Samanta Paronić

Paronić, Samanta

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OCJENE I PRIKAZI221SLOVO 65 (2015)Na koncu ovoga prikaza koja je razložno prepun superlativa valja ista-knuti da je monografi ja Hrvatski crkvenoslavenski jezik krunska knjiga naše paleoslavistike, temeljni priručnik, udžbenik, jedna od onih knjiga koja ula-zi u grupu referentne literature, koja ima svoje mjesto na najbližoj polici ormara s knjigama i kojoj zbog učestale citiranosti znamo napamet sve bi-bliografske podatke. Vjerujem stoga da nije pretenciozno parafrazirati V. Jagića i reći da knjiga Hrvatski crkvenoslavenski jezik predstavlja trijumf kroatističke i slavističke fi lologije. SANJA ZUBČIĆDražen VLAHOV, Glagoljske matice krštenih i vjenčanih iz Draguća u Istri 1579. – 1650., Posebna izdanja Državnog arhiva u Pazinu, sv. 34, Glagoljski rukopisi, sv. 11, Državni arhiv u Pazinu, Pazin 2015., 334 str.Državni arhiv u Pazinu nastavlja kontinuiranim promoviranjem glagoljske baštine u okviru edicije Posebna izdanja, koja je 2015. obogaćena jedana-estim sveskom iz serije »Glagoljski rukopisi«. Autorstvo najnovije knjige, u kojoj su obrađeni glagoljski zapisi iz dragućkih matica krštenih i vjenča-nih iz druge polovine XVI. i prve polovine XVII. stoljeća, potpisuje arhi-vist Dražen Vlahov, dugogodišnji proučavatelj istarskih glagoljskih vrela, a glavnim je urednikom ovoga sveska sveučilišni profesor Ivan Jurković.Iz »Uvodnih napomena« doznajemo da su analizirane matice pohranjene u Arhivu HAZU u Zagrebu te su objedinjene u jedinstvenu knjigu naslovlje-nu Matična knjiga krštenih (1579. – 1685.), vjenčanih (1584. – 1722.) i kri-zmanih (1650.) župe Draguć u Istri. Godine 1928. tadašnjemu Arhivu JAZU predao ih je Franjo Mavar, ondašnji umirovljeni predsjednik Sudbenoga sto-la u Varaždinu, koji je spomenute knjige posudio od župnika u Draguću tijekom službovanja na pazinskome sudu. Riječ je o najstarijim dragućkim maticama, koje kao prvorazredno vrelo raznim znanstvenim područjima koje se bave stanovništvom u prošlosti omogućuju interdisciplinaran i mul-tidisciplinaran pristup.Nakon nekoliko primjedaba o poteškoćama s kojima se susreo u počet-nome dijelu istraživanja, autor donosi povijesne crtice o srednjoistarskome naselju Draguću, gdje su sačuvani ostatci nekadašnje bogate glagoljaške OCJENE I PRIKAZI222SLOVO 65 (2015)sredine, o čemu svjedoči arhivsko gradivo koje je nastalo ili je bilo u upo-rabi u tome mjestu. Potom se upućuje na vrijednost kamenoga natpisa na kući župana Mihela Fabijančića, a osobito glagoljskih grafi ta – urezanih u zidne slike dragućkih crkava sv. Elizeja i sv. Roka – čije je ostatke pronašao eminentan istraživač istarskih fresaka i glagoljskih natpisa Branko Fučić, a u prvom broju Radova Staroslavenskoga instituta, uz dopuštenje potonje-ga, svoj je rad o notarskome protokolu dragućkoga popa glagoljaša dijelom Fučićevih pronađenih grafi ta obogatio Vjekoslav Štefanić.Ovaj pak svezak zamišljen je kao sinteza manjih potpoglavlja, u koji-ma se vrlo podrobno predstavljaju osobitosti matica, koje su predmetom minuciozne analize. Zapisi u Matičnoj knjizi krštenih vodili su se od 6. ruj-na 1579. do 17. ožujka 1650., odnosno nakon izdavanja propisâ o vođenju i čuvanju knjiga krštenih i vjenčanih, donesenih na Tridentskome saboru (1563.), a prije odluke Rimskoga obrednika (Rituale Romanum) iz 1614., kojim je, osim dviju spomenutih, propisano i vođenje matica umrlih, te knjige Stanja duša (Status animarum). Prvi se sačuvan zapis pripisuje popu Jerolimu Grgoroviću, a ukupno je ubilježen 531 upis krštenja novorođen-čadi, pri čemu je veći dio zapisa pisan glagoljicom na hrvatskome jeziku, dok je ostatak pisan latinicom na talijanskome, odnosno latinskome jeziku. Zanimljivo je istaknuti kako se jedan upis odnosi na krštenje odrasle osobe, a kumovi pritom nisu zabilježeni.U zasebnome potpoglavlju autor ukazuje na potrebu proučavanja ma-tičnih knjiga krštenih, naglašavajući da pružaju neiscrpno vrelo podataka o rodnosti, izvanbračnoj djeci i blizancima, migracijskim kretanjima, a samim time i demografskim promjenama, ali i o socijalnome statusu, etničkome sa-stavu stanovništva i vjerskoj pripadnosti, a zabilježeni upisi svakako mogu neizravno ukazivati na gospodarsku strukturu, razvijene obrte na određeno-me području, kao i na međusobnu povezanost žitelja. Iz analiziranih zapisa uočava se kako je broj rođenih tijekom pojedinih godina oscilirao, a najveća je učestalost krštenja bila u ožujku, dok se naj-manji broj djece krstio u veljači, za razliku od ranije obrađenih matica lin-darske, boljunske, pićanske i puljske župe, gdje je tijekom veljače primjetan najveći broj novorođenčadi. S obzirom na spomenutu nepodudarnost sa sta-njem u ostalim navedenim župama, autor iznosi pretpostavku o mogućem nedostatku većega broja zapisa iz veljače.OCJENE I PRIKAZI223SLOVO 65 (2015)Razmatrajući učestalost rađanja ženske i muške djece na Dragućštini krajem XVI. i u prvoj polovini idućega stoljeća, autor ističe kako su se če-šće – no ne mnogo zamjetnije – rađali sinovi, a s time u vezi osvrće se na gledišta Zorana Ladića i Gorana Budeča, koji navode teoriju o povezanosti odnosa između rođene muške i ženske djece s prirodnim zakonima. Popovi su glagoljaši vodili u maticama evidenciju i o rađanju blizanaca, pri čemu je u Draguću upisano pet parova, kao i o broju nezakonito rođene djece, koja su činila svega 1%.Matice donose pouzdanu sliku o najčešće nadjevanim imenima, koja su se dodjeljivala u skladu s katoličkim kalendarom, kao i o ondašnjim pre-zimenima, od kojih se značajan dio formirao na osnovi imena, zanimanja, podrijetla, osobnih karakteristika ili mana, dok su prezimena žena često do-lazila iz muževa imena ili njegova zanimanja. Iznoseći podatke o popovima koji su obavljali krštenja u Draguću i unosili zapise u Knjigu krštenih, autor je utvrdio da su njihovi upisi pisani kurzivnim pismom, a zanimljivo je na-pomenuti da su se svi potpisivali kao popovi, s izuzetkom Matije Pernačića, uz kojega stoji oznaka kapelana. Na temelju grafi čkoga prikaza odnosa iz-među glagoljskih i latiničnih zapisa predočeno je pogubno djelovanje odlu-ke pokrajinskoga Akvilejskog sinoda iz 1596. na potiskivanje glagoljice i hrvatskoga jezika iz crkvene službe, čime latinski i talijanski ostaju jedini u administrativnoj praksi.U poglavlju o Matičnoj knjizi vjenčanih posebna je pozornost posveće-na dvama upisima o vjenčanju, koji su se sačuvali među onima o krštenju. Budući da je riječ o zapisima starijim od onih koji se nalaze u Knjizi vjen-čanih, autor zaključuje da je zbog oštećenja izgubljen prvi dio potonje, te da se počela voditi istodobno s Knjigom krštenih. Na osnovi izloženih primjera razvidno je kako je broj svjedoka na vjenčanjima varirao; obredi su se obič-no obavljali u crkvi sv. Križa, a prethodile su im uobičajene tri napovijedi. Najviše je vjenčanja sklopljeno u studenome, a najmanje u rujnu i prosincu, pri čemu su se poštivali vjerski običaji. Premda je u analiziranome razdoblju zabilježeno ukupno 119 vjenčanja, valja napomenuti kako je bio običaj da se obredi obavljaju u mjestu odakle je potjecala mladenka, stoga su se ondje oni i evidentirali. Dragućanke su se, između ostaloga, udavale i za mladiće iz Grimalde, Huma, Pazinskih Novaka, Previža, Roča, Buzeta i Pagubica, što svjedoči o dobrim osobnim i komunikacijskim vezama među žiteljima, OCJENE I PRIKAZI224SLOVO 65 (2015)bez obzira na to jesu li dolazili iz mletačkoga ili austrijskoga dijela Istre.Prilikom izbora bračnoga partnera vodilo se računa i o njegovu socijal-nome, odnosno imovinskome statusu, a zabilježeni su i slučajevi sklapanja brakova između osoba koje su prvi put stupile u bračne odnose i udovaca, no status potonjih nije se izričito navodio u maticama, za razliku od udovi-ca. U ulozi svjedoka na vjenčanju pojavljuju se dragućki popovi i župani, kao što su Andrej i Jurij Kurelić, Ivan Ivanić, Petar Matković i Vincenc Fabijančić, ali i ugledne osobe iz drugih mjesta. Autor donosi podatke i o popovima glagoljašima koji su obavljali vjenčanja i unosili zapise u maticu, navodeći ih prema redu upisa te iznoseći osobitosti njihova rukopisa, a riječ je o Mateju Petroviću, Marku Maroiću, Jurju Kokoriću, Luki de Ermanišu, Ivanu Lešniku, Andreji Matkoviću, Juri Grabaru i Bartulu Straniću, koji su pisali glagoljskim kurzivnim pismom.Naposljetku autor postavlja temeljno pitanje: »Zašto se nijedan svećenik iz Draguća nije nikad potpisao kao plovan ili župnik?«. Pokušavajući pro-naći valjan odgovor, poziva se na crkvenu povijest Draguća, koji se nalazio u sastavu zborne župe Roč, stoga se tamošnji popovi nisu mogli nazivati plovanima. Svećenici, koje su izabrali očevi dragućkih obitelji, morali su dobiti odobrenje rašporskoga kapetana, a potom bi ih potvrdio ročki župnik. U vrijeme nastanka upisâ o krštenjima i vjenčanjima nailazimo na izraz nje-mačkoga podrijetla – farman – koji su bilježili sami popovi uz svoje ime u zapisu, dok su izričaj plovan-kurat zapisivali poznanici popova o kojima se govori u dotičnome zapisu.U zaključku prvoga dijela ukazuje se na neizmjernu važnost obrađenih matica za proučavanje povijesti Draguća, a napose glagoljskoga pisma ne samo na istarskome, već i na širemu području, čime svjedoče o očuvanju nacionalnoga identiteta. Podastiru se pravila kojih se autor podržavao pri prenošenju zapisâ s glagoljskoga u latinično pismo, a radi lakše provjere samoga prijepisa donosi se tabličan prikaz glagoljskih uglatih i kurzivnih slova, kojima su dodane njihove brojčane vrijednosti, kao i odgovarajuća latinična slova.Najopsežniji dio knjige zauzima temeljita transliteracija zapisâ, čijim su sastavnim dijelom dvije odvojene cjeline: »Matična knjiga krštenih iz Draguća (1579. – 1650.)« te »Matična knjiga vjenčanih iz Draguća (1584. – 1649.)«, a zoran uvid u izgled izvornoga rukopisa dobiva se na temelju OCJENE I PRIKAZI225SLOVO 65 (2015)njihovih preslika. U »Prilozima«, kao svojevrsnim pomagalima pri lakšemu snalaženju u tekstu, objavljuju se: kazalo prezimena i imena u zapisima, kronološki redoslijed rođenih/krštenih, abecedno kazalo prezimena i imena novorođenih zapisanih glagoljicom (uz naznaku datuma rođenja/krštenja), popis rođenih/krštenih kćeri i sinova, kronološki poredak vjenčanja, popis zabilježenih župana i popova, kao i češće korištenih ligatura. Na samome kraju knjige donosi se pregled upotrijebljenih izvora i literature te sažetci na hrvatskome, engleskome i talijanskome jeziku.Prihvativši se iscrpne analize matičnih knjiga još jednoga istarskog mje-stašca te zahvaljujući mukotrpnu radu na objavljivanju glagoljskih izvora, Dražen Vlahov opetovano se istaknuo kao neumoran popularizator bogate hrvatskoglagoljske baštine. Rasvjetljujući obilje potankosti o raznim sastav-nicama demografske i društvene povijesti Dragućštine, ali i o jezičnim i onomastičkim aspektima, ovim je znanstvenim izdanjem podario niz spo-znaja od nemjerljive važnosti za proučavanje hrvatskoga jezika i glagoljsko-ga pisma na području koje je, unatoč njihovu potiskivanju, uspjelo sačuvati svoj narodni karakter. Razmotrenoj publikaciji stoga nesumnjivo pripada istaknuto mjesto među serijom knjiga iz kojih izviru dragocjeni ulomci iz kulturnoga, povijesnoga i vjerskoga života istarskoga mikroprostora, čime je postavljen temelj boljemu razumijevanju i dostojnomu vrednovanju gla-goljske, a samim time i nacionalne kulture.SAMANTA PARONIĆСлавянский Апостол: История текста и язык. Составитель Марина БОБРИК. Verlag Otto Sagner, München – Berlin – Washington 2013., 273 str.Zbornik Славянский Апостол: История текста и язык okuplja izlaganja s okrugloga stola o stanju i perspektivama istraživanja slavenskoga Apostola »Slawischer Apostolos: Bestandsaufnahme und Perspektiven«, koji je bio priređen 2011. godine na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Povod i poti-caj okruglomu stolu bilo je izdanje Apostola s komentarom iz lipanjskoga sveska Velikoga mineja za čitanje, te prateće istraživanje, provedeno u okvi-ru zajedničkoga projekta freiburškoga i berlinskoga sveučilišta koji su vodili Juliane Besters-Dilger i Christian Voß. Knjiga je 21. svezak niza Studies on 

Dražen VLAHOV, Glagoljske matice krštenih i vjenčanih iz Draguća u Istri 1579. – 1650., Posebna izdanja Državnog arhiva u Pazinu, sv. 34, Glagoljski rukopisi, sv. 11, Državni arhiv u Pazinu, Pazin 2015., 334 str.

Dražen VLAHOV, Glagoljske matice krštenih i vjenčanih iz Draguća u Istri 1579. – 1650., Posebna izdanja Državnog arhiva u Pazinu, sv. 34, Glagoljski rukopisi, sv. 11, Državni arhiv u Pazinu, Pazin 2015., 334 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia