Ljubica Josić

Josić, Ljubica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

O DVOJEZIČNOJ LEKSIKOGRAFIJI NA LEKSIKOGRAFSKI NAČINMarko Samardžija, Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, Matica hrvatska, Zagreb, 2015., 599 str.Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.) autora Marka Samardžije su-vremeno je dvojezično leksikografsko djelo s težištem na objasnidbenoj sastavnici materinskoga jezika koja se nadodaje polaznomu leksiku srp-skoga jezika. Time se razlikuje od hrvatskoga leksikografskog naslijeđa, opsežna Razlikovnog rječnika srpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brodnja-ka (1993.), a koji je predšasnika imao u neveliku djelu Razlike između hr-vatskoga i srpskoga književnog jezika (1940.) Petra Guberine i Krune Krstića (prvi dio te knjige sadržava Guberininu Lingvističku raspravu o hrvatskom književnom jeziku, drugi dio zajednički rad dvojice autora Rječnik razlika iz-među srpskoga i hrvatskoga književnog jezika) te donekle u poglavlju Serbiz-my i kroatyzmy djela Gramatyka języka chorwackiego czyli serbskiego (1939.) Julija Benešića. Izbor je rječničkih natuknica, ali i sama ideja dvojezično-ga rječnika srpskoga i hrvatskoga jezika, zbog posebnosti povijesnih, po-litičkih i drugih prilika, privlačio posebnu pozornost stručne i ostale jav-nosti. A među posljednjima, osvjedočili smo se i prigodom objave ovoga rječnika, premda u sasvim drugačijem izvanjezičnome kontekstu, naža-lost i regeneriranja one kritike koja a priori propušta leksikografsko dje-lo razglobiti prema podesnim kriterijima, već isključivo ideološkima, ne-girajući time da je sastavljanje rječnika, uz to što je mukotrpan i dugotra-jan posao, i umijeće koje ima svoje imanentne metode i kriterije s pomoću kojih se nastoje ispuniti raznolike komunikacijske potrebe jezičnih zajed-nica preobražljive dijakronijskim i sinkronijskim mijenama. Dok se duga, gotovo petstoljetna tradicija rječničkoga sastavljanja u nas u novije doba obogatila većim brojem rječnika područno i funkcionalno ograničenoga, stručnoga i frazeološkoga hrvatskog leksika te jednojezičnih rječnika ra-zličite namjene i opsega, od kojih su neki svojom obuhvatnošću i meto-dološkom usustavljenošću razmaknuli dosadašnje granice naših jednoje-zičnih leksikografskih izdanja, u dijelu se javnosti zaboravilo da leksiko-grafska djelatnost obuhvaća i sastavljanje dvojezičnih rječnika u kojima se leksik materinskoga jezika ne “omjera” o neki od prestižnih europskih je-zika, već o leksik tzv. manjih jezika s kojima ga vežu povijesni i drugi do-FILOLOGIJA 64, Zagreb 2015.167167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   167 3/12/2016   11:45:50 PMPrikazi i osvrtiFILOLOGIJA 64(2015), 147—178168diri te zemljopisna blizina. U tom kontekstu ne čudi što vrijedni doprino-si hrvatskoj dvojezičnoj leksikografiji, Hrvatsko-albanski rječnik (2010.) i Hr-vatsko-makedonski rječnik (2015.), nisu dobili ni približno javnoga prosto-ra kao Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, a ni to što je onkraj takva razmi-šljanja ostala činjenica da se dio aktualne europske rječničke prakse teme-lji upravo na dvojezičnim rječnicima tipološki srodnih jezika, primjerice bjeloruskoga i ruskoga, ruskoga i ukrajinskoga te bugarskoga i makedon-skoga jezika (ti su dvojezični rječnici, nota bene, navedeni u popisu litera-ture Srpsko-hrvatskoga objasnidbenoga rječnika). Iako komunikacijska prak-sa nedvojbeno odražava i odražavala je načine na koje razlike u leksiku mogu otežati razumijevanje među govornicima dvaju srodnih jezika, lek-sikografska su i druga jezikoslovna djela, kad je riječ o razlikama srpsko-ga i hrvatskoga leksika, u prošlosti bilježila nešto drugačiju situaciju, koja nije odgovarala zatečenu jezičnom stanju. Toj je problematici posvećeno nekoliko potpoglavlja Uvoda Srpsko-hrvatskoga objasnidbenog rječnika te se u njima daje kratak pregled leksikografskih djela dvadesetoga stoljeća i obrazlaže zašto se »do kraja osamdesetih godina nisu stekli nikakvi uvjeti za slobodan, ozbiljan, stručno utemeljen razgovor o leksičkim razlikama između hrvatskoga i srpskoga«.Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik autorsko je djelo koje obuhvaća šest tisuća dvjesto pedeset i jednu rječničku natuknicu, a koje su u rječnički korpus uvrštene prema kriteriju otežane razumljivosti, često i nerazumlji-vosti, leksičke i semantičke, suvremenim govornicima hrvatskoga jezika. Iz toga proizlazi da mu je namjena biti, kako autor navodi, objasnidbeno pomagalo svima onima koji žele odagnati poteškoće nedovoljnoga razu-mijevanja pojedinih dijelova srpskoga leksika. Da bi se što je moguće više zadovoljilo potrebe korisnika, u rječniku se donosi nekoliko korisnih do-dataka: grafijski dodatak, u kojem se slova srpske ćirilice donose u istim redcima uz latiničke ekvivalente (str. 23.), te popis najčešćih zemljopisnih naziva (str. 593.—597.). Tim je dvama dodatcima uokviren rječnički kor-pus, a koji, uz predgovor (str. 5.—12.), popis kratica (str. 15.—16.), priređi-vačeve napomene (str. 17.), popis leksikografskih djela korištenih u izrad-bi rječnika (str. 19.—22.) te slikovne priloge na početku svakoga slova ko-jima se ilustrira neka od znamenitosti srpske kulture ili povijesni podat-ci i daje popratni tekst, čini oveću građu uspjele preglednosti, koncizno-sti i jasnoće leksikografskoga opisa. Izvori iz kojih su ekscerpirani obrađe-ni leksemi pisani su i govoreni, obuhvaćaju jezik književnih djela te novi-narskih tekstova i emisija. U tom izvorišnom opsegu, u kojem je i jedan od najpropulzivnijih funkcionalnih stilova kad je riječ o leksičkim promjena-ma, trijažom, ovisno o autorovu izboru, mogu biti obuhvaćeni standard-167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   168 3/12/2016   11:45:59 PMPrikazi i osvrtiFILOLOGIJA 64(2015), 147—178169noneutralni, ali i izvanstandardni leksemi. U ovom je rječniku zastuplje-no oboje, što bitno određuje strukturu abecedarija kao neisključiva popisa suvremenoga jezičnoga stanja, pa je njime obuhvaćen opći, specijalizira-ni te vremenski, prostorno i stilski raslojen leksik. Koncepcija rječnika jas-na je i dosljedna — da bi se donijele istovrijednice ili objasnidba značenja u hrvatskome jeziku u slučajevima kad u njemu nema istovrijednica, po-lazišni je srpski leksik određen prvo prema svojem standardu, tj. standar-dnojezičnom pripadnošću ili nepripadnošću. Svi se srpski leksemi dono-se dvopismeno, latinicom i ćirilicom, potom se donose pripadajuće gra-matičke odrednice, oznake struke — kad je riječ o terminologiziranome leksiku, ondje gdje je riječ o posuđenicama etimološke oznake, te leksič-ko-semantičke odrednice kojima se daju podatci uporabne ograničeno-sti pojedinih leksema, a tim se odrednicama bilježi i ograničena uporaba hrvatskoga leksika. Leksikografska obradba u rječniku time je obilježena dvostrukim nastojanjima: s jedne strane da se srpskomu leksiku pristupa iz gledišta suvremene jezične prakse te da se leksemima unutar rječničke natuknice, kad je to potrebno, pridružuju odgovarajuće leksičko-seman-tičke odrednice kojima se naznačuje njihov današnji odnos prema stan-dardu, a s druge da se isti kriterij davanja podataka o proširenosti upora-be istovrijednica primijeni unutar hrvatske kolone. S obzirom na to da je razmjerno velik broj obrađenih leksema izvan standardnojezične uporabe u srpskome jeziku, mnoge lekseme, u jedinome ili u nekome od njihovih značenja, prati obilježje uporabne ograničenosti — funkcionalne (kolokvi-jalizmi, žargonizmi), vremenske (zastarjelice), prostorne (regionalizmi) i stilske (ironično, pogrdno, šaljivo značenje), ali ta određenja ne optereću-ju praćenje nizanja podataka leksikografskoga opisa. Dosljedno proveden kriterij smještanja leksema u standard ili izvan njega, koji karakterizira metodologiju ovoga rječnika, osobito je važan u primjeni odabranoga kri-terija leksikografskoga opisa. U obradbi se standardnoneutralnih srpskih leksema donose podatci o hrvatskim standardnoneutralnim jednakovri-jednicama, ondje gdje ih ima, ali i regionalnim leksičkim osobitostima hr-vatskoga jezika. Primjerice, u natuknici rabadžija, nakon osnovnih grama-tičkih podataka i etimološke odrednice, donose se ekvivalenti u hrvatsko-me vozar, prijevoznik, potom se navode i regionalizmi podudarna značenja — foringaš i furman. Isti postupak rabi se i uz strukovno nazivlje u srpsko-me: uz leksem miro, primjerice, koji pripada pravoslavnomu nazivlju, eti-mološki i grecizmima u srpskome jeziku, donose se tri značenja: 1. »sve-to ulje«; 2. »sveta potvrda; krizma; reg firma«; 3. »tekućina koja istječe iz moći velikih svetaca«. Pokadšto su standardno neutralan oblik u srpsko-me jeziku i njegov regionalni oblik u hrvatskome podjednaki, primjerice 167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   169 3/12/2016   11:45:59 PMPrikazi i osvrtiFILOLOGIJA 64(2015), 147—178170u leksemu bešika2 »zipka, kolijevka; reg bešika«, a uz neke srpske regiona-lizme navedene su hrvatske standardne istovrijednice pa se tako uz srpski leksem gidža na desnoj strani navode leksemi trs i čokot. Navedeni primje-ri ilustriraju na koji način rječnik sadržava relevantne podatke o različitoj, često neekvivalentnoj obilježenosti dvaju jezika, čime se upućuje na razli-čite kodifikacijske procese koji su oblikovali standarde dvaju jezika i zbog kojih je dijelom otežano razumijevanje dijela njihova leksika.S obzirom na to da je rječnik eksplikativne naravi, u njemu se uz srp-ske lekseme donose osnovni gramatički podatci: uz imenice oznaka roda, kad je potrebno i genitiv jednine te nominativ množine, uz glagole ozna-ka vida (svršenost, nesvršenost) i dvovidnost te prvo lice jednine prezen-ta, uz pridjeve oblici roda te odrednice za ostale vrste riječi. Tim gramatič-kim paradigmama, na mjestu vodoravnoga nizanja u rječniku, kad je ri-ječ o posuđenicama, uz nosivu natuknicu prethode etimološke oznake, je-zik podrijetla ili kontaktološki podatak (tj. navođenje jezika posrednika, potom i jezika podrijetla). Među zastupljenim leksemima stranoga podri-jetla pretežito je riječ o onima preuzetima u srpski iz grčkoga jezika, veli-kim dijelom unutar pravoslavnoga nazivlja, što i korespondira s u pred-govoru najavljenim autorovim posebnim posvećivanjem pozornosti reli-gijskoj kršćanskoj podnomenklaturi. Potom prevladavaju turcizmi, pose-bice u postorno i vremenski ograničenu leksiku, a znatan dio u povijesno-me i etnološkome nazivlju čine leksemi kojih je etimologija kontaktološki turska (arabizmi i perzijanizmi). Slijede staro(crkveno)slavenizmi, rusiz-mi, germanizmi i anglizmi, a od posljednjih najčešće žargonski i kolokvi-jalno obilježen leksik u kojem se odražava suvremena jezična praksa pod utjecajem prevladavajućega utjecaja linguae francae globalizacijskih proce-sa. Valja napomenuti da je u rječniku razmjerno mali broj natuknica jed-noznačno nepotvrdive etimologije. Gdjegdje se donosi podatak dvostru-koga kolebanja (primjerice imenica ajkula ima etimološku oznaku >bug? rus?<), češće podatak o jednome mogućem jeziku (imenica pampur s ozna-kom >fr?<), a jedinstven slučaj natuknica je cibizar kod koje se unutar gra-fičkih znakova za etimologiju, autorovom konvencijom, navodi samo oznaka nejednoznačnosti u literaturi u potvrđivanju njezine etimologije. Rječnička je natuknica pregledna i sažeta, objašnjenja jasna i precizna, često u obliku jednostavnih rečenica ili sintagma, a upućivanja jednovr-sna te se njima korisnika navodi na natuknicu uz koju je objašnjeno znače-nje (ili dane istovrijednice), ili se unutar definicije, obično u strukovnome nazivlju, upućuje na one natuknice koje se značenjski vežu uz nju. U rječ-niku je dosljedno provedena hijerarhizacija značenja u onim natuknica-ma u kojima bi upravo zbog višeznačnosti moglo biti poteškoća u njihovu 167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   170 3/12/2016   11:45:59 PMPrikazi i osvrtiFILOLOGIJA 64(2015), 147—178171razumijevanju. Kriterij obradbe kod takvih natuknica takav je da se pred-nost daje općeneutralnomu značenju, potom prenesenim i drugim stilski obojenim značenjima, a na posljednjem mjestu u značenjskom raslojava-nju navodi se terminološko.Znatan dio rječničkih natuknica pripada nekoj od skupina stručnoga nazivlja u srpskome jeziku (botaničkomu, kemijskomu, pravoslavnomu, medicinskomu, vojnomu i drugomu) te se, nakon odgovarajuće strukovne odrednice, donose istovrijednice u hrvatskome, kojih u nekim slučajevi-ma ima više. Primjerice srpski botanički naziv raskovnik ima tri istovrijed-nice u botaničkoj nomenklaturi u hrvatskome jeziku (timoj, uskolisni gladac i kozlačica), uz koje se, kao i uz zoologijsko nazivlje, donose latinski nazivi. Kadšto se ta značenja popisuju do istoga semantičko-morfološkoga obli-ka u hrvatskome jeziku, čime se korisniku daje raspon značenja kojim se odagnavaju eventualne poteškoće u njegovu razumijevanju. Tako se u na-tuknici zlatača donose tri objašnjenja njezina značenja u hrvatskome: dva kojima se eksplicira razlikovni opseg semantičkoga polja (1. »vrsta zimske jabuke« i 2. »vrsta zimske kruške«), te treće značenje u kojem se korisni-ka podsjeća na isti semantičko-morfološki oblik u botaničkoj nomenklatu-ri hrvatskoga jezika — zlatača (Boletus chrysenteron). Time se u dijelu rječ-ničkih natuknica upućuje na nepodudaranja opsega semantičkih polja u strukovnome jeziku dvaju jezičnih standarda, a u vezi s time je osobito ko-risno donošenje sinonima katoličkoga nazivlja uz objašnjenja nekih pra-voslavnih naziva (mesecoslov, večernje i drugo), kao i uvrštavanje onih lek-sema koji, unutar kršćanskoga nazivlja, postoje u oba jezika, ali s različito definiranim značenjskim poljem. Rječnik nastoji popisati i sličnosti između standardnoneutralnoga lek-sema s jedne strane te funkcionalno raslojenoga s druge, donoseći, kad god je to moguće, podatke o raslojenom leksiku hrvatskoga jezika, a koji značenjski odgovara objašnjenomu leksemu (primjerice, u rječničkoj natu-knici penaltik, koja nosi odrednicu športskoga nazivlja, donosi se značenj-ski ekvivalent u hrvatskome — jedanaesterac, potom definicija »u nogo-metu kazneni udarac sa 11 metara nakon prekršaja u vlastitom šesnaester-cu« te hrvatski kolokvijalizam penal). Dio rječničkih natuknica koji zahti-jeva nešto opširniju objasnidbu, uz pravoslavno nazivlje, svakako je onaj koji pripada povijesnomu nazivlju (dražinovac, graždanka, Obznana, ustavo-branitelj, vučićevac i druge), u kojima je eksplikacija odmjerena, sažeta i ja-sna, što je jedna od dosljednih odlika ovoga u naravi deskriptivnoga rječ-nika. U namjeri da se u rječniku donesu podatci vezani uz čestotnost usta-ljenih veza leksema, rječnička natuknica nakon gramatičkih podataka in-tegrira kategorije kolokacija i frazema koje prate načelo rječničke funkci-167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   171 3/12/2016   11:45:59 PMPrikazi i osvrtiFILOLOGIJA 64(2015), 147—178172onalno-stilske raslojenosti i hijerarhiziranja značenja. Tako se u natukni-ci bre daju podatci najčešćih sveza rječi u koje ulazi taj srpski uzvik, među kojima, u hijerarhiji navođenja na posljednjem mjestu, i one žargonske. U kategoriji kolokacija u rječniku navode se i višečlani nazivi kojima su, kad god je to autor ocijenio potrebnim, pridodana sažeta objašnjenja, posebice kad je riječ o pravoslavnim, povijesnim i vojnim nazivima. U rječniku su i podatci vezani uz frazemske veze podložni načelu uporabnoga leksičko-ga raslojavanja pa se u natuknici bežanija, primjerice, u frazeologiji donosi frekventan primjer iz srpskoga žargona — majka Bežanija u značenju »bje-žanje s nastave«, kojemu se pridodaje žargonski ekvivalent markiranje. Na-pomenimo i to da se kao rječničke natuknice pojavljuju i osobna imena, et-nici, toponimi, nazivi za blagdane te kratice uz koje se donose objašnjenja.Naposljetku, valja nam zaključiti da je ovim dvojezičnim rječnikom hr-vatska leksikografija obogaćena korisnim izdanjem u kojem se odgovorno uspostavlja pravilan odnos između standardnih i nestandardnih leksičkih sastavnica srpskoga i hrvatskoga jezika, naznačuju njihove paralelne razli-ke te daju odgovarajuća objašnjenja koja će zadovoljiti one koji, tražeći lek-sičko-semantičku pomoć, posegnu za njime. Ljubica Josić167_172_Filologija_64_Josic_prikaz_2.indd   172 3/12/2016   11:45:59 PM

O dvojezičnoj leksikografiji na leksikografski način

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia