Teo Matković

Matković, Teo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZIAleksandar ŠtulhoferNEVIDLJIVA RUKA TRANZICIJE: OGLEDI IZ EKONOMSKE SOCIOLOGIJERazvoj i okoliš (biblioteka časopisa “socijalna ekologija”) Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 199 str.Tijekom proteklog desetljeća Aleksan­dar Štulhofer objavio je pozamašan broj ra­dova s područja ekonomske sociologije, ug­lavnom nedogmatski utemeljenih na teorija­ma racionalnog izbora i sociokulturnog kapi­tala. Od ukupno dvadesetak radova izvorno objavljenih u ekonomskim, politološkim i so­ciološkim časopisima, njih devet je odabrano i dopunjeno za objavljivanje u ovoj knjizi.Tranzicija pred ekonomsku sociologiju postavlja niz zadaća i izazova koje ova treba ne isključivo samozadovoljno opisivati i ana­lizirati, već i pragmatički predlagati mjere za bolju budućnost društva. To je pozicija Štul- hofera koji nauštrb bogatstva tema i teorija preko relativno jednostavnog modela uvodi prijeko potrebnu teorijsko-komunikacijsku poveznicu prema ekonomici i ekonomistima.Prvi dio knjige Racionalnost i njezine granice pruža pregled osnovnih kategorija te­orije racionalnog izbora i njenih modifikacija.U tekstu Modeli akcije, refrakcija racio­nalnosti i strategijsko rezoniranje Štulhofer navodi prednosti modela akcije pred krutim nametanjem struktura i metodološkog ko­lektivizma. Unutar ekonomističke varijante modela akcije egoistički homo economicus svojim je maksimizacijskim ponašanjem dija­metralno suprotstavljen konformističkom ho­mo sociologicusu sklonom optimizacijskom ponašanju. “Sladoledarski” eksperiment na­značio je da maksimizacijsko ponašanje slabi s uvođenjem društvenih ograničenja (tzv. re­frakcija racionalnosti), ali i da slijeđenje vla­stitih interesa može ograničiti djelovanje normi (tzv. strategijsko rezoniranje). Negdje između homo economicusa i homo sociologi-cusa nazire se adaptivni egoist, čije djelo­vanje nastaje kao rezultat međuodnosa vla­stitih preferencija i pritiska okoline prije nego kao izraz normativno-afektivne kom­ponente.Tekst Sociokulturne strategije racional­nog izbora bavi se modelima racionalnog iz­bora. Posljednjih četvrt stoljeća, a pogotovo tijekom osamdesetih godina, redukcionisti- čki modeli, preuzeti iz ekonomike, zasnovani na metodološkom individualizmu “pokorili” su dobar dio politologije i sociologije. Teori­ja racionalnog izbora (TRI) lako je razumlji­va, jednostavna, univerzalno primjenjiva, te omogućava matematičko modeliranje i pre- dikciju, oslanjajući se na ekonomistički ne- oklasični model aktera brata blizanca homo economicusa. Ortodoksni model TRI nije se pokazao dovoljno primjenjivim u stvarnosti te je doživio neke modifikacije. Suvremeni modeli TRI uzimaju u obzir “meku” ili kon­tekstualnu racionalnost. Interno, racional­nost je ograničena kognitivnim ograničenji­ma i postojanjem višestrukih ciljeva, dok je eksterno ograničena sociokulturnim utjecaji­ma. Takav se akter pokazuje manje racional­nim na unutarnjem planu, ali više na vanj­skom, društvenom planu. Ni takve modifika­cije TRI-ja nisu dovoljne za adekvatno ob­jašnjavanje ljudskog djelovanja koje uključu­je kombinacije različitih tipova motiva te ulogu identiteta i kolektivnih aktera. Per­spektivnija ekstenzija TRI-ja socioekonom­ski je model kombiniranih motiva, utemeljen na usidrenosti identiteta u male i velike su­stave razmjene značenja, a koji uzima u ob­zir društvene mreže, identitete i solidarnost.Drugi dio Sociokulturni kapital, institu­cije i gospodarske akcije bavi se evolucijom sociokulturnog kapitala i njegovom ulogom u procesu tranzicije.U tekstu Evolucija sociokulturnog kapi­tala Štulhofer postavlja teorijski krajobraz u kojem se akterima pridružuju institucije, norme i sociokulturni kapital. Sociokulturni kapital (SKK) skupina je usvojenih normi, vrijednosti i vjerovanja dominantna u speci­fičnoj skupini/zajednici, koja se prenosi soci­jalizacijom, te predstavlja specifičan dio soci­jalnog kapitala (ukupnosti aktualnih i poten­81OSVRTI I PRIKAZIcijalnih resursa koje određena skupina ili društvena mreža može mobilizirati preko svojih članova) koji uključuje interpersonal- nu stvarnost povjerenja, reciprociteta i ogra­ničene solidarnosti. Institucije, formalne i neformalne, vrše više funkcija koje služe nje­nim djelatnicima i/ili korisnicima, smanjuju transakcijske troškove, smanjuju vjerojatnost kolektivno iracionalnih ishoda individualne racionalnosti te održavaju hijerarhijsku struk­turu autoriteta. Evolucija institucija usko je vezana uz profil SKK i razinu kooperativno- sti koju ovaj uključuje. Vertikalno institucio­nalizirane zajednice/skupine manje su sklone mijeni, kooperativnosti i ograničenoj solidar­nosti od horizontalno institucionaliziranih zajednica/skupina. Štulhofer predlaže sljede­ću skicu modela institucionalne promjene: Akteri posjeduju ukorijenjenu racionalnost, ograničenu povijesno zadanim društvenim kontekstom. Strukturiranje SKK-a neinten- cijska je posljedica interakcije pojedinaca unutar specifične okoline koji tako grade i razgrađuju sustav ograničenja. Ako se nefor­malne institucije razvijaju kontinuirano, efi­kasni se sklopovi prenose učenjem i konfor­mističkom transmisijom što vodi solidarnosti i pretežno horizontalnoj strukturiranosti SKK-a. Diskontinuirani ili izvanjski namet­nuti razvoj institucija (kolonizacija) sažima solidarnost na primarnu solidarnost i prido­nosi hijerarhizaciji i vertikalnoj strukturira­nosti SKK-a. Konačno, i horizontalno i verti­kalno institucionalizirani SKK stabilni su sa- moreproduktivni sustavi nejednake efika­snosti. Za izlazak iz spirale nekooperativno- sti i oportunizma te rast efikasnosti i praved­nosti nužna je promjena profila SKK-a pre­ma horizontalnom modelu. A to zahtijeva opsežne normativne i institucionalne prom­jene te vrijeme da se te promjene usvoje.Rad Sociokulturni kapital i gospodarska tranzicija preciznije smješta sociokulturni ka­pital u kontekst tranzicije. Domišljata je me­tafora tranzicijskih zemalja kao bolnica gdje se pacijenti liječe od jednostranačja, planske privrede i oskudice. U takvim bolnicama po­litičari su kirurzi, novinari anesteziolozi, konzilij čine strani savjetnici i financijeri, dok su pacijenti svi građani. Neoklasična šok-terapija koju su isprva prepisivali stranisavjetnici nije pružala zadovoljavajuće rezul­tate, pa Štulhofer predlaže terapiju zasnova­nu na teorijama path dependency (uzimaju u obzir povijesnu dinamiku institucija) i novoj ekonomskoj sociologiji (sociokulturni utjecaj na gospodarski sustav). Organ na koji se in­tervencija koncentrira jest SKK, u ovom slu­čaju mjeren indikatorima dobrovoljnog ud­ruživanja, povjerenja i reciprociteta. Empi­rijski nalazi (npr. Putnam), premda ponešto kontradiktorni, ukazuju kako je SKK ključan da bi institucije funkcionirale efikasno i na opće dobro, odnosno da bi tranzicija u libe­ralnu demokraciju bila uspješna. Dijagnoza za Hrvatsku je relativno loša iako slična dru­gim tranzicijskim zemljama; prisutan je rela­tivno nizak stupanj povjerenja i udruživanja, dok je toleriranje oportunizma visoko. Pred­ložena terapija, o kojoj ovisi uspjeh društve­ne transformacije, jest pospješiti izgradnju i spriječiti mrvljenje SKK-a (u drugim tradici­jama poznatije kao anomija).Peti tekst je kratak članak O dijalogu iz­među sociologije i ekonomike u kojem Stul- hofer ukazuje na potencijale infiltriranja so­ciološkog rezoniranja u neke sfere ekonomi­ke. Nova ekonomska sociologija u stanju je unaprijediti ekonomske modele rasvjetljava­jući tzv. “društvene petlje” - društvene me­hanizme osjetljive na gospodarske aktivnosti s jakim povratnim djelovanjem. Tako je u de­vedesetim godinama u Hrvatskoj došlo do plodne interdisciplinarne suradnje mlađe ge­neracije ekonomista i sociologa. Međutim gubitak elegancije s jedne i strah od “eko­nomskog imperijalizma” s druge strane do­voljna su garancija da će ekonomski i socio­loški mainstream ostati međusobno prilično suzdržani.Treći dio knjige Sociokulturni aspekti tranzicijskog gospodarstva: hrvatski slučaj obu­hvaća nekoliko radova koji empirijski anali­ziraju društveni kontekst gospodarske tran­zicije u Hrvatskoj.Kulturna inercija i hr\>atsko gospodarstvo pokušaj je procjene raširenosti sociokulturnih obrazaca razvijenih u prethodnom režimu: tradicionalizma/kolektivizma, državnog pater­nalizma, oportunizma te nepovjerenja u insti­tucije. Članak je zasnovan na Svjetskom istra-82OSVRTI I PRIKAZIzivanju vrijednosti - Hrvatska 1995. što ga je provela Erasmus gilda. Osnovna hipoteza da će mlađe generacije, kraće socijalizirane u proteklom sustavu, u manjoj mjeri iskazivati navedene obrasce, pokazala se vjerojatnom, osim u slučaju državnog paternalizma koji prihvaćaju sve dobne skupine. Raširenost ko­rupcije i siromaštva percipira se kao izuzetno visoka, a potencijal za izlazak iz siromaštva relativno niskim. Negativno djelovanje tranzi­cijske stvarnosti očituje se u nepovjerenju mlađe generacije spram države i zakona te u raširenom oportunizmu.Tekst Civilnost i percepcija gospodarske zbilje zasnovan je na istraživanju Sociokultur­ni aspekti tranzicije: Hrvatska 1996. Civilnost se (mjerena indikatorima povjerenja i dobro­voljnog udruživanja) pokazala kao dobar prediktor negativne ocjene dotadašnjih tran­zicijskih promjena. Viša razina civilnosti kod mladih naznačuje da uzrok njihove negativ­ne ocjene tranzicijskog procesa valja tražiti u situacijskim reakcijama na tranzicijsku zbilju i politiku, a ne u kulturnom nasljeđu.Sociokulturna dimenzija porezne evazije analizira razvoj sive ekonomije kao reakciju aktera na nove strukturalne (osiromašenje, povećana nejednakost, nezaposlenost i de­gradacija javnih usluga), institucionalne (pri­vatizacija, porezna politika, efikasnost san­kcioniranja) i sociokulturne uvjete. Pri anali­zi prihvatljivosti porezne evazije nije prona­đen utjecaj sociokulturnog nasljeđa, ali je ra­zina kulturnog kapitala, primanja i položaja u gospodarskom procesu, suprotno hipote­zama, pozitivno povezana s prihvaćanjem porezne evazije. Takvi rezultati ukazuju daje neformalna ekonomija prvenstveno rezultat nove tranzicijske situacije u Hrvatskoj.Posljednji rad Proces privatizacije i hr­vatska javnost analizira percepciju glavnog zamašnjaka tranzicije - privatizacije. Ne- transparentan i proizvoljan proces privatiza­cije, koji je očito favorizirao menadžerske i političke strukture, većina građana percipirakao nepravedan. Analiza podataka dobive­nih istraživanjem Privatizacija u očima hrvat­ske javnosti iz 1998. godine daje poražava- juću, ali ne i iznenađujuću sliku procesa i do­sega privatizacije, dobitnika, gubitnika te ka­rakteristika novih elita. Ispitanici preferiraju model participativnog, “mekog” kapitalizma, prisutnost države (iste koja je provodila tak­vu pretvorbu) te zahtijevaju potpunu reviziju pretvorbe od nezavisnog tijela. I ovdje se re­gresijskom analizom ustanovilo da negativna ocjena privatizacije nije rezultat sociokultur­nog nasljeđa, već prvenstveno situacijskih re­akcija. Štulhofer u skladu s rezultatima uka­zuje na opasnost od klijentelističke, struktu­ralne korupcije koja, ukoliko se normalizira, pogubno djeluje na razvoj te razara civilnost. Zato predlaže sljedeće korake koji bi djelo­vali protiv osipanja civilnosti: borbu protiv širenja cinizma i oportunizma, fragmentira- nu reviziju privatizacije, promicanje otvore­nosti i neovisnosti medija, promicanje profe­sionalizma, transparentnost budućih odluka i uvođenje osobne odgovornosti.Ovaj skup ogleda značajan je prilog ekonomske sociologije razbijanju hrvatske tranzicijske magluštine. Ipak, on ne funkcio­nira kao knjiga - skupljeni radovi pisani su između 1993. i 1999, pa se koncepti i termi­nologija lagano mijenjaju od rada do rada prateći razvoj autora, što je dobro za razvoj teorije, ali je zbunjujuće za čitatelja.Iako prva dva dijela knjige bude osjećaj nelagode sociologu u nama (većim dijelom nisu ni objavljivani u sociološkim, već u eko­nomskim časopisima), umiruje činjenica da se u istraživačkom dijelu koristio veći raspon analitičkih i konceptualnih oruđa društvenih znanosti. Zajednički zaključak tih radova na tragu je teze da civilnost nije u opasnosti od naslijeđenog “lošeg” sociokulturnog kapita­la, već od destruktivnih i oportunih struktu­ralnih i institucionalnih rješenja.Teo Matković83

Aleksandar Štulhofer, Nevidljiva ruka tranzicije: Ogledi iz ekonomske sociologije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia