Suzana Vuletić

Croatian

Vuletić, Suzana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

584Diacovensia 23(2015.)4.će pomoći djelomično revidirati neka »udomaćena standardna mišljenja«, stvorena u proteklim ideološki oboje-nim desetljećima i stoljećima.Petar Vrankić Manfred LÜTZUžitak Života. Protiv terora dijete, manije zdravlja i kulta fitnessa – Verbum, Split, 2015.,  259 str. Djelo uglednoga psihoterapeuta, liječ-nika i teologa, Manfreda Lütza, Užitak Života. Protiv terora dijete, manije zdrav-lja i kulta fitnessa, u izdanju Verbuma, 2015. godine, knjiga je o rizicima i po-pratnim pojavama kulta zdravlja te o istinskom umijeću uživanja u vlastitom životu.U njoj se nastoji ukazati na suvremenu ideologiju medikamentalizacije života, shvaćene kao potpunoga zdravstve-nog blagostanja, u kojoj hedonističke tendencije potpunoga psiho-fizičkog zadovoljenja nastoje preuzeti središnje mjesto na ljestvici suvremenih vrjed-nota postmodernoga biomedicinskog društva. Ta nastojanja posljedično uzrokuju sve veći naglasak na »kvaliteti života« koja potiče razvoj »medicine želja« i »far-makoloških ovisnosti/medikamentalo-hodrije«, nudeći mit slijepoga »zdrav-stveno-religioznog obožavanja« kulta vječne mladosti. Kao i sama kontroverznost navedenih naslova, i njezin cjelokupan sadržaj na 258 stranica obiluje konstantnim di-vergencijama između ljudske čežnje za spasenjem i ozdravljenjem, ostvarivim preko medicinske moći, koji ne pred-stavlja ništa drugo doli teror neostvari-vih medicinskih mitova životnih užita-ka i (ne)kvalitetnoga življenja.Knjiga je komponirana u pet dijelova.Prvi dio: Užitak života: moć i tajna zdravlja, ra-zrađen je s 4 temeljne cjeline:1) U potrazi za spasenjem2) Moć nove svjetske religije3) Cijena zdravlja4) Liječnik kao bog mrtvih Drugi dio: Užitak življenja: spasenje zdravlja, obu-hvaća 2 temeljne cjeline:1) Kršćanstvo, zdravlje i užitak2) Izum zdrave cjelovitostiTreći dio: Užitak življenja: kako što dulje uživati u vlastitom životu, prikazana je s 3 te-meljne cjeline:1) Porazan rezultat2) Promjene gledišta s užitkom – otkri-će stvarnosti3) Do krajnjih granica ili kako nei-zbježno postati sretanČetvrti dio: Užitak življenja: o žonglerima i svodni-cima psihoterapije, kritički se interpre-tira s 4 temeljne cjeline:1) O uzrocima: imate li možda pro-blem? Imao bih još jedan za vas!585Prikazi – Book Reviews, str. 577.-591.2) O učincima: što razlikuje teoretsko vino od pravog vina3) O dalekosežnim posljedicama: za-što je bolji pravi striptiz4) Psihoterapija i religija: guru priča – o vizionarima i vodoinstalaterima Peti dio: Užitak života: bez rizika i nuspojava na izvorima užitka, obuhvaća 2 temeljne cjeline:1) Užitak života zahtijeva vrijeme – ali ne slobodno vrijeme2) O sjetilnosti vječnosti3) Ljudska čežnja za spasenjem i ozdravljenjemU svim se dijelovima snažno naglašava korelacija banalizacije religioznosti u eshatološkoj ulozi medicinske soteri-ologije koja propagira utopijski ideal zdravlja u salutističkom društvu.Autor s velikom indignacijom nagla-šava da je religija zdravlja postala nova religija spasenja. »I tako je eshatologija, nauk o posljed-njim stvarima, potpuno sekularizirana: apokalipsa se ostvaruje danas. Posljed-nje stvari, događaju se usred života. Za količinu vječnoga života odgovorna je medicina, za kakvoću vječnoga blažen-stva odgovorna je psihoterapija. Raj se dobiva na recept.« (str. 7.).»Ako ste se nekoć u životnoj potrebi obraćali jednomu od četrnaest svetih pomagača ili kojemu drugomu nadlež-nomu svetcu, danas se obraćate liječni-ku specijalistu. Spasenje u takvoj život-noj nevolji ne očekujete od zapaljene svijeće i molitve, nego se utječete naj-modernijoj pretrazi.« (str. 24.).»Tako ljudi ne vjeruju više u dragoga Boga, nego u zdravlje. Sve što se nekoć činilo iz ljubavi prema dragom Bogu – hodočašća, post, dobra djela – to se sa-da čini za zdravlje.« (str. 8.).»Na taj način zdravstvo oponaša sve uobičajene prakse jedne religije. Ondje ima krivovjerja, lažnoga nauka – koji se slijede žarkom pobožnošću i za ko-je se žrtvuje i posljednja lipa. Ima i na-darenih karizmatičnih iscjelitelja koji oko sebe okupljaju malobrojne, zadrte sljedbenike. Ondje je i sveta inkvizicija, liječnička komora koja, poput školske medicine, brani pravu vjeru i osuđu-je pravovjerje. A ima i hodočasničkih mjesta.« (str. 35.).Takva vizija religije zdravlja, u ovoj se knjizi predstavlja kao »odvratno pra-znovjerje«, ne samo za zdrave, nego i za bolesne osobe. S najvećim odjekom, potkrijepljena je autorovim prizna-njem: »Za religiju zdravlja ja sam ateist. Držim da je religija zdravlja prvo glupa, drugo naporna, treće skupa, četvrto opasna po život i da je, povrh svega, pogubna sekta. Po tomu što obmanjuje lažnim rajem, ona uzrokuje nov oblik vjerske sljepoće. Umnaža glupost u svi-jetu i čini ljude nesretnima. A iznad sve-ga vjerujem da je velik udar na životni užitak.« (str. 16.-17.).Taj se pak užitak života, propagiran od materijalističko-hedonističke kulture salutističkoga idealiziranja, predočava životnom ispunjenošću zdravlja i ljepo-586Diacovensia 23(2015.)4.te. »Ako danas na oltaru postoji išta če-mu se možete moliti i prinijeti znojem okupane žrtve pokajnice, onda je to zdravlje. Nasi su predci gradili katedra-le, mi gradimo klinike. Naši su predci padali na koljena, a mi pravimo trbuš-njake. Nasi su predci spašavali svoje du-še, a mi svoju figuru.« (str. 16.).Neumorno naglašavanje ove knjige jest u isticanju činjenice da živimo u razdo-blju planetarnoga štovanja zdravlja. U našim društvima zdravlje se općenito smatra najvećim dobrom, no nitko ne zna točno što je to. Zdravlje je napravi-lo fantastičnu karijeru u našem visoko sofisticiranom, biomedicinskom druš-tvu, koje zdravlju pridaje vrhovnu vri-jednost. Ljudi postaju njime pretjerano zaokupljeni da pritom obolijevaju od patološke opsjednutosti zdravljem, hi-pohondrijom.Od pretjerane usredotočenosti suvre-menoga društva na fizičku pojavnost, inficiran je i subjektivni doživljaj vlasti-toga zdravstvenog stanja. Jedan od glav-nih uzročnika te transmisije svakako je idealistički zamišljena i utopijski pro-klamirana definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije kao »stanja potpunoga tjelesnog (fizičkog), dušev-nog (psihičkog) i socijalnog blagosta-nja, a ne samo odsustvo bolesti i izne-moglosti«. Naglašeni utopistički elementi doveli su do toga da se ova definicija svrsta-va u red teorija koje zdravlje smatraju idealnim stanjem (a ne dinamičnim procesom) u kojem se ono određuje apsolutnom (a ne relativnom) katego-rijom. Aktualno poimanje zdravlja ne identificira se samo sa zadovoljenjem primarnih potreba u borbi protiv pat-nje i bolesti (prevencija, terapija, reha-bilitacija), već se teži holističkoj puni-ni u kojoj su zadovoljene sve potrebe i želje. Zdravlje više nije potreba, već se pretvorilo u kult. Utopističku definiciju zdravlja kao za-dovoljenja svih njezinih holističkih dimenzija, nemoguće je u potpunosti ostvariti. To je posljedično, neobuz-dano i živčano uzdizanje zdravlja kao »najvećega dobra« dovelo i do sloma zdravstvene politike. »Nezaustavljiv razvoj doveo je do medicinske preza-sićenosti i do emocionalne oskudice. I nitko se ne osjeća zdravim. Bezgranična čežnja za spasenjem, koje ljudi doživlja-vaju na zdravstvenom području, dovela je do sveukupnoga oboljenja društva zdravlja. I budući da pomoć, koju mo-derna medicina može staviti na raspo-laganje, ni približno ne može zadovo-ljiti vjerski uzavrele želje, njezin učinak nema ni najmanje veze s užitkom živ-ljenja. Rezultat je, naprotiv, potpuno razočarenje.« (str. 106.-107.).Kaos religije zdravlja odnosi toliko vre-mena i truda te živi od obećanja koje ne može ispuniti. Aldous Huxley zapisao je prije nekoliko desetljeća proročku rečenicu: »Medicina je toliko napredo-vala da nitko više nije zdrav.« (str. 28.). Moć nad zdravljem nema nitko, pa ni medicina. Dijagnoza je najčešća bolest.Ivan Illich, kritičar moderne medicin-ske civilizacije, predviđa da, ako se ova-ko nastavi, budućnost će pripasti bole-587Prikazi – Book Reviews, str. 577.-591.sti jer će naša očekivanja od zdravlja biti sve izopačenija (I. ILLICH, Nemesi me-dica. L’espropriazione della salute, Bruno Mondadori, Milano, 52004.). Na tom tragu i ugledna hrvatska liječnica, Lidi-ja Gajski, tvrdi: »Unatoč medicinskoj slici, kojom dominira moderna tehno-logija i veličaju se dijagnostički i tera-pijski dometi, korisnici zdravstvenih usluga uočavaju slabe strane i negativne pojave suvremene medicine, koja ne uspijeva ispuniti njihova očekivanja.« »Neučinkovitost i neisplativost moder-ne medicinske tehnologije, medikaliza-cija, degradacija znanosti i edukacije, te erozija kredibiliteta stručnih autoriteta, glavni su negativni fenomeni koji su identificirani.« (L. GAJSKI, Lijekovi ili priča o obmani. Zašto raste potrošnja lijekova i kako je zaustaviti, Pergamena, Zagreb, 2009., str. 13., 17.).Nadalje se u knjizi da izvesti jasan za-ključak da previše bavljenja zdravljem ne promiče nimalo užitak života. Ne može se doživjeti prava radost života, ako se bježi od života, napose od bole-snih, budući da nam posvješćuju našu konačnost i neizbježnu patnju boli te nemoći medicinskih propagiranja.Najradikalniju borbu religija zdravlja vo-di s ljudskom konačnošću. »Đavao re-ligije zdravlja jest smrt.« Religija zdrav-lja želi se smrti definitivno riješiti – i to sredstvima modernih dostignuća, bez-graničnim optimizmom koji može pro-izvesti sve što poželi. Medicina se nalazi pred rizičnom opasnošću da potiče mit utopijskih obećanja biološke perfekcije koja eliminira ljudsku konačnost.»Religija zdravlja želi više, puno više. Njoj je stalo do vječnoga života, do po-bjede nad smrću, do besmrtnosti. I na ovom se mjestu uzdiže moćna slika li-ječnika, slika koja poprima obrise Ozi-risa, egipatskoga boga mrtvih. Liječnik postaje posljednja tajanstvena, straho-vita istanca prije patnje i smrti. On je Haron grčke mitologije koji blistavim pogledom, što mu ga je podario Miche-langelo, prenosi duše preko Stiksa s ovoga svijeta na onaj svijet, u sjenovito carstvo zaborava, kojemu su nepoznati svaka želja i svaki život.« (str. 101.).Tko, poput religije zdravlja, vidi u in-validnosti, bolesti, boli, patnji, starosti i smrti jedine nedostatke u životu, time, po autorovu računu, preostaje u prosje-ku samo 9,82% životne dobi da bi do-ista uživao u životu. Tko shvaća bolest jedino nedostatkom vrijednim žaljenja, taj ostaje na površini, lišavajući se dubi-ne i pune slasti života.Stoga ova knjiga upućuje snažan apel kršćanima, posvješčujući im vrijednost patnje i smisao konačnosti ljudskoga ži-vota. Bog kršćanske vjere i sam pati i ti-me postaje Bog koji otkupljuje. Potpu-na solidarnost s patnjom svih ljudi, sve do kraja, podarila je patnji novi smisao. Po kršćanskoj objavi patnja Isusa Krista spasonosna je. Otkupljenje se ne sma-tra neozbiljnim čarobnjakovim trikom Svemogućega, nego učinkovitim, pat-ničkim Božjim zauzimanjem za ljude. Stoga kršćani mogu imati predosjećaj vječne sreće koja ih očekuje. A to je i ra-zlog kršćanske životne radosti i kršćan-skoga užitka života.588Diacovensia 23(2015.)4.Umijeće se življenja sastoji u tom da invalidnost, bolest, bol i patnju ne sma-tramo nedostatcima, da s radošću išče-kujemo starost, da intenzivno osjećamo užitak života, svjesni sigurne smrti te da odlučno živimo svoj jedinstveni život.Stoga je nužno obraćenje od medicin-ske salutističke religije zdravizma. Frie-drich Nietzsche ustvrdio je: »Zdravlje je onaj stupanj bolesti koji mi još uvijek dopušta da vršim svoje bitne poslove.« (str. 27.). Na osnovi ove definicije, i profesor Lütz zaključuje da je zdrav onaj čovjek koji je kadar donekle sretno i zadovoljno živjeti sa svojim bolestima. To je to!S ovim recenzijskim promišljanjima, ne želim zastupati mišljenje kako je bi-omedicinski napredak štetan. Štetno je zavaravati se vjerovanjem utopističkih tendencija kako je medicina, kao apli-cirana tehnologija nove moćne religije zdravlje, u mogućnosti osloboditi nas svih patnja i boli prouzrokovanih bole-šću. Moderni čovjek želi se proglasiti gos-podarom života te je sklon proglasiti nedostojnim onaj život u kojem je nje-gova operativna i funkcionalna autono-mija svedena na nisku razinu kvalitete života. Takva salutistička propagiranja, koja preferiraju kult zdravoga tijela kao vrhunsku vrijednost i temelje dosto-janstvo osobe isključivo na fizičkim vrijednostima (kao što su zdravlje, lje-pota, mladost) ne obuhvaćaju internu jedinost ljudske osobe i svode ju reduk-cionistički samo na njezinu biološku dimenziju. Takva predodžba predstav-lja imaginarnu težnju svemoćnosti koja paradoksalno završava indiferentnošću života koji to ne mogu ostvarit.Trebaju se ispraviti teorije besmrtnosti jedne neispravno postavljene medicin-ske soteriologije religije zdravlja. Mora-mo ponovno postići za medicinu jednu dimenziju više, svjesnu ljudskih ograni-čenosti, napuštajući bilo kakav prome-tejski izazov otrovnih napasti delirija svemoćnosti. Iluzorno je očekivati zadovoljavajuće odgovore biomedicinske tehnologije na sve suvremene opsesivno-konzu-mističko-zdravstvene težnje. Iako su zdravstvena uslužnost i medicinski napredak značajno promijenili ljudski život, oni su u stalnom postupnom po-rastu novih potreba. Oni uvijek postaju želja za još većom moći, suočavani sa svojom nemoći. Sama ars medica time se istodobno odražava i kao blagoslov, i kao prokletstvo – nemesis medica.Vrijednost zdravlja nije upitna, već nje-govo prikazivanje u pretjerujućoj ver-ziji hedonističkoga pristupa, u kojem se ono poima vrhovnom vrijednošću. Poimanje zdravlja kao izvora vitalnosti, uz isključenje patnje, ne odgovara po-trebi holističkoga vrjednovanja osobe u svim njezinim integralnim dimenzi-jama (tjelesnim, psihološkim i duhov-nim). Upravo se u ovom krije bazično praznovjerje neispravnih postavki re-ligioznosti zdravlja, koja ne uvažava temeljni duhovni aspekt, nepodložan medicinskoj nadležnosti i biološkoj ograničenosti. Suzana Vuletić

Manfred LÜTZ, Užitak Života. Protiv terora dijete, manije zdravlja i kulta fitnessa, Verbum, Split, 2015., 259 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia