Nella Lonza

Lonza, Nella

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

345 Tomislav PopiÊ. Krojenje pravde. Zadarsko sudstvo u srednjem vijeku (1358.-1458.). Zagreb: Plejada, 2014. 253 str. ISBN 978-953-7782-31-3.Godine 1393., sedam godina nakon što je suknaru Šimunu pozajmio značaj- nu svotu od 1000 dukata, zadarski nad- biskup Petar de Matafaris odlučio je pokrenuti sudski postupak kako bi se dokopao pozajmljenog iznosa i još četvr- tine povrh toga u ime ugovorne kazne. Od toga časa počinju pred sud pljuštati pravni instrumenti kojima stranke na- stoje pospješiti ostvarenje svojih prava: predočuju se punomoći odvjetnicima i zahtjevi za dodatni rok za očitovanje, pri- lažu se izvodi iz gradskog statuta, podnose zadužnica, isprava o namiri i druge vla- storučne i notarske isprave. Suočen s tim obiljem materijala, sud istodobno počinje trijažu – razvrstava što se od toga  odnosi na prethodna (prejudicijelna) pitanja, a što na meritum spora, što su pri- oriteti i što treba riješavati kojim redom. Također, činom litiskontestacije, osnov- ni odnos među stranakama – dugovanje - transformira se u sudski spor.U središtu knjige Tomislava Popića Krojenje pravde: zadarsko sudstvo u sred- njem vijeku (1358.-1458.) nalazi se upravo sudski framing, pitanje kako pravni po- stupak stvara novi meta-realitet. Autor se u svojim razmatranjima inspirirao teorij- skim raspravama Niklasa Luhmanna o legitimaciji procedurom i Jamesa Scot-ta o pravnim formama kao načinu da se ovlada složenom stvarnošću i svede je na pregledan i kontrolabilan broj modela ili - kako ih Popić naziva - ‘scenarija’ za rješa- vanje sukoba. Ljudske situacije svedene na obrasce vlast lakše kontrolira, a perpe- tuacijom kontrole uspostavljaju se čvr- sti proceduralni običaji koji čitavom su- stavu priskrbljuju legitimitet. Onaj tko kontrolira taj proces ujedno definira i trag o stvarnosti kojime raspolažemo: od čita- ve kompleksne društvene situacije obično nam ostaje samo sudski destilat. U zadar- skoj pravnoj praksi tijekom 14. stoljeća prati se proces jačanja važnosti pisanih formi, koje jamče provjerljivost dokaz- nog materijala i otklanjaju probleme kod promjene sastava suda zbog rotacije sudaca. Krojenje pravde bavi se ustrojem i djelovanjem srednjovjekovne sudbene vlasti, temom o kojoj se u domaćoj histo- riografiji nije tematski cjelovito pisalo, a o kojoj je i strana literatura skromna. ‘Krivci’ za to mogu se potražiti na dvije strane. S jedne, od sedamdesetih godina 20. stoljeća intenzivno se proučavalo kaznenu sudbenost i kažnjavanje, koji su doveli do formiranja prave znanstvene subdiscipline, criminal justice history, s vlastitim temama, trendovima i sinte-zama. No, povjesničari nisu uočili po-tencijal građanskih sudskih spisa, mož-da i zato što su oni na mnogo suptilniji i posredniji način vezani uz pitanje dr- žavne vlasti i moći u društvu. S druge strane, pravni povjesničari uglavnom nisu bili spremni i voljni upuštati se u složena arhivska istraživanja, nego su Prikazi i osvrtiKROATOLOGIJA 6(2015)1-2: 342-358346  se zadržavali na analizama normativ-nog sloja, koji je za ovu temu posve nedostatan. Jedno od rijetkih djela koje je intenzivno koristilo gradivo građan- skih parnica jest knjiga Daniela Lorda Smaila The Consumption of Justice (2003), koja je privukla znatnu pozor-nost znanstvene javnosti. U njoj je au-tor sudske postupke kasnosrednjovje-kovnog Marseillea analizirao s pozicije „korisnika pravosuđa“, to jest stranke u postupku, prateći koji su njezini mo-tivi i emocije, što ona očekuje i kako pokušava – na sudu i mimo njega – pospješiti ostvarenje svoga cilja.U svojoj knjizi Popić sustav građan- skog sudovanja u Zadru rekonstruira ‘odozdo’, tj. krećući od zapisa o sud-skoj praksi, a koristeći normativna vre- la kao sekundarni izvor. Nažalost,  pre- pričavanje statuta i normativno-egze-getski pristup još su uvijek mainstream domaće historiografije o pravnom poret-ku srednjovjekovnih dalmatinskih gra- dova, premda ignoriranje pravne prakse mnoge radove o tim temama čini znan-stveno irelevantnima. S tog je motri- šta ova knjiga vrijedna i važna. Iz nje saznajemo kako je točno u stvarnosti kasnosrednjovjekovnog Zadra izgledao put kojim su stranke na sudu ostvari- vale svoja prava, a posredno i kako je funkcionirao pravni poredak u cje- lini, kako se sudstvo granalo i kakvo je bilo njegovo mjesto među mehanizmi-ma rješavanja sukoba, kako je javna vlast kroz pravosuđe ostvarivala svoje političke ciljeve, realne i simbolične i sl. Pače, upravo zato što je plivao pro-tiv struje metodološkog normativizma, autor je - naoko paradoksalno - uspio bitno proširiti i naša saznanja o norma- tivnom ustroju zadarske komune, pogla- vito o kapitularima („poslovnicima“) kao važnim pravnim vrelima. Ne treba obrazlagati da svaki znanst-venik pretače u konačni tekst članka ili knjige samo mali dio provedenog istra- živanja. No, u slučaju Popićeve monogra- fije taj je pripremni proces bio rijetko slo- žen i zahtjevan. Istraživanje je pretpostav- ljalo klasifikaciju i rekonstrukciju izvor- nih registara iz fragmentarnog i ispremi- ješanog arhivskog materijala. Zatim, trebalo je te prilično nabrzinu pisane do- kumente pročitati u onom najbanalnijem smislu riječi; po besprijekornim trans- kripcijama vidi se da je Popićevo paleo- grafsko znanje sigurno. Nadalje, trebalo je savladati ‘pravnički žargon’ srednjo-vjekovnog latinskog za kojeg ne postoji nijedno dovoljno dobro pomagalo, već iz samog dokumenta treba proniknuti u njegovu pravnu prirodu i sve termi-nološke finese. Autor je vrlo uspješno kompenzirao či- njenicu što njegova profesionalna forma- cija nije pravnička, ovladao je terminolo- gijom i konceptima koji su nužni za raš- člambu pravnih izvora i prakse. Popićeva knjiga nije nepromišljeno srljanje u tuđu struku, nego prirodno prekoračenje besmi- slenih međa između disciplina, dakako, uz ovladavanje svim nužnim znanjima. Autor se odgovorno laća raznih analitič- kih alata, koji bi po tradicionalnoj po- djeli pripadali političkoj, socijalnoj, prav- noj povijesti ili antropološkim razmatra- njima. U tom je smislu posve u trendu svjetske historiografije, koja odbacuje na- sljeđeni balast topografije akademskih po- lja i znanstvenih područja. Za ovu knjigu čak se može kazati da nije interdisci- plinarna u uobičajenom smislu riječi, već da posve organski povezuje političku, dru- štvenu i pravnu povijest.Prikazi i osvrtiKROATOLOGIJA 6(2015)1-2: 342-358347 Da bi mogao ponuditi cjelovitu sliku funkcioniranja jednog segmenta sudbe-ne vlasti u srednjovjekovnom Zadru, autor je morao riješavati i mnoga ko-lateralna pitanja institucionalnog ustro-ja, političke povijesti i pravne kulture, tako da će knjiga biti korisna svima koji se bave Zadrom u tom razdoblju, kao i onima koje zanima razvitak insti- tucija vlasti, prava i pravne kulture u srednjovjekovnoj Dalmaciji. No, ova se knjiga ne da svesti na ‘lokalnu histo- riografiju’. Ona jest studija o jednom srednjovjekovnom gradu, ali Zadar i njegovi sudski spisi funkcioniraju i kao case study za razmatranje općih pitanja, od pravne i političke legitimacije do me- hanizma ‘ovladavanja stvarnošću’ kroz proceduru. Danas - kada je aktualno pitanje kre- iranja zajedničkog europskog prava i njegovog odnosa prema posebnim ‘na-cionalnim’ zakonodavstvima - pravna kultura srednjovjekovne Europe, koja se oslanja na zajedničku baštinu, formira-nu na nasljeđu rimskog i kanonskog pra-va, postala je temom o kojoj se mnogo piše. Još je premalo poznato o tome kako je Hrvatska sudjelovala u toj višestoljet-noj tradiciji, tako da je monografija ko-lege Popića jako bitna i time što praksu sudbene vlasti u jednom dalmatinskom gradu povezuje sa širim europskim kon- tekstom. Kada u Zadru djeluje kao sudac talijanski stručnjak sa završenim stu- dijem prava ili školovani notar, oni pri- mjenjuju najsuvremenije pravne instru-mente, što znači da je zadarska sredina za to spremna i visoko receptivna. U vre- menima kada je diskurz o nacionalnoj baštini još uvijek položen na ideju je-dinstvenosti, otkrića, kronološkog pri-oriteta i genijalnog pojedinca, ponekad i s vrlo tankim argumentima, knjige po- put Popićevog Krojenja pravde poka-zuju drugu, ne manje vrijednu sastav- nicu nasljeđa: sposobnost i spremnost za brzu primjenu najmodernijih „tehno- loških otkrića“, ne samo u prirodnim i tehničkim područjima, već i u polju ustroja uprave i prava. Spomenuto je već da je knjiga mo- derna po svojoj teorijskoj impostaciji i zaključcima. Istovremeno je na jedan fini način starinska: u nju je ugrađeno pu- no znanja i vještine kojima se ne paradira. Autor odolijeva trendu koji nam nameće loša znanstvena politika tražeći instant- -rezultate i podvrgavajući znanstveni rad navodno objektivnim, a ustvari ispraz- nim scientometričkim prosudbama. Svoje Krojenje pravde Popić kroji sigurnom rukom onako kako sam misli da treba. Discipliniran je i strog prema sebi i pre- ma svojim izvorima, kojima daje da dođu do riječi kad je umjesno (kroz niz pri- mjera u tekstu i priloge na kraju), ali ne dozvoljava da se u kakofoniji slučajeva iz prakse izgubi ono bitno. Krojenje pravde Tomislava Popića faktički jest prvijenac mlađeg autora, no ustvari posve zrelo djelo formiranog znanstvenika. Nella LonzaPrikazi i osvrtiKROATOLOGIJA 6(2015)1-2: 342-358

Tomislav Popić. Krojenje pravde. Zadarsko sudstvo u srednjem vijeku (1358.-1458.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia