Hana Francetić

Francetić, Hana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZItom šire se i ovladavaju prostorom uglavnom ratovima, ekonomska dominacija ostvaruje se uz pomoć tržišta i sredstvima ekonomske prisile, dok "kulturna dominanta" još ne po­stoji. Na svjetskom prostoru, iako krajnje ba­nalno rečeno, vlada načelo "podijeli pa vla­daj!", što se pokazalo, kako nas je podrobnije poučio Katunarić, najdjelotvornijom meto­dom vladanja - od Starog Egipta i Rima do Balkana 90-ih godina ovog stoljeća.Razmišljajući, na kraju, o pitanju eu­ropske integracije, Katunarić dvoji o tome mogu li se akteri na međunarodnoj razini ponašati drukčije negoli na nacionalnoj a da istodobno bude moguće ostvarivati kulturnu politiku u smjeru regionalizma i lokalizma - na jedino kvalitativno održiv način. Pitajući se jesu li kulturni izvori presahnuli nadah­nuće za preoblikovanje moći i ljudskog iden­titeta, autor nam pruža svojevrsni "kulturni optimizam". Kultura, naime, nije ničiji po­vlašteni predmet spoznaje i žudnje; iako su­stavi s kulturnom dominacijom još ne posto­je, prisutni su, kako u prošlosti tako i danas, barem njezini simbolički protagonisti - pje­snici, klaunovi i vjerski mađioničari.Branka BjelacAnthony GiddensTHE TRANSFORMATION OF INTIMACY(Sexuality, Love & Eroticism in Modern Societies)Stanford University Press, Stanford, CA, 1992.Riječ je o odličnoj knjizi koja razmatra različite interpretacije uloge seksualnosti u modernom društvu te njenu povezanost s ostalim promjenama u životu pojedinca. Za­nimljivo je da autor polazi od psihološke li­terature samopomoći prema kojoj se mnogiodnose s prezirom. Međutim, Giddens prim­jere iz takve popularno psihološke literature shvaća kao refleksiju života i koristi ih kao empirijski materijal. Reduciravši bilješke, li­teraturu i stručnu terminologiju na mini­mum, učinio je knjigu prihvatljivom i zanim­ljivom kako stručnjacima i studentima tako i laicima. Naravno da užitku pri čitanju uveli­ke pridonosi sjajan Giddensov stil i mnogo različitih, pažljivo odabranih primjera istraživanja. Giddens već u uvodu priznaje kako mu je namjera bila pisati o seksualno­sti. Vjerujem da je mnogo onih koji će na tu rečenicu, a bacivši pogled na podnaslov knji­ge, zapjevušiti poznati refren: "What’s love got to do, got to do with it...". Očito inspiriran upravo takvim stavom nekih muških autora studija o seksualnosti, Giddensov se diskurs bavi koliko seksualnošću toliko i ljubavlju, spolnim ulogama i emocijamaPo autorovom mišljenju, prije nekoliko desetljeća otpočela je seksualna revolucija koja i dalje traje. Seksualnost je postala ot­vorena - medijski otkrivena i dostupna ra­zličitim životnim stilovima. To je nešto što svatko od nas "posjeduje", čime se svatko od nas bavi i što se tiče svakoga od nas. Način na koji seksualnost funkcionira još treba istražiti, ali ona se bez sumnje događa kao bitno prilagodljiv fenomen "jastva", kao naj­važnija točka u kojoj se sjedinjuju tijelo, identitet i socijalne norme. U svijetu rastuće seksualne ravnopravnosti, koja je još daleko od potpune, oba bi spola trebala pristati na fundamentalne promjene u nazorima i međusobnim odnosima. Pitajući se u kakvoj su interakciji mijene u seksualnosti s dinami­kom privatnog života općenito, i razmatra­jući kako promjene zadnjih desetljeća djelu­ju na seksualno ponašanje, Giddens se osvrće na Foucaultove teze o povijesnom razvitku seksualnosti. Tako će, suprotstavlja­jući se Fuocaultovim stavovima, pročistiti i razjasniti svoje argumente.Giddens inzistira na distinkciji strastve­ne ljubavi (passionate love), koja je manje- više univerzalni fenomen, i romantične lju­bavi (romantic love) koja je kulturno speci­fična, te u kompleksu ideja koje po prvi puta donosi povezuje ljubav sa slobodom, pri247RECENZIJE I PRIKAZIčemu su i ljubav i sloboda poželjna stanja. Romantična ljubav oduvijek je njegovala in­timnost. Ona je inkompatibilna s bludom i "grubom" seksualnošću ne samo zbog ideali- ziranja voljene osobe nego i zato što pretpo­stavlja duhovnu komunikaciju - susret duša koje su jedna drugoj nadopuna. Romantična ljubav - za razliku od strastvene ljubavi koja uključuje fizičko sjedinjenje u jednakoj mjeri kao i duhovno - interpretira strast kao spe­cifičnu skupinu uzvišenih vjerovanja i ideala. Strastvena je ljubav, doduše, također oslo- bađajuća, ali samo u smislu oslobađanja od dužnosti i rutine koju nameće svakodnevni­ca.Zbog mogućeg konflikta sa stvarnošću, strastvena je ljubav, gledano s aspekta socio­loškog reda i dužnosti, krajnje opasna i u mnogim je kulturama smatrana nepoželjnom za stupanje u brak. Tako, strastvena ljubav - za razliku od romantične (počev od kasnog 18. stoljeća) - nikada nije postala opća soci­jalna sila. Kako objasniti da je romantična ljubav, koja je kršila bračne i staleške norme (za razliku od strastvene ljubavi koja to nije nužno činila), tu ulogu ipak dobila. Za pret­postaviti je da su ideali romantične ljubavi bili kompatibilniji s bračnom formom. Ro­mantična ljubav - razlog stupanja u brak - osigurava bračnu vjernost. Osim toga, ona u sebi sadrži emancipatorski moment, jer su u takvoj vezi i ona i on izabrali zajedništvo rav­nopravno i svojevoljno. Međutim, nakon ula­ska u brak romantična ideja često različito rezonira u ženama i muškarcima. Dok za ženu može predstavljati potvrdu inicijalnog izbora i otvaranje daljnje mogućnosti vlasti­tog izbora, kod muškarca ona nerijetko re­zultira prevođenjem (sužavanjem) cjelokup­nog ženskog bića u ideal majke koji po svojoj konstrukciji nužno sužava izbor.Sljedeća Giddensova tema jest preoku­pacija suvremene kulture seksualnošću. O tome postoji nekoliko mišljenja, od kojih jedno - u markuzeovskoj maniri - implicira da je užitak (ili barem obećanje užitka) koji marketing kroz slike sa seksualnim konota­cijama koristi na tržištu, odraz procesa po- stvarivanja (commodification) života. Tako konzumirana seksualnost okreće ljude odnjihovih pravih potreba, koje god to bile. U tom kontekstu, važnost i isticanje seksualno­sti može se interpretirati kao okretanje od kapitalističkog uređenja temeljenog na radu, disciplini i "negaciji sebe" (self denial) prema kapitalizmu koji njeguje konzumerizam, pa u tom smislu i hedonizam. Taj pristup, prema Giddensu, ne uspijeva do kraja objasniti zbog čega seksualnost danas ima toliku važnost.Foucaultov pristup je drukčiji. Iz njego­vog motrišta, seks je naša "istina": središte konfesionalnog principa suvremene civiliza­cije. Potreba se zadovoljava ne samo na ra­zini prakse već ima i diskurzivnu dimenziju; seks nas ne ispunjava samim činom već i raz­govorom o tom iskustvu. Prema Giddensu, takav je stav prilično neuvjerljiv - psihoana­litički se kauč ne može izjednačiti s ispovje- daonicom - i ne prolazi na analitičkoj razini.Treća interpretacija osvijetljava feno­men seksualne ovisnosti. Centralna pozicija seksualnosti u suvremenom društvu indicira- na je "karakterom" seksualnog ponašanja. U današnjem je društvu prisutna ovisnost o pornografiji, "prljavim" časopisima... Mediji šire poruku imperativnog prakticiranja tak­vog "atletskog" seksualnog ponašanja. Ipak, niti to objašnjenje nije dovoljno. Ono, naime, ne objašnjava uzrok takve situacije i kako se takvo medijsko svodništvo desilo u društvu za koje se drži da je temeljeno na seksualnoj represiji. Giddens nudi zaobilazan odgovor na tu zamršenu zagonetku pozivajući se na proces privatizacije seksualnosti.Izdvajanje, privatiziranje seksualnosti većinom je rezultat socijalne a ne psihološke represije i s jedne strane uključuje zatvaranje ili odricanje ženske seksualnosti (isticanje aseksualnosti majčinstva), a s druge strane općenito prihvaćanje muške seksualnosti kao neproblematične. To su, zapravo, samo pre­pravljeni modeli, uključeni u novi institucio­nalni format, a proizlaze iz stare podjele među spolovima i razlike između "čiste" i "prljave" žene. Odjeljivanjem od reprodukci­je kao primarnog zadatka seksualnost ima sve više udjela u samorefleksiji.Istraživanja ženske prirode u koja se se muškarci upustili - poput D. Livingstone-a248RECENZIJE I PRIKAZIkada je Afrika u pitanju - nisu bila samo po­sljedica tradicionalnih seksualnih razlika već i strasti za razotkrivanjem onih područja so­cijalnog života u koja muškarci do tada nisu imali pristupa. Paradoksalno ili ne, ta su istraživanja vremenom i ženama omogućila pristup vlastitoj seksualnosti. Ostvarivanje prava na seksualni užitak, što je emancipa- cijski zahtjev jednako važan kao i pravo glasa i svi ostali zahtjevi unutar sfere javnoga života, bitno je utjecalo na rekonstrukciju intimnosti. (Sustav institucionalne represije od samog je početka bio "prenapregnut" baš zbog isključivanja žene iz javnog života.) Jed­nom kada su žene upoznale mehanizam vla­stite seksualnosti, povezale su je s (tradicio­nalno istaknutim) afektivnim potencijalima u skladnu razvojnu cjelinu (self-development); tako su, prema autoru, žene došle u situaciju da u odnosu i prema djeci i prema muškar­cima uspostave ljubav kao sredstvo komuni­kacije i osobnog razvitka. Budući da je mo- dernitet lansirao potrebu za transformacijom intimnosti, njezino je provođenje povjereno ženi.Giddens smatra da seksualnost danas ima za nas toliku važnost ne zbog značajnosti koju ima za društvenu regulaciju već stoga što je točka u kojoj se spajaju druga dva pro­cesa: odbacivanje tradicionalnog morala i transformacija intimnosti. Seksualnost posta­je polje fundamentalnih političkih borbi i sredstvo u službi emancipacije. Seksualna emancipacija može biti središte emocionalne reorganizacije socijalnog života: "Tko kaže seksualna emancipacija, kaže seksualna demo­kracija" (str. 182).Emancipacija podrazumijeva autono­miju djelovanja u kontekstu plastične sek­sualnosti. Pod tim pojmom Giddens podra­zumijeva seksualnost oslobođenu od impera­tiva reprodukcije, što omogućava ostvariva­nje prava žene na seksualni užitak koji je, gotovo u svim kulturama i povijesnim razdo­bljima za žene bio povezan sa strahom - stal­nim trudnoćama i smrću (smrtnost do­jenčadi, umiranje žena pri porodu). AIDS ne obnavlja staru, tradicionalnu vezu seksualno­sti i smrti jer ne pravi razliku među spolovi­ma.Plastična seksualnost, zaključuje Gid­dens, zajedno s transformacijom intimnosti stvara uvjete za pomirenje spolova. Posrijedi je, međutim, više od puke gospodarske rav­nopravnosti i duhovnih transformacija. Za razliku od seksualnog radikalizma koji drži da se bez totalne društvene preobrazbe sek­sualna represija ne može dokinuti, Giddens smatra - tumačeći seksualnu represiju prije svega kao socijalnu diskriminaciju utemelje­nu na moći spola (sex power) - da nam je dovoljna demokratizacija u svakidašnjem životu - transformacija intimnosti, koja u sebi uključuje i psihičku i socijalnu promje­nu. Ta promjena, kreće od individualnog ka kolektivnom, ima potencijal ramifikacije - transformiranja javnih, društvenih institucija.Razvoj demokracije kao političkog su­stava bio je uglavnom muški model u kojem su, tek nakon dugog vremena i žestokih bor­bi, pravo na sudjelovanje dobile i žene; u Švi­carskoj je pravo glasa ženama priznato tek 1971.godine. S druge strane, u procesu de­mokratizacije privatnog života glavnu su ulo­gu odigrale žene. Potpuni razvoj demokracije nezamisliv je, prema Giddensu, bez inkorpo- riranja ove "intimne demokratizacije": mogućnost intimnosti znači obećanje demo­kracije. Težište tog obećanja jest tzv."čista i harmonična veza" {pure relationship) i to ne samo na području seksualnosti već i u odno­sima roditelj-dijete, te u ostalim oblicima pri­jateljstva i srodstva.U političkoj sferi demokracija se te­melji na ustavu i javnoj diskusiji. Ekvivalen­tan mehanizam unutar "čiste veze" jest do­govor i re-kreiranje pravila a ne više bračni ugovor. Imperativ slobodne i otvorene ko­munikacije je sine qua non "čiste veze"; takva je veza sama po sebi diskusijski forum. Au­tonomija pojedinca, raskid sa sustavom pri­sila uvjet je otvorene komunikacije s drugim. Takav dijalog je sredstvo za izražavanje osob­nih potreba i ostvarivanje "čiste veze" u kojoj se "autoritet" pojavljuje isključivo kao "spe­cijalizacija" - razvijanje onih sposobnosti koje nedostaju drugome. Giddensov je zaključak, dakle, da su demokratizacija javnog života i demokratizacija privatnog života neodjeljivo povezane i međusobno nužni uvjeti. Kao što249RECENZIJE I PRIKAZIGiddens piše: "/S/eksualnost nije antiteza ci­vilizaciji zaokupljenoj ekonomskim rastom i tehničkom kontrolom, već otjelovljenje nje­zine promašenosti" (str. 203).Hana FrancetićZbigniew BrzezinskiIZVAN KONTROLE(Globalna previranja uoči 21. stoljeća) Otvoreno Sveučilište, Zagreb, 1994.Izvan kontrole je nesvakidašnja knjiga, a njezin autor je Zbigniew Brzezinski, vodeće ime suvremene američke političke misli. Knjigu otvara informativni predgovor iz pera prof. dr. Radovana Vukadinovića, prijateljski intoniran prema autoru.Autor znakovito započinje: "Ova knjiga nije predviđanje, nego važno upozorenje na ono što se može dogoditi uoči 21. stoljeća, te na ono što se ne smije dopustiti da se do­godi". Riječ je o angažiranom autoru i isto takvom djelu. Posebno izražava zabrinutost nad činjenicom da su globalne promjene iz­makle izvan kontrole, što je sadržano u na­slovu knjige. Globalna kriza duha mora se prevladati želi li ljudski rod ovladati svojom sudbinom. Odmah napominje da je društve­ni život suviše složen da bi se mogao preo­blikovati prema utopijskim zamislima. Svijesto silnom ubrzanju povijesti i neizvjesnosti njezina puta autor formulira kao neizbježno polazište knjige. Glavnu je postavku knjige formulirao na tragu A Comtea, da ideje po­kreću političko djelovanje i oblikuju svijet. Elaborira kakve su to ideje i u njihovu ozračju formulira tri bitna pitanja koja su predmetom analize u ovoj knjizi: koja je po­vijesna važnost velika neuspjeha totalitariz­ma uopće, posebice komunizma, kakav bi svijet mogao biti u 21. stoljeću glede doktri­ne i geopolitike i koje su moguće posljediceuloge Amerike u svijetu i u američkom društvu. Sam autor kaže da su to teška pi­tanja na koja u ovoj knjizi iznosi neposredan odgovor. Ukratko ćemo prikazati ove magi­stralne iskaze uglednog autora uz kraće ko­mentare.Dvadeseto stoljeće rođeno je u nadi. Najvažnije metropole počele su uživati u bla­godatima industrijske revolucije. Čak i soci­jalna demokracija počela je skromno prodi­rati u postojeće tradicionalne ustanove vlasti. Nažalost, kaže autor, taj napredak nije bio popraćen odgovarajućim napretkom morala, pri čemu je politika bila najveći neuspjeh 20. stoljeća.Nasuprot nadama, 20. stoljeće postalo je najkrvavije i mržnjom najispunjenije u po­vijesti čovječanstva. Smrtnost je organizirana poput masovne proizvodnje. Masovna ubi­janja zaslužuju da ih se nazove megaumira- nje. Posebice upozorava na žrtve totalitarnih sustava koji su pokušali realizirati "prisilne utopije". Nakon tragičnih podataka o ukup­no ubijenih 170 milijuna u 20. stoljeću autor postavlja više značajnih pitanja: uči li ljudski rod od povijesti? Hoće li politički svjetona­zor čovječanstva uoči 21. stoljeća zrelije rea­girati na političko ludilo 20. stoljeća? I na- poslijetku, pruža li koncepcija liberalne de­mokracije smislene odgovore na nove dvojbe društvenog života? Odgovori na sva ova pi­tanja nisu podjednako značajni.Zanimljiv je autorov odgovor da je ko­munizam propao jer nije ispunio materijalna obećanja, a politička praksa kompromitirala je njegove moralne zasade. Primijetili bismo jedino da to nije bio komunizam u Marxovu smislu, već mahom "državni socijalizam" ili totalitarni etatizam. Ima li Zapad viziju, su­stav vrijednosti i način života koji može biti relevantan vodič u budućnosti? Demokracija je možda najvažniji doprinos Zapada, ali de­mokracija je posuda koja se mora nečime ispuniti. Sama po sebi ne pruža odgovore na dvojbu o društvenoj egzistenciji, a posebice ne na određenje dobrog života. To je zadaća kulture i filozofije, koje motiviraju i oblikuju društveno ponašanje.U tehnološki i gospodarski naprednim dijelovima svijeta, znanost i tehnologija dra­250

Anthony Giddens, The Transformation of Intimacy

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia