Mateo Žagar

Žagar, Mateo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OCJENE I PRIKAZI244SLOVO 65 (2015)Emilja CRVENKOVSKA, Staroslavenska čitanka. Univerzitet Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, Filološki fakultet Blaže Koneski, Skopje 2015., 100 str. U vremenima svođenja nastave staroslavenskoga jezika na slavističkim stu-dijima tek na rudimente svaka pojava staroslavenske čitanke izaziva pozor-nost. Kada je takva priručna hrestomatija tekstova namijenjena prije svega studentima makedonskih sveučilišta, u kulturi koja svoj pismovni i jezični izraz više nego ijedna druga izravno izvodi iz staroslavističkih korijena, za-nimanje je utoliko veće. Štoviše, u eri kada se fi lološki studiji manje ili više voljno transformiraju u kulturološke programe, gdje se dijakronija predoča-va tek kao uzgredna informacija, a ne temelj struke (kao u fi lološkom kon-ceptu), sagledavanje mogućnosti čuvanja fi lološke jezgre, pa čak i kao znak svojevrsnoga otpora suvremenom nerazumijevanju fi lologije (koja se tuma-či isključivo kao svladavanje tržišno iskoristivih vještina – prevodilačkih, nastavničkih, lektorskih i sl.), nadaje se kao nužnost svakom slavističkom studiju. Čitanka E. Crvenkovske upravo je nastala kao izraz namjere da se ovaj maleni segment programa makedonističkoga studija sačuva kao jezgra, smještena na njegovu samom početku, kako je to uvijek i bilo u tradicional-no osmišljenim slavističkim studijima. Struktura rukopisa potpuno slijedi zakonitosti uobičajenoga udžbeni-čkoga knjiškoga žanra. Nakon predgovora u kojemu se knjiga funkcionalno jasno defi nira kao udžbenik za studente makedonistike i ostalih slavističkih skupina (kao za i studente arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, arhi-vistike) i u kojemu stoje jasne upute kako se knjigom valja služiti, slijedi šest među sobom prepletenih poglavlja, razmještenima prema načelima od općega prema posebnome. Metodološki posve opravdano, iza predgovora gdje se defi nira funkci-ja staroslavenskoga jezika i kao općeslavenskoga književnoga jezika koji nadrasta crkvenu funkciju te njegov odnos prema praslavenskome, stoji po-glavlje Staroslavenske azbuke, u kojemu se studente upućuje u posebnosti nastanka glagoljice i ćirilice, te na njihov različit odnos prema grčkome pi-smu koje je za obje azbuke poslužilo kao svojevrstan oslonac (oblikovni i/li/ ortografski). Kroz precizno razrađenu tablicu očigledan je i odnos među nji-ma, a bit tih razlika dobro je protumačena, a opet u skladu sa suženošću na-stavnoga programa. U stupcu s latiničkim odvjecima autorica se drži tradi-OCJENE I PRIKAZI245SLOVO 65 (2015)cionalnih rješenja (ponad jata stoji kvačica ě, a za staroslavenske monografe stoje latinički digrafi : dz, th, ch, št, kao i uobičajeniji ks, ps...). Pozornost je posvećena u posebnom potpoglavlju tipu brojevnoga značenja slova u ćiri-lici, te posebnosti starog računanja vremena od »stvaranja Svijeta«. Iako u suvremenim prijepisima starih tekstova pisanih na pergameni nije moguće postići potpuno prebacivanje svih grafi jskih sadržaja, autorica je vodila ra-čuna i o posebnostima originala – pogotovo s obzirom na korištenje nadred-nih i interpunkcijskih znakova, scriptura continua, kao i različitih tipova kraćenja i interpunkcijskih znakova. Priložen je iscrpan popis kratica koje se zatječu u tekstovima uključenima u čitanku. U osovinskom poglavlju Tekstovi autorica donosi iscrpan pregled kanon-skih tekstova – prvo glagoljičkih, a zatim i ćiriličkih, njihovih osnovnih obilježja (kodikoloških, tekstoloških, paleografskih, jezičnih), te im prida-je – sukladno već teško obuhvatljivoj naslijeđenoj literaturi – procjene o vremenu i mjestu postanka. Posljednji u nizu pronađenih glagoljičkih tek-stova staroslavenskoga kanona naveden je Sinajski misal pronađen 1975. g. u manastiru Svete Katarine na Sinaju. Navodi i osnovna izdanja objavlje-na od XIX. st. naovamo. Uz glagoljske tekstove navodi i njihovu ćiriličku transliteraciju. Osobito su, kao svojevrsne vježbe, prikladni reci gdje se u paru ispisuje i varijanta na glagoljici i na ćirilici, kao i posve isti sadržaji (evanđeoska čitanja) iz različitih kanonskih tekstova. Studenti tako mogu procijeniti »živost« u prepisivačkoj produkciji na različitim prostorima gdje su oni nastajali. Kako bi korisnici jasnije izgradili svijest o važnosti sva-koga pojedinačnoga spomenika, autorica donosi i zanimljivosti vezane za pronalazak svakoga od njih, te mjesto njihova čuvanja. Sukladno namjeni udžbenika bilo je katkad neophodno jasnije se opredijeliti o mjestu nastanka pojedinih spomenika, iako stručna literatura o tome raspravlja već desetlje-ćima i stoljećima (npr. kod Marijinskog evanđelja, Kločeva glagoljaša i sl.). Osobito su vrijedni navodi dostupnih elektroničkih izvora gdje su neki od kanonskih tekstova pohranjeni.U posebno poglavlje Najstarija slavenska epigrafi ka (izbor) uvršteni su najznačajniji zapisi (ponajprije glagoljski u Svetom Naumu na Ohridskom jezeru), kako uklesi, tako i grafi ti (ćirilički i glagoljički). Posve je oprav-dano ovakvo uvrštavanje, s obzirom na različitost materijala, jer su mnoge zakonitosti pisanja u tvrdi materijal bitno različite, i kao takve pridonijele su OCJENE I PRIKAZI246SLOVO 65 (2015)cjelokupnom razvoju pisanja i pismenosti.Pretposljednje poglavlje posvećeno je znamenitu Traktatu Crnorisca Hrabra, čija je interpretacija jedna od najvažnijih tema svakoga kolegija u kojem se raspravlja o počecima slavenske pismenosti i čije se interpretacije obično opsežno donose u udžbenicima koji supostoje uz čitanke ovakva tipa. Tekst je predočen u cjelini, u prijepisu školskom glagoljicom sa svim dija-kritičkim znakovima, iz južnoslavenskoga Lavrentijeva prijepisa iz 1348. g. Na samom kraju, a prije popisa literature – reprezentativne tradicional-ne i recentne (gramatike, čitanke/hrestomatije, rječnici, paleografi je), slijedi Rječnik veličinom razmjerno ujednačen s predočenim staroslavenskim tek-stovima u glavnom dijelu knjige, dakle prilagođen uporabi u učionicama i samostalnom studentskom radu. Sukladno leksikografskim običajima ova-kva tipa, uz riječi se navodi vrsta, kod imenica rod, kod glagola prezentski oblici za prva dva lica te aspekt, a uz prijedloge padeži koji im pripadaju.Osnovna je vrlina ove Staroslavenske čitanke autoričina namjera da, su-kladno svojem dugogodišnjem iskustvu u nastavi staroslavenskoga jezika, ponudi sadržaj potpuno prilagođen suvremenim studentskim potrebama: i s obzirom na ekstenzitet i s obzirom na intenzitet gradiva. Dobra organizacija sadržaja omogućava lakše snalaženje i dovođenje u korelaciju s ostalom udžbeničkom literaturom. Autorica u pravoj mjeri interpretira desetljećima naslojavane spoznaje o staroslavenskoj tekstologiji, kodikologiji i paleogra-fi ji, uz dozu navođenja relevantnih povijesnih okolnosti, sve to u skladu i sa suvremenim paleoslavističkim spoznajama. U metodološkom strukturiranju temeljna je bila briga o postupnosti predočavanja znanja, te ponajviše skrb za stjecanje vještine čitanja staroslavenskih tekstova. Takvo je što dobra pretpostavka za nastavak upoznavanja sa srednjovjekovnim tekstovima, od XII. st. nadalje, bilo koje nacionalne fi lologije koja se naslanjala na staro-slavensku baštinu. MATEO ŽAGAR

Emilja CRVENKOVSKA, Staroslavenska čitanka. Univerzitet Sv. Kiril i Metodij u Skoplju, Filološki fakultet Blaže Koneski, Skopje 2015., 100 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia