Gordana Bosanac

Bosanac, Gordana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZIteme prikaže u punini i složenosti svih njiho­vih dimenzija, a ne samo u radno-ekonom- skoj. Širina u postavljanju i sagledavanju problema nagrađena je prihvatljivom i trans- parentnom recepcijom tih studija cijelo de­setljeće nakon njihova nastajanja kada je u tadašnjoj Jugoslaviji tijekom osamdesetih uzeo maha pravi društveni pokret za dru­gačije pozicioniranje obitelji i žene u dru­štvu.0 toj tematici M. A. Mihovilović obja­vio je zajedno sa suradnicima 24 rada i imao 13 izlaganja, uglavnom na inozemnim znan­stvenim skupovima. U knjizi su nanovo oti­snuti: Analiza nekih faktora koji utječu na budžet vremena zaposlene i nezaposlene žene (1974) i Konflikti generacija: roditelji-djeca (1978).Tema urbanizma i prostornog planiranja, prema riječima autorice tog pretposljednjeg poglavlja knjige, Dušice Seferagić, artificijel- no je odvojena, jer se u svim Mihoviloviće- vim radovima radi o prostoru, o planiranju,o temama: slobodnog vremena, turizma, rek­reacije, a subjekti su uvijek djeca, omladina, penzioneri, turisti... Usprkos tome, da se dio njegovih ideja o planiranju, po njenu mišlje­nju, ostvari danas bi Hrvatska imala najbolji turizam na svijetu! Od “zapanjujuće” brojnih radova s ovog područja (23 bibliografske je­dinice i 6 izlaganja) u knjizi su predstavljeni: Sedmi kontinent — idejne, programske i pro­stome osnove (1971) i Rekreacija turista u HTC Babin Kuk — Dubrovnik. Programska koncepcija (1976).1 na kraju, u područje gerontologije M. A. Mihovilović je ušao na velika vrata već 1966. godine svojom studijom Povlačenje od aktivnosti — Socijalno-psihološko-ekonomski status bivših sportaša “zvijezda”, po mišljenju autorice poglavlja, Nade Smolić-Krković, pio­nirskim djelom u tom području, kako po svom predmetu i cilju, tako i po metodologiji provedenog istraživanja.Kada čitatelj pročita do kraja tu i opse- govno impresivnu knjigu, ne može se oteti dojmu koji je kod poznavatelja znanstveno- -istraživačkog rada i djela profesora Mihovi­lovića utemeljen na prethodnom uvidu: go­tovo sve čime se taj istraživač par excellencebavio — a bavio se, kao što smo vidjeli, vrlo širokim spektrom tema i sadržaja — poveza­no je na inherentni način s njegovom osnov­nom preokupacijom, a to je slobodno vrije­me. Ovaj pregled završit ću stoga riječima Dušice Seferagić, koja je, po mome mišlje­nju, uspjela u knjizi najbolje oslikati Mihovi- lovićevu znanstveničku ličnost.“U vremenu apoteoze rada i radnog čovjeka koji se odmara samo zato da bi bolje radio, impresivno je otvaranje jedne nove sociologije, sociologije slobodnog vremena. Mihovilović ju stvara relativno stidljivo, na način da se radni ljudi moraju odmarati da bi bolje radili, ali je sub rosa potpuno jasno da se autor usuđuje govoriti o slobodnom vremenu kao temi po sebi a ne kao rezidui rada i spavanja.”Branka GolubJasenka KodrnjaNIMFE, MUZE, EURINOME— DRUŠTVENI POLOŽAJ UMJETNICA U HRVATSKOJAlinea, Zagreb, 2001, 255 str.Pojavu knjige Jasenke Kodrnje s naslo­vom veoma neobične vokacije i zagonetna smisla, treba smatrati ne samo izuzetnim do­gađajem i velikim obogaćenjem naše socio­logije, nego i pravom svetkovinom duhov- no-kulturnog i znanstvenog trenutka u nas. U oskudnim prilikama takova je knjiga više nego osvježenje. Po diskursu, ona obuhvaća bar tri sloja kroz koja se kreće tema tog neo­bičnog naslova: sociološko-kulturološki, an- tropološko-mitski i onaj najdublji: femini­stički.Danas već neupitna srodnost sociologi­je i feminizma tu je dovedena do jednog veo­ma uspješna sinkretizma, kakav je u nas go­tovo nov i neiskušan. Jedan sociološki, znan­210OSVRTI I PRIKAZIstveno-istraživački motiv nastao u jednom prethodnom istraživačkom, tipično socio­loški intendiranu projektu, a to je bilo istra­živanje “Umjetnik u društvenom kontekstu” (1979/80) — on je iznjedrio novi problem, odnosno ukazao na upadljivu razliku između položaja umjetnika muškaraca i žena koju autorica uočava senzibilitetom sociološko- -feminističke i znanstveno spekulativne zna­tiželje: spomenuta obilježja u rezultatima tog istraživanja “kao i izrazito nezadovolj­stvo umjetnica kulturnom politikom navelo me tada na pomisao da su umjetnice nešto drugo, poseban subjekt koji valja posebno tretirati i dodatno ispitati” (16).Takav stav odmah odaje istraživača, što, međutim inače samo po sebi nikad nije do­voljno. Mnogo je tzv. znanstvenih tekstova nastalo iz pukog scijentističkog uobraženja da su zanimljivi nalazi zlatni rudnik ideja za pisanje, no bez dara i znanja to ostaju suhi izvještajni “materijali”, tekstovi bez duha i smisla, prazna nizanja, često puna grešaka i nejasna razloga zašto se uopće pišu. Naša je sociologija puna “izvještajnih” uradaka tak­ve vrste, naročito tamo gdje se posebno hoće “obraditi” tzv. “položaj žena” povezan uz kontekst ove ili one teme, područja gdje su žene deprivirane ovako ili onako, “gdje ih ima malo”, “gdje se ne spominju” itd.Ono, naime, što je u diskurzivnosti so­ciološke obrade svake, a posebno femini­stički intonirane teme najsloženije, sadržano je u izgradnji smislenosti teksta koji je na­stao na temelju empiričko-istraživačke građe i složenih metodoloških procedura. Sačiniti smisleni tekst iz takve građe i diskurzivnih slojeva najšireg recentnog i općeg znanja, naravno, zahtijevalo je i znalačko umijeće, koje se, nažalost, primjećuje tek kad izosta­ne. Kad ga ima, uvijek je u izobilju, a izgleda kao da dolazi samo po sebi, jer se podrazu­mijeva.U tekstu Jasenke Kodrnje susreću se ne samo te podrazumijevane odlike teksta, ne­go je u njemu talentirano i vješto spletena spisateljska vještina sačinjavanja teksta od sastojaka različitih diskurzivnih cjelina i vri­jednosti. Postavljenu zadaću vrlo je maštovi­to artikulirala kao znanstveni poduhvat kojije realiziran svim sredstvima njene darovite intelektualnosti i široke obrazovanosti, što se pokazalo i u diskurzivnom obuhvatu pred­meta njene mitsko-sociološko-antropološko- -feminističke “priče”, i u načinu izlaganja tog mirnog i tečnog teksta bez grešaka i mrljastih tragova tzv. “obrade”.Da bi postavila svoje pitanje u pred­metni centrum tumačenja njegova značaja, autorica u pristupnom dijelu knjige obrađuje konceptualizaciju teme čitave knjige. Tu ona poduzima jedan od možda najsmjelijih po­duhvata konceptualizacije: iz sadržaja mitske strukture (grčkih mitova) o postanku i o olimpijskim bogovima, veoma neupadljivo i diskretno izgrađuje arhetipski podložak tipo­va ženske desubjektivizacije, odnosno tipolo­giju ženskih tipova u kojima se karakterizira povijesno-mitski razvoj žene kao uloge. Ti­pologija mitskih likova boginja, poluboginja, mitskih bića po osobinama koje su nosioci značenja ženske uloge i ženskih svojstava u ovoj knjizi imaju višestruku vrijednost. Po­najprije, upravo je tipologija društvenog ka­raktera i potraga za obrascem svrstavanja društvene različitosti jedan od najtežih zah­vata u sociologiji i društvenim znanostima uopće (ako se podsjetimo D. Riesmana i drugih).Polazište te tipologije (koja je, treba is­taknuti, tu izvedena krajnje diskretno, tek kao nevidljivo shematsko uporište duhovitih opisa ženskih karaktera u široku rasponu nji­hove izražajnosti, a ne kao nekakav kruti shematizam matrica na koje se karakteristi­ke tipova lijepe mehanikom “pripadajućeg svojstva”, to jest onom tupom doslovnošću koja, zapravo u šarenilu svijeta raspoznaje tek mrlje) zapravo je potraga za subjektivite- tom žene. Na samom početku knjige to ne- prisustvo žene u povijesnom prostoru svijeta autoricu asocira na pustinju koja ipak živi i autorica se pita: “je li prazan prostor samo mjesto ne-subjektnosti ili je on istodobno i mjesto mogućeg ženskog subjektiviteta koji je, kako je sve žensko specifično, također specifičan?”Koristeći karakternu tipologiju grčke mitologije kao svojevrsnu simboličku “mre­žu” na situacijskim slikama razlika između211OSVRTI I PRIKAZIdruštvenog položaja žena i muškaraca poka­zuje jednu simetriju (asimetriju) suprotnih odlika, dobitaka i odbitaka dviju strana kao nešto što u povijesti raste i stalno dobiva no­ve oblike. Ako se radi o grčkom mitu, onda se pokazuje kako su “gotovo svi ženski likovi potisnuti u mogućnosti iskazivanja”. Radi li se o ženi današnjice koja, doduše nije toliko detronizirana , “ali je u svojoj ženskosti poti­snuta, poražena, pa se ne afirmira ili se afir­mira negacijom, neredom, neposluhom. I tu je njezina šansa.”Odabir područja umjetnosti kao mjesta tog propitivanja razlike u društvenom polo­žaju muškaraca i žena jako se podudara s metodološkim sredstvom koje je autorica izabrala: tipologija na obrascu grčkog mita rastvorila je predmet do očevidnosti. Umjet­nice govore o umjetnosti, rodu, spolu i dobu,0 vlastitom izboru, razvoju, zvanju, slobodi i neslobodi itd., o svijetu u kojem takve kakve jesu kao tipovi: Eurinome, Moire, Muze, Nimfe, Sirene, Pentezileje, Kirke, Atene, Afrodite i Penelope. Suptilna i metodološki profinjena upotreba intervjua dala je toj knjizi jedan povijesni dosije o ženama umjet- nicama u Hrvatskoj našeg vremena, jednu duboko potresnu priču o intimnosti življenja spolne ili rodne razlike.Upotreba grčke mitologije u tako neo­bičnu kontekstu pokazala je svoju punu vri­jednost ne samo metodološki, nego kulturo- loško-antropološki u smislu onih intencija o kojima H. G. Gadamer govori u Naslijeđu Europe (Das Erbe Europas, 1989.) kao vrijed­nostima oživljavanja antičkog naslijeđa.Uz to, treba naglasiti da je autorica sva­ki pojam koji koristi provukla kroz sintetički pregled svih bitnih povijesnih i suvremenih pogleda na njegove odrednice, njegovo shva­ćanje i njegovo kretanje kroz suvremenu znanstveno-sociološku, filozofsku i femini­stičku misao. Tako je knjiga, pored svega drugoga, svojevrstan sociološko-kulturološki kompendij feminizma, pregled kretanja i razvoja njegovih trendova na pojedinim klju­čnim pitanjima oko kojega spori i sam pred­met knjige: posebnost ženskog, subjektivitet1 spol/rod na području umjetnosti. Na jedan izuzetan način, nenametljivo, a ipak otvore­no, ta nas knjiga uvodi u suvremenu svjetsku polemiku o tome je li svijet tako podijeljena spola/roda “jedan te isti za sve”, ili se od He- raklita naovamo radi o nesvjesnoj zabludi o kojoj govor tek počinje. Za takav govor-raz- govor na svjetskoj sceni ta nas knjiga temelji­to priprema.Gordana BosanacSian GriffithsPREDVIĐANJA— TRIDESET VELIKIH UMOVA O BUDUĆNOSTINaklada Jesenski i Turk,Zagreb 2000, 366 str.Posljednje godine XX. i početne godine XXI. stoljeća bile su obilježene sumiranjem rezultata stoljeća na izmaku, ali i procjena­ma i predviđanjima o tome što bi se moglo događati u stoljeću koje je pred nama. No budući da se je ovom prilikom radilo i o pri­jelazu iz drugog u treće tisućljeće, to je draž i zanimljivost takvih ocjena i procjena bila po­većana. Ne samo što su se tim poslom bavili tiskani i elektronski mediji, nego su i izda­vačka poduzeća prigodno objavila niz studijai zbornika na tu temu. To se, nažalost, ne od­nosi na naše izdavače, jer koliko je nama poznato, nijedan nije poduzeo nešto slično. Međutim, kao neki vid kompenzacije neki naši izdavači objavili su prijevode nekoliko zbornika koji se bave prosudbama zbivanja u proteklom stoljeću, iz pera najumnijih ljudi našeg vremena, ili pak predviđanjima mo­gućih zbivanja u nadolazećem stoljeću (ti­sućljeću). U takav tip literature spada i zbor­nik Predviđanja — trideset velikih umova o budućnosti, o kojemu ovdje kanimo nešto reći. Zbornik je objavljen na engleskom jezi­ku 1999. godine. Uredila gaje Sian Griffiths, a uvod je napisao Jonathan Weiner.212

Jasenka Kodrnja, Nimfe, muze, eurinome – društveni položaj umjetnica u Hrvatskoj

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia