Darko Duilo

Duilo, Darko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZIstu, da vrijeme prolazi bez napretka, da gu­bimo pregovaračke pozicije prema okolini i postajemo ovisni i nemoćni, da to nije slučaj­no - i nerazumljivo i da proširiti perspektivu, odmaknuti se od besplodne analize posljedi­ca onoga što je šira, globalna promjena nije zavaravanje sve apstraktnijim modelima ob­jašnjenja. Misliti o globalizaciji ne znači na­pustiti marljivost svakodnevnog djelovanja i potrebe za napretkom, ne znači pasti u de- šperaciju virtualno nerješivih problema. Pro­mijeniti perspektivu zapravo znači odbiti vje­rovanje da ono što je ispravno ne može biti i ostvareno. Zamislimo potpuno upropaštenu i nerazvijenu zemlju koja tek izlazi na glo­balnu scenu. Što bismo učinili? Takav men­talni eksperiment ne bi imao smisla jer zabo­ravljamo da nismo ni sasvim nerazvijena ni sasvim upropaštena zemlja. Ali baš je tu i pouka. Misliti o globalizaciji znači misliti u sasvim realnim kategorijama dugoročnih i općih perspektiva gdje nismo sami i gdje di­jelimo sudbinu mnogih.Josip KregarSilva Mežnarić (ur.)ETNIČNOST I STABILNOST EUROPE U 21. STOLJEĆU (Položaj i uloga Hrvatske)Institut za migracije i narodnosti, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2002, 412 str.Radi se o četvrtom u nizu zbornika ra­dova na temu promišljanja etničnosti i pri­druženih joj kognitivnih koordinata (pretho­dili su mu Etničnost, nacija, identitet (1998), Kultura, etničnost, identitet (1999) te Etnič­nost i povijest (1999)), nastalu iz permanen­tne potrebe predstavnika raznovrsnih znan­stvenih disciplina za kontekstualnim praće­njem i teorijskim uobličavanjem trendova ve­zanih uz to sklisko polje na kojem se sučelja­vaju, prvenstveno i presudno, predmoderna, moderna i njihovi derivati i devijacije te oprečni koncepti daljnjeg razvoja i vitalnog održavanja društvenog i kreiranja političkog u okolnostima ubrzane kasnokapitalističke fuzijske paradigme (fussion paradigm) i pri­družene joj opasnosti od zjapljeće i degene- rirajuće praznine s jedne, te aktiviranja šare­ne palete patoloških pokreta s druge strane. Nešto više od 400 stranica teksta i popratnog materijala iz pera dvadesetak autora, ma­hom hrvatskih, valjana su lektira iz koje izbi­ja, istina pomalo tvrdo, mačovsko čak i kada se radi o ženama, galantni poziv na djelot­vorno odnošenje s nosiocima ekskluzivnih prava na moguće praktično djelovanje u smjeru koji bi stišao paranojicu tih, kako kaže urednica zbornika Silva Mežnarić, za­brinutih umova.U šetnju kroz pet većih tematski subor- diniranih cjelina zbornika uvodi nas tekst urednice, koji tek iz obzira prema obvezi promišljanja pročitanog nije ovdje u cjelini prepisan kao najbolji mogući kroki cjelokup­nog sadržaja. Prvi dio, u kojem se tematizira institucionalni okvir, tj. promišlja mogući ideal - tipski nacrt istoga (mehanizmi i insti­tucije stvaranja i očuvanja mira) koji bi zado­voljio potrebe harmoniziranja suživota do­micilnih nosilaca ekskluzivnih prava (uglav­nom nacionalno-etnički definiranih) te ma­njina i svježih migranata donosi tekstove po­litologa Siniše Tatalovića, pravnika i polito­loga Mitje Zagara i sociologa Milana Me- sića. Tatalović precizno, u skladu s odredni­com work in progress za promatrača balkan­skih mreškanja, određuje žarišne točke na kojima danas-sutra (a slučaj sukoba u Make­doniji koji do dovršenja teksta nije planuo, ali je implicitno anticipiran, to potvrđuje) može (ponegdje i ponovljeno/lančano) doći i do krvoprolića zbog neriješenih statusa na­cionalnih manjina i etničkih odnosa. Teorij­skim modelima prevladavanja toga grča bavi se ovdje Mitja Zagar - od preventivnih do policijskih mjera održavanja balansa, zasno­vanih na nekoliko popularnih teorijskih mo­dela. Milan Mesić razrađuje teorijsku podjelu na osnovi dviju teza - pronacionalnoj i post- nacionalnoj, koje u suvremenim migracij-130OSVRTI I PRIKAZIskim procesima vide ili rekonstrukciju ili de- konstrukciju tradicionalne nacionalne države.Drugi dio zbornika posvećen je proble­mu europskih zemljovida i granica. Tonči Kuzmanić u svom mentalnom polju imagini- ra tri i pol Europe. U pitanju su arhetipovi izgrađeni na kulturi, tradiciji, naslijeđu i tek donekle zemljopisu. Dakle, anglosaksonska, europskounijska, katolička i jošne-Podeuro- pa, kojoj nas Kuzmanić zajedno sa širim su­sjedstvom pridružuje. Razotkrivši slabosti svih modela pojedinačno, autor se okreće ka globalizaciji/amerikanizaciji kao proždirućoj paradigmi koja penetrira u krhku masu svih gornjih nestabilnih konstrukta. Iako jedina ujedinjujuća i jedina istinski sveeuropska, zbog mehanizama širenja (NATO prije sve­ga) upitna je i ne razrješava blochovsku po­tragu za jošne (još-ne,još ne). Socijalna i kul­turna geografkinja Laura Šakaja istražuje mentalne karte i njihove aspiracijske artiku­lacije u zagrebačkih adolescenata. Prekrasni rezultati njezina istraživanja daju nam na znanje da je u većine mladih i dalje neuništi­vo mišljenje kako je život u nedovršenom hrvatskom društvu gradilištu posve neprivla­čan. Iako je udio osoba koje su u zemljama privlačnima/neprivlačnima za život prethod­no boravile ponekad mizeran, čak i na slijepo Francuska, Španjolska, Monako, Njema­čka... s jedne, te Albanija, Bugarska, Jugo­slavija... s druge strane, svevažeći su stupnje­vi na nepromjenjivoj ljestvici prihvaćanja i odbijanja geopoetičkih snova. Kulturni an­tropolog Emil Heršak, povjesničarka Sanja Lazanin te povjesničarka i geografkinja Du­bravka Mlinarić razmatraju prošlost, sadaš­njost i budućnost granica u Europi. Simbo­ličke značajke granica i okoštali institucio­nalni okviri nastali na osnovi istih, smatraju autori, velika su prepreka ostvarivanju ideje Europe bez granica. Od ranog novog vijeka i prvih utvrđenih suvremenih državnih granica do najnovijih izmještanja granica po postro- ženim linijama bitno određenima etničkim grupiranjima na prostoru i zaživljenima u vremenu, svjedoči se gotovo metafizičkoj ži­lavosti kolektivno projicirane potrebe za de­finicijom unutar nasuprot nadvladavanju strahova od iskoraka u neodređeno kiberne- tičko polje lišeno rukohvata konkretnijegmasovnog identiteta. Sociolog Aleksandar Vukić razmatra stvaranje fizičkih i duhovnih granica spram različitog u kontekstu poi­manja akcijskog prostora i vremena. Kon­kretno, radi se o situacijama zemalja na ugroženim rubovima kršćanstva (Španjolska, Rusija, Engleska).Treći dio naslovljen Identiteti: “stanje stvari” i otvorena pitanja otvara rad Borisa Banovca na temu pitanja europskog identi­teta. Kroz klasičnu priču o izmišljenim za­jednicama (i utjecaju globalizacije na njih) autor dolazi do tema hibridnih zajednica, subnacionalnih identiteta, europske nacije i slično, zaključno s razmatranjem mogućnosti novog kolonijalizma i zahtjeva za sociološki popularnom modernizacijom moderne. So­ciolog Ivan Burić preispituje identitetne pro­jekte i identitete budućnosti. Nalik teoriji so­cijalne konstrukcije zbilje, kolektivni akteri obnašanjem identiteta omogućuju pojedincu povratnu reakciju, interpretaciju i aktiviranje novog iskustva. Identifikacijska grupiranja i njihovo razotkrivanje pomažu, smatra autor, definiranju mjesta i uloge kolektivnog iden­titeta, pa čak i kompleksa istih koji razazna­jemo pod nazivom Hrvatska, u budućnosti Europe. Filozof Kiril Miladinov dekonstrui- ra etničke, nacionalne identitete krupnijeg tipa uočavanjem njihova represivnog karak­tera na čijem žrtveniku završavaju identiteti nižeg tipa. Hvatajući se teorijskog oružja postmoderne diktature i devijacija na socio­logijsku teoriju Urlicha Bečka autor iskazuje strahove od prikrivenih fundamentalizama. Vesna Kesić problematizira etničko konstru­iranje roda, a Nataša Govedić u sukobu s anđelima analizira suvremene hrvatske dram­ske tekstove. Identiteti roda u radu Vesne Kesić impliciraju upotrebu roda u motivaciji za nasilje. Otkrivanje rodne urote na svim razinama - od genderiziranja nacije do usta­va prepunog etničkih identiteta.Četvrti dio zbornika, koji razrađuje poj­movne kontroverzije, donosi rad sociologa Srđana Vrcana, koji u zahtjevu za premje­štanjem težišta rasprave s etničkog na nacio­nalno pretpostavlja etničko kao paravan rea­lizacije programa u bitnom zasnovanih na nacionalnom. Identiteti su problematični, smatra autor, prvenstveno kroz dimenzije iz­131OSVRTI I PRIKAZIgradnje - ekonomske, kulturne... te prema simboličkom izvorištu izgradnje (Gulag ili Karlo Veliki; pooštrujući takve dihotomije i prebacujući ih na polove krajnosti stigli bi­smo do nužne manihejske dileme suvreme­nih projektanata društva). Saša Božić ras­pravlja problem mogućnosti izgradnje eu­ropske nacije kao federacije naseljene uvje­renim Europljanima čiju integraciju dirigira giobalizacija. U inzistiranjima na praktičnom provođenju te ideje odozgo prema dolje au­tor vidi potencijalnu opasnost, konflikt na donjim razinama. Zaključno, Europa bi se mogla konstituirati virtualno. Nenad Miš- ćević, filozof, analitički britko dekonstruira sintagmu liberalni nacionalizam. Prihvaćanje te pozicije, prema autorovu sudu, predstavlja podvajanje koje u sebi uključuje nekakvog nacionalističkog Robinsona i liberalnog Pet­ka kojem je jedina uloga kompromiserstvo sa svojom suprotnošću. Autor završava pri­stajanjem uz tezu da je takav bastard dviju nepomirljivosti besmislen. Društveno-muzi- kološki intermezzo o Lavinjanima pravo je osvježenje nakon 300 stranica sirove građe.Zaključni dio Zajednice prošlosti u za­jednicama budućnosti donosi radove Ive Paića i Andree Feldman. Filozof Paić gradi priču o odnosu hrvatskog i europskog, pro­šlosti, sadašnjosti i percepcijama budućnosti. Zakašnjelost realizacije intenzivnog nacio­nalnog u ozbiljenju hrvatske države kao re­zultata htijenja hrvatskog etnosa na trenutak je zamaglilo konstrukte Srednje Europe, Balkana, Mediterana i slično. Na kritici ideje sudbine i pojma domovine trasira se put u specifičnost europskog prostora. Povjesni­čarka Andrea Feldman u blitz-vožnji europ­skom i balkanskom mitologijom, poviješću i aktualnom realnošću na razvalinama greša­ka prošlosti teorijski trasira mogući hrvatski put u Europu. Odstranjivanje negativnog na­sljeđa i potenciranje zbira pozitivnih dostig­nuća historijsko-političkih procesa nužda su u tome kretanju.Opsežna literatura dana na kraju knjige onemogućuje pregledniji uvid u čitalačke preferencije svakog autora ponaosob, ali fi­gurira kao zgodan zajednički potpis pod cje­lokupni produkt kojemu je teško pronaći za­mjerku. Recenzenti su Dunja Rihtman Au- guštin i Vjeran Katunarić.U zaključku: organizacija i mreža auto­ra, izdavača (čak tri ovoga puta: Institut za migracije i narodnosti, Jesenski i Turk te Hrvatsko sociološko društvo) i publike neo­sporno se povećava (ili bi bar trebala pove­ćavati), što doprinosi probijanju ideja i zak­ljučaka ka širim slojevima zainteresiranih.Darko DuiloStjepan BalobanHRVATSKA OBITELJ NA PREKRETNICICentar za promicanje socijalnog nauka crkve, Glas koncila, Zagreb, 2001, 280 str.Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK je u svibnju 2001 u Zagrebu, or­ganizirao socijalne tribine na kojima se tra­žio odgovor na pitanje - koje je trenutno sta­nje i kamo ide hrvatska obitelj.Kao rezultat tih aktivnosti nastala je i knjiga Hrvatska obitelj na prekretnici, koju je uredio Stjepan Baloban, a problematika hrvatske obitelji u obrađena je u osam prika­za: Obitelj i socijalna (ne)sigurnost u Hrvat­skoj; Uloga obitelji u novom shvaćanju rada; Obitelj u Hrvatskoj nakon demografskog sloma: stanje i perspektive; Crkveno djelo­vanje i aktualne obiteljske teškoće; Pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji u Hrvat­skoj; Aktualni problem braka i obitelji: eti- čko-socijalni vid; Komunikacija između dje­ce i roditelja, i Međuljudski odnosi u obitelji.- Autori su stručnjaci s područja demografi­je, sociologije, psihologije, pastoralne teolo­gije.U prvom prilogu, naslova “Obitelj i so­cijalna (ne)sigurnost u Hrvatskoj”, Vlado Puljiz govori o promjenama koje su se u po­sljednjih desetljeća dogodile u obitelji. Ra­132

Silva Mežnarić (ur.), Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću (Položaj i uloga Hrvatske)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia