Mateo Žagar

Žagar, Mateo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OCJENE I PRIKAZI239SLOVO 65 (2015)objavljeni i dostupni samo uskom krugu stručnjaka. Dosad su objavljivani transliterirani samo pojedini brevijarski tekstovi, a faksimilno samo foto-tipsko izdanje 2. novljanskoga brevijara. Sve to govori o iznimnoj važnosti izdanja Akademijina brevijara Marinke Šimić, pa makar riječ bila samo o malom časoslovu za laike tzv. Liber horarum. Unatoč nekoliko sitnih po-grešaka kao što je uvrštavanje oblika vačnutь među primjere vokalizacije slaboga poluglasa (str. 22) ili već spomenuta rasprava o riječi sobota (str. 29–30), autorici se mora odati priznanje za odlično obavljen posao i zahvali-ti što je hrvatsku fi lologiju i kulturu općenito obogatila još jednim iznimnim izdanjem koje je popratila i vrlo vrijednom studijom u kojoj je iscrpno opi-sala jezik izdanoga spomenika na svim razinama.MILAN MIHALJEVIĆFOTOTIPSKO I KRITIČKO IZDANJE VRUTOČKOGA EVANĐELJA Vrutočko bosansko četveroevanđelje. Uredila Lejla Nakaš. Forum Bosnae 67-68/15, Sarajevo 2014., 718 str.Fototipsko i kritičko izdanje bilo kojeg staroga rukopisa ili tiskopisa ozna-čuje upozorenje na njegovu važnost u povijesti pismenosti, i to u mnogim dimenzijama – od kodikološke, tekstološke, jezične i paleografske. Takav projekt obvezuje zajednicu kojoj je namijenjen, jer temeljita istraživanja tek trebaju uslijediti kako bi se dopunio ili revidirao spoznajni mozaik o određenoj etapi povijesti pismenosti. Nema nikakve sumnje da je klju-čan pothvat koji prati izdavanje faksimila upravo latinička transliteracija, a bez nje – tek pukim umnožavanjem izvornika – obično se ne postiže u znanstvenom i kulturološkom sagledavanju mnogo ili gotovo ništa. Kroz posljednjih pola stoljeća hrvatske fi lologije, kroz koje se objavio čitav niz faksimila ‒ ponajviše glagoljskih knjiga ‒ s transliteracijama ili bez njih, to se dobro pokazalo. Što je kritički aparat bio bogatiji, to je i doprinos fi -lološkim istraživanjima bio potpuniji. Dovoljno je za ovu priliku podsjetiti se objavljivanja faksimilnoga i kritičkoga izdanja Hrvojeva misala (1404.) 1973. godine (Graz‒Zagreb‒Ljubljana, ur. B. Grabar, A. Nazor, M. Pantelić, Vj. Štefanić), iza kojeg je – upravo zahvaljujući usporedbama s jezičnim stanjem u glagoljskom Vatikanskom misalu Illirico 4 (s početka 14. st), OCJENE I PRIKAZI240SLOVO 65 (2015)Novakovu misalu (1368.), Ročkome (1421.) – uslijedio velik val istraživanja jezika hrvatskoglagoljskih misala koji traje i danas. Puki faksimilno objav-ljen materijal u eri danas dobre dostupnosti izvornika i preko elektroničkih medija ne znači više mnogo.Kroz protekla desetljeća u bosankohercegovačkoj fi lologiji nije ostavljen velik trag u faksimilnom objavljivanju srednjovjekovnih rukopisa ovoga sa-mosvojnoga kulturnoga kruga, koji u različitoj mjeri i po različitim defi nici-jama pripada i u opseg susjednih nacionalnih fi lologija. Zanimanje hrvatske fi lologije za takvim objavljivanjem mora biti višestruko: i zato što pripada vlastitoj nacionalnoj baštini u širem smislu (kao i sve što nasljeduju bosanski i hercegovački Hrvati), i zato što su za razumijevanje hrvatskoga glagoljaš-tva u svom njegovu rasponu od velike važnosti događanja u susjednim kul-turnim krugovima s kojima se intenzivno komuniciralo, i preko kojih su se širili mnogi tekstološki, jezični i pismovni utjecaji. Sve od 1864. g. kad je Đ. Daničić objavio u Beogradu Nikoljsko evanđelje u prijepisu školskom ćirili-com iščekivao se nastavak objelodanjivanja bosanskih liturgijskih rukopisa, pisanih dakako bosanskom redakcijom staroslavenskoga jezika. Raskošni bosanskoćirilički Hvalov zbornik iz 1404. g. (iz iste godine kao i glagoljički Hrvojev misal) objavljen je 1986. kao faksimil također s kritičkom obradom (Sarajevo, ur. N. Gošić, B. Grabar, V. Jerković, H. Kuna, A. Nazor). Godine 1991. izišlo je izdanje Mletačkog zbornika, no za razliku od Hvalova zborni-ka – samo u faksimilnu obliku, bez transliteracije, no s uvodnom raspravom (Simoneta Pelusi: Novum Testamentum Bosniacum Marcianum, Padova). Prije nekoliko godina iz tiska je izišao, u redakciji Anice Nazor, ćirilički Zbornik krstjanina Radoslava (Forum Bosnae 42/2008), nažalost tek s po-kojom fotografi jom izvornih stranica, ali s punom latiničkom transliteraci-jom kojoj je pridružena kritička obrada – usporedba s jezičnim stanjem u dva starija zbornika – Hvalovu i Mletačkome (s početka XV. st).Uvjerljivo najveći i najznačajniji projekt ovakva tipa ovogodišnje je iz-danje znamenitoga i opsežnoga Vrutočkoga evanđelja (157 folija od pretpo-stavljenih izvornih 198) datiranoga na kraj 14. st., također u nizu Foruma Bosnae (67-68/15). Priredila ga je najuglednija suvremena bosanska paleo-slavistica Lejla Nakaš, zahvaljujući kojoj danas raspolažemo, između osta-loga, i velikom znanstvenom monografi jom Jezik i grafi ja krajišničkih pisa-ma (Sarajevo, 2010.), Bosanskim psaltirom – iz Hvalova zbornika (Forum OCJENE I PRIKAZI241SLOVO 65 (2015)Bosnae 60/12), Bosanskim ćiriličnim pismima iz kancelarija otomanskih upravljača, od 15. do 18. st. (Forum Bosnae 53-54/11).Vrutočko je četveroevanđelje dobilo naziv po selu Vrutok kod Gostivara u Makedoniji, gdje se nalazilo bar od polovice 19. stoljeća u manastirskom pa u privatnom vlasništvu prije nego što je prije nekoliko desetljeća ko-načno pohranjeno u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Svetoga Klimenta Ohridskog u Skoplju. Kao i neka druga srednjovjekovna bosanska evanđelja (npr. Kopitarovo, Nikoljsko) i ovo je nakon pada bosanskoga kraljevstva sačuvano u posjedu pravoslavne crkve, donekle prilagođeno tamošnjim po-trebama. Kako bilježi urednica i autorica Pogovora, osobito su zanimljive jezične promjene pri kojima se nastojali ispraviti, za bosanske rukopise, karakteristične ikavizme. Za paleografa vrlo je važan podatak da ga je u cijelosti pisala »jedna ruka« i to na vrlo tankoj i fi no obrađenoj pergameni, razmjerno velikih margina i proreda (tek 22 retka po stranici). Uočava se liniranje redaka ubodima, a za pismo stoji da je »uska uncijala karakteri-stična za bosanske rukopise od kraja 14. st. do polovine 15. st.«. Razmatra se koja slova spuštaju ili uzdižu svoje slabe dijelovi izvan osnovnih redač-kih linija. S obzirom na sve podatke, ponajviše na glose koje je zapisao prepisivač teksta, urednica se ne slaže s prethodnim istraživačima (Grujić, Grickat) u datiranju prijepisa u 1375, nego kaže samo kako »ne bi mogao biti stariji od posljednje četvrti 14. stoljeća«, štoviše kako bi dataciju »tre-balo pomjeriti prema kraju 14. stoljeća« (str. 640). Činjenica da je redoslijed listova posve poremećen, kao i nedostatak naknadnih liturgijskih bilješki, govori u prilog tvrdnji – kako ističe L. Nakaš ‒ da ovaj rukopis ipak nikad nije bio korišten u pravoslavnoj liturgiji. Izrazito zanimljiva iluminacija u skladu je sa standardima bosanskih kodeksa, pa autorica uočava sličnosti s inicijalima u Kopitarovu evanđelju i s vinjetama u Pripkovićevu. Uočene paleografske sličnosti s Belićevim listićima (Mostarskim bifolijem) rezulti-rale su autoričinom spoznajom da i jest riječ o dijelu Vrutočkoga evanđelja. Priređivačica s mnogo potkrepa upozorava na vrlo konzervativnu dimenziju ovoga rukopisa, pogotovo u domeni leksika. Također, provodi usporedbe i sa Sofi jskim evanđeljem, Čajničkim, Divoševim, Kopitarevim ponajviše u slovnim oblicima. Ikavizmi, osobito se upozorava, puno prije govore o mje-stu pisanja nego o vremenu, a u Vrutočkom evanđelju vrlo su ograničeni, i to tek na neke lekseme, pa se možemo složiti da je najvjerojatnije riječ o OCJENE I PRIKAZI242SLOVO 65 (2015)svojevrsnoj maniri, uporabi prestižnijih oblika. Za dataciju u 14. st. ponaj-više pak govori promjena -l u -o, koja se zatječe i u Pripkovićevu evanđelju, kao i u Mletačkom zborniku, a i stanje u pravnim bosanskim i dubrovačkim spomenicima govore u prilog upravo tadašnjem početku primjene ove pro-mjene. Kao jako svjedočanstvo zapadnoštokavske osnovice prepoznaje se na nekoliko mjesta refl eks j umjesto đ (odnosno staroslavenskoga žd), a do-pušta se i mogućnost da je posrijedi utjecaj pismenosti s čakavskoga terena. I na morfološkome planu autorica pronalazi obilježja mlađeg razdoblja kao i znatno čuvanje starijih oblika, posebnu pozornost usmjeruje na pronalaže-nje zapadnoštokavskih osobina (npr. sažeti imperfekt). Na leksičkoj strani posve je očigledno poklapanje s ostalim srednjovjekovnim rukopisima »bo-sanskoga stabla«, a o starini govori i niz neprevedenih grecizama. Osobito su zanimljive tekstološke usporedbe među bosanskim evanđeljima, odnosno pokušaj da se procijeni koliko se kroz poklapanje može prepoznati jedna jedinstvena »nova redakcija«. U usporedbi npr. s Čajničkim evanđeljem, zaključuje, očigledno je da se ono temeljilo na više predložaka. U posebnom poglavlju raspravlja se o podjeli teksta evanđelja na opširne i Amonijeve glave, i ustvrđuje se da njihova harmonija posve odgovara ostalim bosan-skim rukopisima, odnosno odudara od osobina u drugim redakcijama gdje je stvorena podjela na glave i stihove. Pri samom kraju slijedi opis glosa, od kojih se čak devet tekstualno poklapa s glosama u izgubljenom Srećkovićevu evanđelju, odnosno njihova usporedbena prezentacija. Autorica upozorava na ritmičko strukturiranje teksta glosa, upućuje na mogućnost kako se kroz njih ogleda usmena tradicija. I, gotovo uvijek kad se raspravlja o rukopisima Crkve bosanske, istraživači se dotaknu pitanja o postojanju nekih dualisti-čkih posebnosti. Priređivačica jasno piše kako »površnija ispitivanja ne daju osnova optužbama za herezu« (str. 668), dok bi se eventualno po glosama moglo samo pretpostaviti da su bosanski krstjani Novi zavjet tumačili ale-gorijski u dualističkom smislu. Iz glosa se vidi da su osuđivali otpuštanje grijeha riječima, a nazivanjem Svetog Ivana Kristitelja Vodonoscem čini se da aludiraju na zapostavljanje krštenja vodom. No, prepoznavanje ose-bujnosti vjerovanja bosanskih krstjana prema glosama izrazito je umanjena gubitkom Srećkovićeva evanđelja, jer su tamošnje glose objavljene s nekim očiglednim pogreškama. A, naposljetku, glose bi mogle tek takvo što nazna-čivati, nipošto ne i dokazati. OCJENE I PRIKAZI243SLOVO 65 (2015)Ovo faksimilno izdanje izrazito je prilagođeno uporabi, dakle ne funkci-onira kao bibliofi lski primjerak. Na desnoj stranici prikazane su kvalitetnim otiskom stranice Evanđelja, jedna za drugom, a nasuprot na lijevoj stranici stoji transliteracija koju je sastavio Mehmed Kardaš. Napušteno je inače u fi lologiji dosljedno primjenjivano načelo transliteracije redak za redak, kao i dvostupačna organizacija gdje u jednoj koloni stoji oznaka biblijskih redaka i upute na odgovarajuće retke drugih evanđelja, a u glavnoj osnovna tekstu-ra konkretnoga evanđelja. Teže je tako provoditi usporedbe s izvornikom, a i za tekstološka istraživanja nije pogodna nepovezanost lijevoga i desnoga stupca. Sve to utoliko više što ne vidimo razlog da se transliterirani tekst zbijao na gornju polovicu stranice. S druge strane, ubačene su oznake bi-blijskih redaka na početku rečenica, što umnogome olakšava komparativni tekstološki pristup. Pravopis je, također neuobičajeno u suvremenoj praksi transliteriranja, prilagođen suvremenome (što je zapravo transkripcijsko na-čelo), npr. pisanjem velikih slova u imena, suvremenom interpunkcijskom regulacijom i sl. Zbog lake prepoznatljivosti ćiriličkoga teksta takvo što fi -lologu neće biti problem, a zainteresiranom će čitatelju, koji ne mora nužno biti fi lolog, takva organizacija svakako biti od pomoći. Pri samom kraju istaknimo i dobro predočen sadržaj Vrutočkog evanđelja na samom početku izdanja, upravo po konstruiranim naslovima koji se u tekstu i navode crve-nom bojom na gornjoj margini (npr. O prokaženimь, O suhorucêmь /.../ O vinogradê...)Veliki projekt objavljivanja Vrutočkog evanđelja povijesni je trenutak u bosanskoj fi lologiji, od velikoga značenja i za hrvatsku. Osobitu mu vrijed-nost daje popratna studija Lejle Nakaš koja izražava izrazitu upućenost u tekstološke, jezikoslovne i paleografske aspekte srednjovjekovne bosanske pismenosti. S obzirom dakle na sve stečene resurse suvremene bosnistike, možemo očekivati i, u tehničkom smislu, ambicioznija izdanja kakva i za-služuju za slavistiku uopće iznimno važni bosanski rukopisi. Poslovi koje je bila započela i ustanovila Herta Kuna napokon su u bosanskohercegovačkoj fi lologiji dobili doličnog nastavljača koji zna i umije, upravo na temelju upućenosti u sadržaj, jezik i pismo starih tekstova, a i na temelju ovlada-vanja suvremenim paleoslavističkim metodologijama, popuniti još uvijek velike praznine na ovome polju. MATEO ŽAGAR

FOTOTIPSKO I KRITIČKO IZDANJE VRUTOČKOGA EVANĐELJA Vrutočko bosansko četveroevanđelje. Uredila Lejla Nakaš. Forum Bosnae 67-68/15, Sarajevo 2014., 718 str.

FOTOTIPSKO I KRITIČKO IZDANJE VRUTOČKOGA EVANĐELJA Vrutočko bosansko četveroevanđelje. Uredila Lejla Nakaš. Forum Bosnae 67-68/15, Sarajevo 2014., 718 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia