Ranka Jelača

Jelača, Ranka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIJednako aktuelna a doprinosima najbogatija bila je rasprava vezana uz treći tematski sklop koji je obuhva­tio probleme slovenskog i jugoslaven­skog društva u okviru trendova (post) moderne.Postavilo se pitanje da li je mogu­će u socijalističkim društvima govo­riti o postmodernizmu. F. Adam sma­tra da je u tim društvima ravnoteža funkcionalnih podsistema društva (Parsons) okrnjena time što je jedan funkcionalni podsistem (politički) proglašen i tretiran nadređeno osta­lima, te se zbog toga ona mogu sma­trati samo parcijalno, deformirano modernima. S tim se složio M. Sta- nojević, koji smatra da je osnovni preduvjet modernizacije društva mi­jenjanje osnovnog načela društvenog struktuiranja (koje je sada osnovano na netržišnom principu).V. Antočić je govorio o tome koliko je naše društvo moderno, ako kao kri­terij modernosti, tj. njegovu dimen­ziju uzmemo otvorenost socijetalne strukture. Proizlazeći iz podataka do­bivenih empirijskim istraživanjem on smatra da se otvorenost socijetal­ne strukture jugoslavenskog društva povećava, što ukazuje na određenu mjeru modernizacije.Da se mnogi sadašnji problemi sa kojima se društvo susreće treba­ju sagledavati osvijetljeni i sa svoje historijske strane upozorila je M. Pe- šec-Novak. Ona kao jedan od uzroka sadašnjeg stupnja (ne) modernosti ju­goslavenskog društva vidi njegov dvo­struko periferni položaj u prošlosti — na periferiji imperija koji su i sami bili periferni.S. Mežnarić postavila je pitanje raz­loga stalnog, ponavljanog stanja re- alsocijalističkih društava u kojima po­litička sfera dominira svim ostalim. Ona smatra da je kod razmišljanja o tom problemu aparat strukturalno-funkcionalne analize nedovoljan jer je odkrivanje odgovora i uzroka bit- nije no opis situacije.M. Ule je govorila o tome kako promjene koje donosi postmoderni- stičko društvo utječu na pojedinca i njegovu ličnost. Možemo govoriti o novom individualizmu. Mijenjaju se oblici individualizacije, kao i vanjske odrednice ličnosti. Pojedinac sve vi­še postaje kreator svoga individuali­teta, dakle povećava se njegova slo­boda, ali time i strah od nje. To u ne­koj mjeri vrijedi i za cijelokupno dru­štvo na putu ka postmođernosti. Ot­voreno je pitanje da li je društvo spremno na sve plurali tete koje raz­voj donosi.Neki od učesnika ovog skupa u- pozorili su na opasnost da se postmo- derno društvo shvati kao nekonflikt­no i samorješavajuće, te da vizija to­ga društva umjesto napuštanja veli­kih »izama«, postane jedan od njih. To posebno vrijedi za društva socija­lističkih zemalja u kojima procesi prelaska na modernije društvene for­me dodatno otežani nepovoljnom dru­štvenom strukturiranošću.Aleksandra Kanjuo* * *Zbornik radovaEKOLOŠKE DILEMEBiblioteka Revija za sociologiju, So­ciološko društvo Hrvatske,Zagreb, 1989, 258 str.Radovi u ovom zborniku rezultat su znanstvenoistraživačkog rada na480projektu »Ekološki aspekti društve­nog razvoja«, u organizaciji Zavoda za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Zbornik je tematski podijeljen na nekoliko većih poglavlja.U prvoj tematskoj cjelini pod na­slovom »Znanost i priroda« nalazimo radove Ozrena Žuneca, Davorke Ma- tić i Vjekoslava Afrića, koji proble­matiziraju znanstveno i kulturno nas­ljeđe socijalne ekologije.Žunec se u svojoj diskusiji osvr­će na historijska i nemoderna druš­tva s ciljem da, na temlju historij­skog primjera, proširi znanstveni in­teres ekologije i na duhovno-znanst- veno područje.To se proširenje odnosi na istra­živanje utjecaja prirodnih faktora na duhovne tvorbe čovjeka i njegov du­ševni ustroj, a naziva se fundamental­nom ekologijom.Autor obrazlaže i zašto je takovo proširenje potrebno: prije svega zato što se boljim uvidom u biti i fenome­ne historijskih društava dobiva bolji i dublji uvid u bit ljudskog društva uopće, a zatim i zbog rehabilitacije starih i stvaranja novih metoda is­traživanja.Nadalje on konstatira da se soci­jalna ekologija, orijentirana na mo­derno društvo, uspostavila kao disci­plina koja zapravo poznaje samo je­dan odnos prirode i društva, a taj je agresivni nastup čovjeka spram pri­rode. Treba iznaći i istražiti i druge moguće odnose i zadobiti drugačije pojmove čovjeka, prirode, društva.Autorica Davorka Matić ocrtava odnos novovjekovne prirodne znano­sti spram prirode. Koncepcija priro­de kao objekta čovjekove djelatnosti i koncepcija znanosti kao oruđa u ru­kama čovjeka, poljuljane su ekolo­škom krizom i treba ih promijeniti.RECENZIJE 1 PRIKAZIOsnovna je teza ovog rada, da je upravo novovjeka filozofska slika pri­rode, koja je pogodovala razvoju zna­nosti, zajedno s novovjekom koncep­cijom čovjeka kao samosvijesti, teo­rijski pripremila i opravdala destruk­tivno iskorištavanje i uništavanje pri­rode.Rješenje leži u drugačijem kon­ceptu prirode i čovjeka, jer upravo promjene filozofskih koncepata de­terminiraju promjenu prirodno-nauč- ne slike svijeta.Filozofija kvantne fizike nudi nam rješenje svojim shvaćanjem o je­dinstvu čovjeka i prirode i njihovom međusobnom prožimanju, nudi nam bitno drugačije poimanje znanosti, ali njihovo neprihvaćanje pokazuje da, usprkos općoj krizi, duhovni temelji ove civilizacije nisu uzdrmani.Danas, kada na sve važne društ­vene i ekonomske promjene u povi­jesti ljudskog roda gledamo kao na rezultat napretka u znanosti i tehno­logiji, trebalo bi preispitati implika­cije pojma »napredak«.Upravo to i radi Vjekoslav Afrić u svom članku. Dajući nam odmah na početku pojam napretka kod pro­svjetiteljstva definiran kao putovanje od neznanja k znanju, od iracional­nog k racionalnom, autor nas poste­peno uvjerava da napredak ne znači nužno i porast racionaliteta, već prije veću disperziju teorijskih sadržaja i njihovu sve širu tehnološku primjenu.U tekstu dominira kritika tehni- čko-industrijskog svijeta koji je sas­vim izmijenio čovjekovu percepciju, nametnuo joj »kozmetički veo« pri­krivajući tako tiho razaranje prirodne osnove ljudske egzistencije.Kritika »nove« tehnike iskristali­zirana je u tri aspekta: a) militariza­cija prostora i društvenih odnosa, b) nezaposlenost uvjetovana tehnologi­481RECENZIJE I PRIKAZIjom i c) scijentifikacija svih oblasti života.Govoreći o popularizaciji tehnike i znanosti kao sredstvu kojim se spri- ječava »laicizacija« suvremenog živo­ta, autor razotkriva i njenu drugu fun­kciju, funkciju ideološkog opravda­nja suvremenih sistema koji se pri­kazuju kao »primjenjena znanost sa­ma«.Zajednička karakteristika rado­va druge tematske cjeline »Urbano društvo i ekologija«, jest akcentira- nje ekološke problematike suvreme­nosti s aspekta tehnike, energetskih problema i politike, sudbine moder­nog čovjeka i osjećaja odgovornosti prema budućnosti.Susrećemo radove Ivana Rogića, Ognjena Čaldarovića, Dimitrija Ser- gejeva i Aleksandra Štulhofera.U svom podužem radu, Rogić se bavi tematiziranjem tehničke prisut­nosti u našoj suvremenosti. Da bi oz­načio ukupnost proizvodnih promje­na u društvu, koristi sintagmu »teh­ničko društvo«. Specifičnost tehni­čkog društva se po njemu ogleda u barem dvjema činjenicama: prva je prisutnost novih predmeta zbiljnosti (strojeva), druga predstavlja cjelinu uvjeta pod kojima se reproducira sfe­ra života.Autor se bavi i klasificiranjem društvene transformacije modernog društva, uvjetovane ne samo društve­nim i ekonomskim promjenama, već isto tako uvjetovane promjenama teh­ničkog subjektiviteta.Čaldarović nas informira o ne­čem bitno novom. Radi se o studiji utjecaja na okolinu, čija je osnovna pretpostavka njen povratni utjecaj na procese donošenja odluka.Studija je zamišljena kao teren­sko ispitivanje stavova stanovništva koje bi, eventualnom izgradnjom hi- droenergetskih postrojenja u njego­voj blizini, bitno izmijenilo dotadaš­nji način života. Sociologijskom anali­zom utvrdili bi se aspiracijska razina, evidentirale bi se tipične reakcije spram moguće gradnje tih hidropo- tencijala, nakon čega dolazi donoše­nje konačnog stava o uvjetima pro- vodljivosti zamišljenih akcija.Svrha istraživanja bit će upravo u tome da se respektiraju njegovi na­lazi, te da se njegovim rezultatima ru­kovodi pri odluci.Radom se želi ukazati na poveza­nost što postoji između društvenog tretmana energije i njegovih društve- no-ekoloških posljedica.Sergejev svojim slikovitim član­kom uglavnom apelira na korekciju naših dosadašnjih navika.Njegovi su primjeri slika našeg odnošenja prema prirodi, ali i slika našeg odnošenja prema ogromnim lo­šim iskustvima koja nikako da pro­bude našu svijest i savjest.»Atmosfera« se članka najbolje može dočarati navođenjem njegovih završnih sentencija:»Ljudski razvoj zato danas nalikuje na brod, koji je jedne noći grabio At­lantikom. Glazba je svirala i sve je iz­gledalo posve obično. Nakon udara u santu leda, koja je zapravo stalno pri­jetila i mogla se predvidjeti, ostao je samo užas, očaj, borba za opstanak u nemilosrdnom, mračnom i hladnom o- ceanu.Usporedba s današnjom ekološkom prijetnjom ne mora biti do kraja toč­na, jer u strašnoj noći Titanika bilo je preživjelih.«Analizu ekološke mikro-krize lo­kalne urbane zajednice vrši Štulhofer. Ekološkom mikro-krizom naziva se svaka fizička promjena koja izaziva osjećaj ugroženosti na ograničenom području lokalne zajednice.Autora naročito zokupljaju kon­fliktne situacije u vezi ekoloških mi-482RECENZIJE I PRIKAZIkro-kriza i njihova uloga u društve­nom razvoju neke urbane zajednice.Ovaj rad nudi detaljno objašnje­nje lokalne zajednice kao »zajednice bez zajedništva« i njenih reakcija ka­da se suočava s ekološkom mikro- krizom.Treće poglavlje nosi naslov »Eko­loške vrijednosti u ruralnom konte­kstu«, a obuhvaća radove Ivana Cif- rića i Benjamina Čuliga o provede­nom empirijskom istraživanju u seos­kim naseljima.Početna hipoteza istraživanja je bila, da su ruralna naselja zahvaćena civilizacijskim tokovima, pa su i per­cepcije pojedinih problema kod seo­skog stanovništva pod njihovim utje­cajem, što je istraživanje i potvrdilo.Procesi industrijalizacije, urbani­zacije i deagrarizacije su, kaže se iz­među ostalog u tekstu, promijenili ne samo objektivne uvjete života seoskih stanovnika i agrarne strukture, već su izmijenili i samu kulturu-društvene vrijednosti.Utvrđeno je da se javljaju ambi­valentne tendencije: s jedne strane poželjnost urbanog po cijenu pada kvaliteta čovjekove okoline, a s dru­ge strane izvjesno kolebanje s obzi­rom na posljedice »ekoloških avan­tura«.Analizirana je i povezanost vrije­dnosnog koncepta, poimanja idealnog društva s ekološkim tvrdnjama. Pret­postavljeno je da se zamišljanje od­ređene budućnosti u ekološkom smis­lu poklapa sa zamišljanjem određe­nog društvenog ustrojstva.Rezultati pokazuju postojanje 11 koncepata idealnog društva i 15 eko­loških koncepata, koji su većinom su­kladni. Iz toga se može zaključiti da istraživanje vrijednosti društva može poslužiti kao dobra osnova pri obja­šnjavanju razloga određenog ekološ­kog opredjeljenja.Ovim je istraživanjem posvećena veća pažnja ekološkoj problematici ruralnih sredina od strane soociolo- ga. Za pretpostiviti je da će se njihov, a ii interes drugih istraživača, sve vi­še širiti, kako bi doveo do interdis- ciplinskog pristupa ovoj tematici.Mladen Stankoović, Fedor Krito- vac, Sava Bogdanović i Vera Turko- vić pišu o problemima vezanim za ekološko obrazovanje, pa četvrto pog­lavlje Inosi naslov »Ekološko obrazo­vanje«.Stanković ističe da postoje zna­čajni razlozi za uključivanje ekološke tematike u moderno obrazovanje, poš­to ekološka kriza tengira sva bitna područja suvremenog života: socijal­no, ekonomsko, političko, kulturno i sva druga.Rezultati su istraživanja pokaza­li da su učenici nedovoljno, usko i parcijalno informirani o zaštiti oko­line, a akcije škola su tek povremene.Doprinos odgoja ii obrazovanja u školi uspostavljanju novog odnosa čovjeka prema prirodi moguć je for­miranjem ekološke svijesti putem ekoloških znanja i razvojem ekološ­kog načina mišljenja, što na kraju re­zultira izgradnjom ekološke kulture.Kritovac razmatra neke značajne svjetske događaje i pravce koji su problematizirali stanje okoline u glo­balnim razmjerima i koji su konsti­tuirali određene programe što su kas­nije postali obavezom većine zemalja svjetske zajednice.Takav jedan događaj je Konferen­cija UN o ljudskoj okolini u Stock- holmu 1972., na kojoj je utvrđen me­đunarodni, po karakteru interdiscipli­narni, program edukacije o okolini.Kasniji međunarodno prihvaćeni programi ekološke edukacije progra- matičkog su i utopijskog karaktera.Postavljeni edukacioni ciljevi iz­razili su proturječje: s jedne strane483RECENZIJE I PRIKAZInjima se želi reproducirati postojeći sistem, s druge straine se teži prevla­davanju tog sistema.Značajno je da se od društvenih znanosti očekuje da razotkriju veze između drušvenog sistema i prirode, a naročito važnost socio-kulturnih faktora u razvitku sadašnjih proble­ma okoline.Vera Turković razmatra konkret­nu zastupljenost ekoloških sadržaja u nastavnim programima osnovnog, sre­dnjeg i visokog obrazovanja.Ekološko obrazovanje o zaštiti i unapređenju okoline prisutno je na sva tri nivoa obrazovanja, međutim, sadržaj tog obrazovanja vezan je is­ključivo uz prirodnu grupu predmeta, naročito biologiju, dok je zanemaren u programima društvenih nauka.Ekološkim se obrazovanjem mo­gu postići odgovarajući rezultati sa­mo ukoloko su tim obrazovanjem obuhvaćeni svi uzrasti i ljudi svih pro­fesionalnih orijentacija. To obrazova­nje treba biti potpuno u svim oblici­ma društvenog utjecaja na svijest i ponašanje ljudi.»Ne određuje svijest ljudi njiho­vo biće, već obrnuto, društveno biće određuje njihovu svijest«. Ovim Marxovim citatom Bogda- nović nas uvodi u svoju diskusiju o tome može li se znanje smatrati kari­kom koja povejuje obrazovanje i eko­lošku svijest.Utjecaj obrazovanja na ekološku svijest kao radikalno kritičku svijest, bitno je determiniran karakterom ob­razovanja, njegovom dijalektičkom prirodom.Znanje samo po sebi nije dovolj­na garancija ekološke svijesti, stoga se obrazovanje mora orijentirati i na druge aspekte: vrijednosne, socijalne, političke, kulturne, subjektivne i dr., kao moguće aspekte ekološke svijesti.Pitanja ekološke svijesti se ne smiju svoditi na puku realizaciju čov- jek-priroda, već prije svega na zajed­nicu u sociološkom smislu i na okoli­nu koju je čovjek stvorio.Autor rješenje odnosa obrazova- inja i ekološke svijesti savjesti traži u sferi obnove zanja, prirode, resursa, društvenih zajednica, institucija, jer obnavljanje je znak života.Iz autorovih stavova proizlazi zah­tjev za revitalizacijom nekih gotovo zaboravljenih (a uspješnih) sadržaja, kao što je to bila nekadašnja »higije­na«, koja bi u vidu ekološke higijene mogla/morala postati obaveznom for­mom obrazovanja iz ekologije.Posljednje poglavlje »Ekologija i ideologija« predstavlja zasebnu cjeli­nu, u kojoj Anđelko Milardović pre­zentira različite ideologijske prvce u eko-pokretu.On se bavi analizom eko-pokreta u Saveznoj Republici Njemačkoj i nje­govim fundamentalnim ideološkim i političkim pozicijama.Na kraju 19. st. u Njemačkoj se razvija Omladinski pokret s izraz-itim prirodnjačkim, naturalističkim i eko­loškim elementima. Iz tog vremena potječe i Zeleni manifest kao svojevrs­na »platforma« tog pokreta.Zeleni manifest ocrtava eko-poli- tičke elemente tadašnjeg eko-pokreta, a koji su prisutni i u današnjem eko­loškom pokretu u kojem se sjedinjuju ekološke i nacionalne, može se reći nacionalističke i romantičarske crte. U tom smislu zanimljiv je sam kraj manifesta u kojem se primjećuje od­ređena kulminacija, nacionalni zanos: »Stvarajte novu egzistenciju. Stvaraj­te novu snagu. Čuvajte našu zemlju. Tvoj narod će živjeti, tvoj narod će biti na vrhu, tvoj narod će voditi«.Ovim i sličnim argumentima au­tor želi pokazati kako suvremene po- litičko-ideologijske orijentacije eko-484RECENZIJE I PRIKAZI-pokreta u Njemačkoj imaju svoja is­hodišta u tradicionalnom djelovanju njemačke opće i političke kulture, pos­tojanje određenog kontinuiteta.Autor zatim daje prikaz pojedinih orijentacija unutar heterogenog poli- čko-ddeologijskog spektra tog eko- -pokreta, koji se kreće u dijapazonu od ekstremno lijevog do ekstremno desnog. To su: eko-demokrati, eko-li- berali-socijalisti, eko-realisti, eko-fun- damentatisti, eko-konzervativci i eko- -fašisti.Sve izneseno pokazuje da nikada kao danas ekološki problemi misu bili toliko politizirani i ideologizirani, pod­ređeni interesnom ii ideologijskom nadmetanju različitih političkih grupa.Na kraju ovog zbornika možemo pronaći Bibliografiju — pipis članaka objavljenih u nekolicini časopisa u vremenu od 1970. do 1987. godine, ina­če rad Jasenke Logožar i Stelle Mi- helj, studentica socioligije.Kao svojevstan zaključak, trebalo bi iznjeniti napomene Ivana Cifrića koje je on izložio još u predgovoru ove knjige.Radd se o tome da radovi ovog zbornika nemaju jedinstvenu teorijs­ku niti metodologijsku poziciju, što on objašnjava s nekoliko razloga:— respektirana je znanstvena au­tonomija istraživača u odabiru pris­tupa i načinu interpretacije,— radovi su rezultat individual­nog gledanja ina probleme,— s obzirom na tek početne ko­rake socijalne ekologije u nas, prisut­no je još uvijek određeno traženje najprimjerenijih pristupa u svjetskoj socijalnoekološkoj literaturi, koja bi najbolje reflektirali našu socijalno- ekološku stvanost.U svakom slučaju, ovim se zbor­nikom proširilo naše viđenje ekološ- ških problema i ukazalo na moguće smjerove njihova rješavanja.Upoznati smo sa činjenicom da ekološki problemi ne zaustavljaju svo­je razorno djelovanje na samoj priro­di ili zdravlju čovjeka, već nastavljaju djeloviti i na cijelo društvo, društve­ne odnose. Kao takovi, ekološki prob­lemi predstavljaju bogatu problema­tiku za istraživanje, i zahtjevaju teo­rijske i praktične napore sociologa.Nadamo se da će svi ti napori na­ći svoje opravdanje u stvaranju jed­ne smislenije životne filozofije od ove koju danas imamo.Ranka JelačaZoran ŽugićINFORMACIJSKO DRUŠTVONOVA PARADIGMAKairos, Beograd 1988, 202 str.Knjiga »Informacijsko društvo« predstavlja strukturalnu analizu pro­cesa komunikacije, pojmova masovno i slobodno komuniciranje, te pojma masovni medij. Ovaj rad, inače dok­torska disertacija Zorana Žugića, nas­toji odgovoriti na pitanje »da li je in­formacijsko društvo« doista nova pa­radigma ili je samo drugo ime za sta­ru strukturu mišljenja, proizvodnje, i života općenito«. S obzirom na činje­nicu da je autor eksplicitne marksisti­čke provenijencije, upućeniji će či­taoci vjerojatno odmah prepoznati sve karakteristike i konzekvence takve analize.Da će u knjizi biti riječi o kritici sociologije masovnih komunikacija sa Marksove pozicije, sasvim nedvo­smisleno govore ciljevi koje je autor predaše postavio, ulazeći u ovu prob­485

Zbornik radova: Ekološke dileme

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia