao u protestu i u konfliktu s postojećim državnim zemljovidima - ne kako bi ih ponajprije transformirao u narodne države, već kako bi preuredio političke gra­nice sukladno etnografskim zahtjevima" (str. 39). Pripisivanje uglavnom jednoznačnih (negativnih) smjernica tzv. istočno-europ- skim nacionalizmima i nacionalno integrativ­nim pokretima i ideologijama ukazuje na au­toričino slabo (poznavanje?) korištenje izvo­ra iz slavenskih zemalja (primjerice M. Hro- cha ili M. Gross) i shodno tome vodi nepre­ciznom tretiranju teme.Drugi dio studije posvećen je Rumu­njskoj. To je svakako zanimljiviji i bolji dio knjige: informatičnost i sažimajuća pregled­nost glavna su njegova obilježja. Sažetak "na­cionalističke" tradicije rumunjskog društvapodijeljen je u tri dijela: prije socijalističke revolucije (do 1945), poslije rata (1945-1989)- doba Ceausescuove vladavine - te postce- ausescuovsko vrijeme.Počeci rumunjskog nacionalizma (tipič­nih europskih nacionalno integrativnih pro­cesa) sežu u 18. stoljeće, kada je današnji prostor Rumunjske (sastavljen od triju po­krajina: Transilvanije, Vlaške i Moldavije) i njegovu etničku svijest obilježavalo jedinstvo jezika i kulture. Do sredine 19. st. definirale su se različte varijante nacionalizama u regi­jama: Transilvanija s prosvijećenom varijan­tom nasuprot konzervativnim tendencijama Vlaške i Moldavije. Iako su počeci naciona­lizma (1848, primjerice) imali liberalna obi­lježja, bili puni nacionalnog ponosa i bez kse- nofobičnih elemenata, politički operativno ujedinjavanje pokrajina osamdesetih godina odvijalo se na zajedničkoj platformi borbe protiv mađarizacije i stjecanja političke au­tonomije za Transilvaniju. Od tada pa do Drugoga svjetskog rata ideološki kompleks rumunjskog nacionalizma dobivao je eksklu- zivistički i ksenofobični karakter, uobličava- jući se u okrilju fašističkih društava ili pokre­ta. Za fašizma (tridesete i četrdesete godine 20. st.) nacionalizam se intelektualno razvija na pravoslavnom fundamentalizmu, antise­mitizmu, potičući spiritualno mističke kulto­ve svojih vođa (Horia Sima). Analiza posli­jeratnog nacionalizma u komunističkoj Ru­munjskoj pokazuje dvije tendencije što su nastajale u državi koja je razvijala komuni­zam s nacionalnim licem. Isprva je interna­cionalna marksističko-lenjinistička ideologija polako ustupala mjesto nacionalizmu, čija je glavna svrha bila osigurati masovno pri­hvaćanje izrazito nepopularne revolucije. Po­red ove "legitimacijske" uloge, za Ceause­scuove vladavine nacionalizam je postao mobilizacijskim faktorom, osobnim zaštitnim znakom kulta ličnosti. Antirusizam, antise­mitizam i protumađarski politički i kulturni pogromi, rumunjizacija KP Rumunjske samo su opća mjesta rumunjskog ceausescuov- skog razdoblja. Politčka (i intelektualna) opozicija razvijala se oko disidentskog egzi- stencijalista Constantina Noica i Mihaila Sora sa metafizičkim utemeljenjima pluraliz­ma i tzv. etnofilozofa - skupine disidenata s populističkim antiintelektualnim i antizapad-256RECENZIJE I PRIKAZInim pogledima i orijentacijama. Pilonova po­kazuje da se postkomunistički nacionalizami nije razvio kao opcija već kao nužnost. Ostavština antiintelektualizma bila je očita u izbornoj kampanji u svibnju 1990, kada je vodeća Nacionalna fronta spasa (NFS) pred­stavljala kandidate opozicijskih stranaka kao rasprodavače Rumunjske stranom kapitalu, a intelektualce "optuživala" za odsutnost do­dira s običnim narodom. Ubrzo se pokazalo da je vodeća stranka (NFS) u vezi s ekstrem­nom antimađarskom organizacijom "Rumu­njsko srce" utemeljenom početkom 1990. kao protutežom mađarskim zahtjevima za kulturnom autonomijom. Manipulacije i ra­spoloženje dosežu vrhunac u rudarskom gušenju studenstkih nemira u lipnju iste go­dine. Ispitivanja javnog mnijenja ne dopu­štaju zanesenost: 67% ispitanika podržavalo je vladin apel rudarima, a 55% njihovu ak­ciju slamanja studentskih nemira. Pilonova smatra da sve ovo ukazuje da se pred libe­ralnom opozicijom nalaze nelagodne opcije: izboriti se za poštivanje kolektivnih prava manjina (što ih sustavno negira rumunjska vlada), konkurirati neokomunizmu ili pak starim tradicijama ksenofobičnog nacionaliz­ma.U završnom dijelu autorica formulira svoj (politički) credo: implementacija liberal­ne filozofske baštine i razvoj istočno-europ- skog klasičnog liberalizma. Pritom sebi po­stavlja jedno pitanje: mogu li SAD, kao mul- tikulturalno društvo biti modelom ili uzorom tolerancije za istočnoeuropske prostore? Iako su filozofsko duhovne pretpostavke za baštinjenje liberalne tradicije doista skrom­ne, a prevladavaju kolektivizam i nepovje­renje u partikularizam, nacionalni identitet može biti izrazom individualizacije kroz ek- stenziju nečijeg kulturnog konteksta: manjin­ski problemi i etnička refundamentalizacija političkih prostora mogu se spriječiti dosljed­nim ograničavanjima državne regulative i kontrolom vlade, prije svega njegovanjem in­dividualizma i tolerancije. Reformske zahva­te treba početi na simboličkoj razini: u po­dručju jezika - njegovim čišćenjem od komu­nističkog naslijeđa i uporabe.Knjiga J. G. Pilon predstavlja sažeti i dobro "potkovani" plaidoyer za implementa­ciju klasične liberalne državne tradicije na postkomunističke europske prostore. To je i jedini način da se, po autoričinom mišljenju, zauvijek promijeni crvena boja (krvi) s ko­munističkih i postkomunističkih zastava.Tomislav MuratiGottfried KiienzienDER NEUE MENSCH - Zur sekulären Religionsgeschichte der ModerneWilhelm Fink Verlag, München, 1994, str. 292Protestantski teolog i sociolog kulture Gottfried Küenzlen i nama znan po svojem radu Sekularizacija i povijest religije objavlje­nom u Synthesis Philosophica (Zagreb, 1989), koji je i poglavlje studije "Novi čovjek", pred­stavio nam se najnovijim radom kao sociolog kulture i teolog.Na tragu Maxa Webera, ograđujući se od različitih mogućih interpretacija značenja odnosa kulture i društva polazi od prihvatlji­ve pretpostavke da "kultura nije samo društvena činjenica, već da je i društvo uvijek određeni kulturni realitet." (str. 60). Kao so­ciolog kulture posebno će istraživati religiju kao kulturnu datost koja je uvijek praćena i vjerom u "novog čovjeka", što je i naslov ovo­ga rada.Povijest religije bila je uvijek i povijest traženja "novog čovjeka" kao odlučujućeg ci­lja spasenja vjernika." (str.41).Da bi se moglo govoriti o sekularnoj povijesti religije Moderne, nužna je pretpo­stavka da i sekularna Moderna ima svoju vla­stitu povijest vjerovanja, pa onda i ideju no­vog čovjeka. Povijest Modeme i njezina po­vijest religije uključuju poimanje da i Moder­na ima svoju vjeru. Modernom je izgubljena257

Juliana Geran Pilon, The Bloody Flag, Post-Communist Nationalism in Eastern Europe: Spotlight on Romania

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia