The study of South African societies has been framed within the logic of the “factual“ existence of “race" and “ethnicity”. A brief historical account of the context of studies shows a range of unresolved questions in mainstream research on South Africa society. It has not been shown exactly why and how “race” and “ethnicity” are sociologically useful categories for analysis and has not actually been made clear how “race” and “ethnicity” help “explain” South African society. The mainstream research has been marked by the empirical-analytical approach which guides to the paradigm of divided society. How has mainstream work sought to establish a critically distant position from apartheid thinking, and has it been able to move substantively beyond the “official” “racial” and “ethnic” classifications of apartheid ideology? - are two main problems discussed in this paper.Proučavanje južnoafričkih društava uokvirivalo se logikom “faktualne” opstojnosti “rase” i “etnije”. Kratki povijesni pregled sadržaja takovih studija pokazuje cijeli niz neriješenih pitanja u istraživanjima što čine glavnu struju u proučavanju južnoafričkog društva. Nije se došlo do saznanja zašto, ustvari, i kako “rasa” i “etnija” postaju sociologijski relevantnim kategorijama za analizu. Nije isto tako posve jasno kako to rasa i etnija omogućavaju objašnjavanje južnoafričkog društva. Glavnostrujaško je istraživanje bilo označeno empirijsko-analitičkim pristupom koji vodi paradigmi zavađenih društava (divided societies). Kako si je glavnostrujaška sociologija zamislila uspostaviti kritičku razdjelnicu spram apariheidskog mišljenja, te je li bila u stanju pomaknuti se znatno ponad “oficijelne” “rasne” i “etničke” klasifikacije ideologije apartheida? - dva su najvažnija problema, o kojima se raspravlja u ovom članku
