Ana Kovačević

Kovačević, Ana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OCJENE I PRIKAZI187SLOVO 65 (2015)OCJENE I PRIKAZIMilan MIHALJEVIĆ; Jasna VINCE, Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata. Hrvatska sveučilišna naklada, Državni arhiv u Pazinu, Staroslavenski institut, Zagreb, 2012., 175 str. Jedna je od osnovnih zadaća paleokroatistike otkriti, opisati, raščlaniti i iznijeti na vidjelo bogato stvaralaštvo hrvatskoglagoljske pismenosti. Time ona doprinosi povijesti hrvatskoga jezika i književnosti jednako kao i sve-ukupnim saznanjima o povijesti knjige i kulturnom naslijeđu srednjovje-kovne Europe. Monografi ja Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata ogledni je primjer kako bi ostvarenje te zadaće trebalo izgledati. Proizišla iz pera vrsnih poznavatelja hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika i dugogodišnjih suradnika Milana Mihaljevića i Jasne Vince ova je studija posvećena neveliku, ali važnu korpusu koji prethodi tzv. »zlatnomu dobu hrvatskoga glagolizma«. Riječ je o sedamnaest Pazinskih fragmenata od kojih je jedanaest u 19. stoljeću pronašao Ivan Kukuljević Sakcinski, a identifi cirao Vjekoslav Štefanić na čiji se opis potom nadovezala Biserka Grabar. Ostalih je šest fragmenta 2010. godine opisala i izdala Anica Nazor. Svi su fragmenti pripadali istomu apokrifno-legendarnomu zborniku iz pri-jelaznoga razdoblja hrvatskoga glagoljaštva (kraj 11./ poč. 12. st. – poč. 14. st.). Cilj je knjige, kako ističu autori u Uvodu, »ne samo na jednom mjestu prikupiti činjenice i spoznaje koje su iznijeli raniji istraživači, nego i sami doći do novih spoznaja te dati sustavnu sliku o jeziku fragmenata, a time i stanju hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika na početku 14. st.« (str. 6). Valja reći kako je cilj ispunjen i paleoslavistička ga, slavistička i kroatistička javnost sa zahvalnošću prima na znanje.Knjiga započinje poglavljem naslovljenim Pazinski fragmenti koji do-OCJENE I PRIKAZI188SLOVO 65 (2015)nosi podroban Opis i sadržaj zadanoga hrvatskoglagoljskog korpusa te Karakteristike njegova pisma. Pazinskih je fragmenata sadržajno osam. Odlomak Legende o sv. Eustahiju (Eust) jedan je od najstarijih slavenskih hagiografskih tekstova prevedenih s grčkoga čija se hrvatskoglagoljska ina-čica prijevodom i hagiografskom tradicijom razlikuje od druge poznate, one koja pripada Kijevskoj Rusiji. Najstarijoj poznatoj redakciji intrigantne predpovijesti Kristova križa pripada odlomak O križnom drvetu (Lign), a sa-držajno se slaže s cjelovitim tekstom zabilježenim u mlađem Petrisovu zbor-niku (1468.). Predložak je ovoga apokrifa još uvijek nepoznat. Znatiželju je srednjovjekovnih čitatelja budila i Marijina sudbina nakon događaja opisa-nih u Djelima apostolskim. Svjedoče to i grčka i latinska inačica, ali i nekoli-ko hrvatskoglagoljskih prijepisa apokrifa O Bogorodičinoj smrti od kojih je jedan i pazinski (Trans). Posebnost je pak Nikodemova evanđelja sadržana u činjenici da je riječ o jednom od rijetkih tekstova koji su još u razdoblju starocrkvenoslavenskoga kanona bili prevedeni s latinskoga jezika, i to na hrvatskom prostoru. Pazinska je inačica toga prijevoda (Nic) najstarija i naj-bolje tradirana. Jedini je zasada sadržajno neidentifi cirani pazinski fragment Odlomak neodređene homilije (Serm) što nije prepreka njegovoj jezičnoj raščlambi. Preko grčkoga je predloška u hrvatskoglagoljsku književnost do-šao tekst sirskoga podrijetla posvećen Mučenju sv. Jakova Perzijanca (Jac). O mučeništvu je riječ i u Pasiji sv. Anastazije čija je pazinska inačica (Anas), kao i sve slavenske inačice, prevedena s latinskoga jezika. Konačno, nije čudno da je drevni pazinski zbornik o čijem postojanju svjedoče Pazinski fragmenti sadržavao jedan od antologijskih srednjovjekovnih apokrifnih tekstova: Djela Andrije i Mateja u gradu ljudoždera. Pazinska je inačica ove pustolovine (AnMat) ujedno i najstariji sačuvani slavenski apokrifni tekst uopće. Karakteristike pisma svih navedenih tekstova potvrđuju dataci-ju ustanovljenu od V. Štefanića. Riječ je o samom početku 14. stoljeća, što znači da su još uvijek vidljiva obilježja starije, oble glagoljice.Poglavlje naslovljeno Grafi ja i fonologija, autora M. Mihaljevića, koje u potankosti raščlanjuje spregu grafi jskih i fonoloških osobitosti, između ostaloga, potvrđuje legitimaciju Pazinskih fragmenata kao tekstova krč-ko-istarske, a ne zadarsko-krbavske provenijencije. Pokazuju to, primjerice, tendencija ispuštanja jakoga poluglasa u završnom slogu ili odraz jata koji ni na jednom mjestu nije zamijenjen samoglasnikom i. Osim toga, ovdje se OCJENE I PRIKAZI189SLOVO 65 (2015)mogu izdvojiti neki neobični rezultati provođenja i bilježenja fonoloških promjena u Pazinskim fragmentima poput prijedložnoga izraza pret’ toboû (Anas 1b) ili jednačenje r sa l u instrumentalu množine ženskoga roda ple-pelicami (Nic 4b).J. Vince potpisuje sljedeća dva poglavlja. Prvo od njih, Morfologija, za-počinje utvrđivanjem zapaženih Gramatičkih kategorija u jeziku fragmena-ta, a to su: Broj, Padež, Rod, Živost, Određenost i Glagolske kategorije (po-put stanja, načina, vida, gotovosti, determiniranosti i drugih). Obrađeno je svih deset vrsta riječi (u potpoglavljima naslovljenima Imenice, Zamjenice, Pridjevi, Brojevi, Prilozi, Čestice, Prijedlozi, Veznici i Uzvici), pri čemu su prijedlozi i veznici svoju daljnju obradu pronašli i u onom posvećenu Sintaksi. I ovdje se, kao uostalom u cijeloj studiji, jezična raščlamba provodi smještanjem u širi hrvatski crkvenoslavenski kontekst koji autorima, kao što je već rečeno, nije ni najmanje stran. Identifi cirane su brojne morfološke osobitosti, pravilnosti, iznimke i zanimljivosti od kojih se mogu izdvoji-ti: imenice dualia tantum (npr. dvojina rucê se rabi i za više pari ruku, a ne samo za jedan); negenitivni (»neživi«) oblik za akuzativ imenice koja označuje živo (npr. kod imenice človêkь), nesinkretizirani oblik za vokativ kratkoga pridjeva u izrazu bezakon’niče vsego zla pl’ne (Anas 1c), dulji oblik niječne zamjenice niedinь (niedini grêhь Nic 2c) i dr. Morfološki opis uključuje i pogled na tvorbu motiviranih riječi, odnosno na tvorbu imenica, zamjenica, pridjeva, glagola i priloga. Za neizvedene vrste riječi identifi cira se postanje ukoliko je poznato te se navodi njihov udio u tvorbi drugih riječi. Potonje se zapravo odnosi na prijedloge. Morfologija je, razumljivo, autorici bila polazište za Sintaksu u kojoj se jezični materijal obrađuje raščlambom i opisom vrsta riječi i njihovih oblika u različitim sintaktičkim ulogama. Takav je pristup iznjedrio četiri cjeline nazvane Sintaksa padeža, Glagol, Nijekanje, upit, poticaj i usklik te Složene rečenice. Od zanimljivosti se ovdje mogu izdvojiti: subjekt u instrumentalu sredstva (usti svoimi g(lago)letь (Nic 1d)); nepotvrđenost prostornoga značenja instrumentala (uobičajenoga u kasnijem hrvatskom crkvenoslavenskom); oblikovanje sadržaja kao objekta uz verba dicendi i slične glagole pomoću prijedloga otь i genitiva (moisêi i proroci pêše ot muki see (Nic 3b)), dativ apsolutni nefi nitnoga oblika u svijesti glagolja-ša jednakovrijedan fi nitnom predikatu (na što upućuje upotreba veznika i OCJENE I PRIKAZI190SLOVO 65 (2015)među njima); poimanje raja kao plohe na što upućuje prijedlog na (budet’ têlo tvoe čьstnoe prêloženo na rai (Trans 3a)); prezent kao imperativ bez poticajne čestice da; nepotvrđenost perfekta nesvršenih glagola, odnosno dopumbena razdioba između perfekta i imperfekta i dr. U nezavisnosložene rečenice autorica je, osim sastavnih, suprotnih i rastavnih, ubrojila i izuzet-ne, zaključne, objasnidbene te načinske koje obuhvaćaju i poredbene. Od zavisnosloženih rečenica u Pazinskim su fragmentima potvrđene mjesne, vremenske, načinske, uzročne, namjerne i pogodbene te objektne (izrične, zavisnoupitne, zavisnopoticajne i odnosne), subjektne i atributne rečenice. Sve su rečenice identifi cirane odgovarajućim veznim sredstvima, ali i dru-gim obilježjima, npr. upotrebom određenoga glagolskoga načina, oblika ili glagolske konstrukcije. Potpoglavlje Upravni i neupravni govor dobrodošao je nadrečenični odnosno diskurzni uvid u načine prenošenja tuđih riječi i oblikovanje teksta. U zadanome su korpusu potvrđena čak četiri načina pre-nošenja: dva upravna i dva neupravna. Šesti dio ove studije, autora M. Mihaljevića, posvećen je korpusu od 959 leksema koji čine Leksik zasada poznatih Pazinskih fragmenata. Osim većine slavenskih leksema, potvrđeni su i grecizmi, latinizmi, hebrejizmi, germanizmi (zapravo stare posuđenice), protobugarizmi i jedan orijenta-lizam (biserь (Anas)). Među slavenskim riječima izdvojeni su moravizmi (panonizmi), ohridizmi i preslavizmi. Prilično konzervativan leksik sadrži, između ostaloga, i 26 kroatizama. Osim usporedbe s građom sadržanom u najobuhvatnijem rječniku starocrkvenoslavenskoga jezika (Slovník jazyka staroslověnského, 1959. – 1997.) te s građom Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije (1991. –), autor daje i podroban uvid u složenice i njihov nastanak, odnosno tvorbu.Zaključak pokazuje da umješna jezična raščlamba nije sama sebi svrhom, nego postaje argumentom za zaključke širega dosega od onoga strogo lin-gvističkoga. U ovom slučaju to se odnosi na približnu identifi kaciju mjesta nastanka izgubljenoga zbornika kojem su Pazinski fragmenti pripadali i koji je »bio prepisan na sjevernočakavskom području, možda čak u Istri gdje su fragmenti i pronađeni« (str. 116). Osim toga, dragocjen je i zaključak koji svjedoči o tome kojim su putevima i iz kojih smjerova glagoljaši pribavljali predloške. Istočnojužnoslavenski elementi u fonologiji i sintaksi te posebno preslavizmi u leksiku pokazuju da je predložak došao »s jugoistoka, preko OCJENE I PRIKAZI191SLOVO 65 (2015)ohridske književne škole, a to, zajedno s ćirilskim retkom u Supetarskom ulomku iz 12. st. pokazuje da je tzv. južni put dosezao do krajnjega sjevero-zapada glagoljaškoga područja, tj. sve do Istre« (str. 116).Nakon popisa Literature slijede dva Priloga koje je priredio M. Mihaljević. Prvi sadrži Tekstove, tj. transliteriranu inačicu glagoljskoga kor-pusa na kojem su autori izvršili svoju lingvističku i fi lološku raščlambu. Tako posredovani Pazinski fragmenti, s razriješenim kraticama i rekonstruiranim dijelovima, dostupno su i zanimljivo štivo za svakoga čitatelja željnoga uvi-da u daleku prošlost hrvatske i europske književne prakse. Latiničnu tran-sliteraciju prate i snimke u boji izvornih glagoljskih dokumenata. Azbučnim redoslijedom nanizan Popis riječi potvrđenih u »Pazinskim fragmentima« s pridodanim podacima o fragmentima u kojima su potvrđeni dobrodošao su prilog budućim leksičkim i leksikografskim istraživanjima koja neće smjeti zaobići taj drevni korpus.Ova knjiga visoko podiže razinu očekivane kakvoće jezikoslovnih ra-ščlambi povijesne i suvremene građe, pogotovo onih monografskoga tipa. Posebno treba izdvojiti temeljitu upućenost autora u problematiku koja se, između ostaloga, ogleda i u popisu literature čije su jedinice na različitim slavenskim i neslavenskim jezicima objavljene u vremenskom rasponu od 1887. do 2011. godine. Osim toga, vrlo je vrijedan doprinos primjena komparativne tj. usporedne metode. Kontekst u odnosu na koji se opisuju Pazinski fragmenti obuhvaća »klasični« hrvatski crkvenoslavenski odno-sno jezik spomenika iz »zlatnoga dobu hrvatskoga glagolizma« kao i sta-rocrkvenoslavenski jezik te jezike ustanovljenih predložaka, grčki i latin-ski. Nerijetko se za pojedina jezična obilježja nudi usporedba i s kasnijim hrvatskim povijesnim idiomima kao i sa suvremenim hrvatskim jezikom. Ukratko, studioznost kojom su autori pristupili svomu predmetu ne gubeći uvid u cjelinu i odnos s njom priskrbila je ovoj knjizi iscrpnost koja bi tre-bala postati standardom za sva buduća slična izdanja. ANA KOVAČEVIĆ

Milan MIHALJEVIĆ; Jasna VINCE, Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata. Hrvatska sveučilišna naklada, Državni arhiv u Pazinu, Staroslavenski institut, Zagreb, 2012., 175 str.

Milan MIHALJEVIĆ; Jasna VINCE, Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata. Hrvatska sveučilišna naklada, Državni arhiv u Pazinu, Staroslavenski institut, Zagreb, 2012., 175 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia