Marina Giljanović

Giljanović, Marina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

2 8 .  I G S M  I S TA N B U L  T U R S K A2 0 1 4Svake godine studenti iz područja geodezije, geoinformatike, geomatike i kartograﬁje iz raznih dijelova svijeta okupljaju se na Međunarodnom susretu studenata geodezije (International Geodetic Student Meeting – IGSM). Dvadeset sedmi susret održao se od 25. lipnja do 1. srpnja 2014. godine u Istanbulu, gradu izrazito bogate kulture i duge tradicije. Domaćini susreta bili su studenti Tehničkog sveučilišta u Istanbulu, točnije Studentski klub geodezije i fotogrametrije pri istom akultetu. Studenti našeg Fakulteta uvijek se rado odazivaju na takve susrete te su se tako i sada, iako u ne tako velikom broju, odlučili na sudjelovanje. Bila je to izvrsna prilika za sedmodnevno druženje s kolegama iz drugih zemalja, prikupljanje novih znanja, ali i upoznavanje predivnog grada na Bosporu. Osim toga, neki od nas po prvi puta mogli su osjetiti i vidjeti kako diše grad s više od 15 milijuna stanovnika, drugačijih običaja i kulture. Svakoga dana bila su organizirana zanimljiva predavanja, a neizostavni začin svake večeri bila su druženja i dugi izlasci. Upravo je grad održavanja ovog susreta ono što je nas studente najviše privuklo. Istanbul je grad koji je poznat prije svega kao spona Istoka i Zapada, mjesto gdje se sastaju jezici i religije, a na čijim se ulicama stapaju mirisi i okusi dvaju svjetova. Ono što ga je nama učinilo posebno zanimljivim zasigurno su, u posljednje vrijeme vrlo popularne, turske sapunice kojih je na našim malim ekranima sve više.  Visoke cijene avionskih karata iz Zagreba za Istanbul te mali budžet novca kojim smo raspolagali natjerali su nas u potragu za jeftinijom opcijom. I našli smo je u Beogradu! Tako je putovanje prema Istanbulu započelo vožnjom vlakom iz Zagreba prema Beogradu. Nakon šestosatne vožnje stigli smo u Beograd i odsjeli u jednom hostelu. Naravno, gdje drugo nego u Zagrebačkoj ulici (doduše nenamjerno). S obzirom na to da je padala kiša, velik dio vremena proveli smo u hostelu gdje nas je ugodno osoblje zabavlja-lo anegdotama koje su proživjeli s prijašnjim gostima hostela, a mali dio večeri uspjeli smo iskoristili za večeru u jednoj od najpoznatijih ulica u Beogradu - Skadarliji te kratku šetnju tvrđavom Kalemegdan.Sljedećeg dana zaputili smo se na beogradski aerodrom Nikola Tesla gdje smo po dolasku susreli kolege iz Beograda i Novoga Sada koji su također putovali za Istanbul. Uz ugodno druženje i razgovor s kolegama nije bilo mjesta za strah od letenja, te je sam let brzo prošao. Ubrzo smo se našli na drugom kontinentu. Sletjeli smo na aerodrom Sabiha Gokcen koji se nalazi na azijskom dijelu Istanbula. Po izlasku s aerodroma dočekalo nas je nešto što se u sljedećih tjedan dana pokazalo kao jedna od karakteristika Istanbula, izrazito visoke temperature, velike prometne gužve te ogromna masa ljudi, bilo stanovnika Istanbula bilo turista, kojih je u to vrijeme bilo mnogo više. Posebno je puno turista došlo u Istanbul iz drugih islamskih zemalja povodom najvećeg islamskog blagdana − Ramazana. Nakon duže vožnje autobusom i par stanica metroom stigli smo na odredište, kampus istanbulskog Tehničkog sveučilišta. Olakšanje, konačno smo stigli! Međutim, slijedilo je dodatnih pola sata pješačenja do našeg paviljona jer je ovaj kampus ipak „malo“ veći od studentskih naselja na koje smo navikli u Zagrebu. Zapravo, više je kao neki mali grad gdje se, osim studentskih blokova i menze, nalaze razni sportski tereni, nogometni stadion, trgovine, kaﬁći pa čak i poslovni centar. Kada smo konačno stigli na cilj susreli smo se rigoroznim mjerama koje vladaju u kampusu, a koje mi ipak nismo očekivali bez obzira koliko smo dotad čuli o običajima u toj zemlji. Podijeljeni smo u dva paviljona. U jednom su bili smješteni muški sudionici, a u drugom ženski te je ulazak u suprotni paviljon bio izrazito zabranjen, kao i konzumacija alkohola u samom kampu-su. Međutim, običaji su tu da se poštuju i nas to nije spriječilo da se dobro zabavimo.Prvi dan susreta završio je welcome partyjem, koji je kao i ostatak večernjih izlazaka organiziran u jednom od noćnih klubova na popularnom mjestu bogatom brojnim noćnim klubovima, barovima, restoranima i hotelima zvanom Taksim. Drugi dan slijedilo je otvaranje samog susreta, ručak u menzi, vožnja brodom po Bosporu i jedno i pol satno uživanje u sunčanom vremenu i pogledu na Istanbul. Večer je bila rezervirana za neizostavnu internacional-nu večer koja služi kako bi svi sudionici predstavili zemlju iz koje dolaze i ponudili tradicionalnu hranu i piće. Domaćini su nam tako ponudili baklave, rahat lokum, pismaniye, razno voće te njihovo tradicionalno alkoholno piće raki. Naš stol s tradicionalnim proizvodima poput kulena, paškog sira, maslinovog ulja i travarice izgledao je poprilično siromašno, pogotovo kada uzmemo u obzir bogatu gastronomsku ponudu Hrvatske. Međutim, kako nitko od nas nije sudjelovao na prijašnjim susretima, nismo imali dojam kako bi to trebalo izgledati, ali nam je ovo iskustvo dalo puno ideja za neki novi susret.Sljedećih dana slušali smo razne prezentacije profeso-ra, studenata i sponzora. Jedan od glavnih sponzora ovoga susreta bila je ﬁrma Nokia Here Maps koja je organizirala radionicu u Here Map Creatoru prilikom čega su svi sudionici dobili korisničko ime kako bi mogli kartirati i uređivati sadržaj za svoju državu. Također, jedan je dan bio rezerviran za sport u kojem su sudionici na kampusu mogli igrati nogomet, košarku, odbojku ili se natjecati u orijentacijskom trčanju. U Taksimu je bilo organizirano natjecanje u prikupljanju točaka od interesa u kojem je pobijedila naša kolegica Monika Barilar.Istanbul nudi brojna mjesta za razgledavanje i razne sadržaje za turiste, ali nije bilo vremena za sve, te su domaćini izdvojili ona najzanimljivija. Posjetili smo tako jednu od najglamuroznijih palača na svijetu, Dolma-bahçe palaču, administrativno središte nekadašnjeg Osmanskog carstva; Basilica Cistern, podzemnu cisternu s 336 stupova izgrađenu za vrijeme cara Justinijana I. kako bi se gradu osigurala pitka voda; Miniaturk, park s maketama u kojem se nalaze mini modeli starih otomanskih arhitektonskih dijela te muzej Panorama 1453 unutar kojeg se nalazi kupola koja prikazuje bitku za osvajanje Istanbula. Doduše, ne tako dobra organizacija uzrokovala je da svaki naš posjet jednom od ovih znamenitosti bude popraćen velikim kašnjenjem. Posjet jednom od najpoznatijih simbola Istanbula Aja Soﬁji domaćini nisu organizirali upravo zbog velikog broja vjernika iz raznih dijelova svijeta. Međutim, doći u Istanbul i ne vidjeti Aja Soﬁju, pa makar samo izvana, ravno je tome kao da i niste bili. Stoga smo odlučili, „na našu veliku žalost“, preskočiti dio prezentacija i zaputiti se s kolegama iz Novog Sada prema Sultanahmet četvrti, najstarijem dijelu grada gdje se nalaze ostaci bizantsk-og Konstantinopola poput Aja Soﬁje okruženi briljantnim otomanskim znamenitostima kao što su Topkapi palača i Plava džamija. Također, neizostavna stanicama prilikom svakog posjeta Istanbulu je i Grand Baazar. To je jedna od najvećih i najstarijih natkrivenih tržnica na kojoj možete naći doslov-no sve što vam srce poželi, od brojnih proizvo-da od kože, raznih keramičkih proizvoda, nakita pa sve do turskih slastica i suvenira. Naravno, okušali smo se i u popularnom cjenjkanju. Turski prodavači znaju kako prodati, tako da prilikom svakog pokušaja da nešto kupite ulaze u rasprave i snižavaju cijenu samo kako biste to i kupili. Zadnji dan susreta proglašene su najbolje prezentacije i poster, a obje nagrade pripale su kolegama s Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada. Održana je i uobičajena general-na skupština, a studenti s Aalto sveučilišta iz Finske izložili su što nas očekuje na idućem susretu koji se održava u njihovoj državi.  Svaki IGSM po običaju završava svečanom večerom. S obzirom na to da smo proteklih dana često za ručak ili večeru dobivali samo sendviče, nismo polagali nade u to da će ova večer biti posebnija. Međutim, prevarili smo se! Upravo je ova večer bila najzaslužnija da svi oni nedostaci − ne tako dobra organi-zacija, stalna kašnjenja i loša hrana − padnu u zaborav.Iako je susret završio, samo putovanje za nas još uvijek nije bilo gotovo. Nakon slijetanja u Beograd ponovo smo se smjestili u isti hostel. Sutradan je slijedilo razgledavanje Beograda i after party IGSM-a s kolegama iz Beograda i Novog Sada kako bismo malo upoznali noćni život Beograda. Nakon gotovo deset dana putovanja bilo je vrijeme da se vratimo u Zagreb. Sljedeći susret čeka nas u Finskoj, nadajmo se s malo boljom organizaci-jom i barem donekle boljom hranom, a mi ćemo pokušati ispraviti ono što je s naše strane moglo biti bolje: održati poneku prezentaciju, bolje se pripremiti i predstaviti Hrvatsku na internacionalnoj večeri u punom sjaju. - Marina Giljanović96 List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuPUT PUTUJEMPut putujem - IGSM 2014Ekscentar, br. 18, pp. 96-97Svake godine studenti iz područja geodezije, geoinformatike, geomatike i kartograﬁje iz raznih dijelova svijeta okupljaju se na Međunarodnom susretu studenata geodezije (International Geodetic Student Meeting – IGSM). Dvadeset sedmi susret održao se od 25. lipnja do 1. srpnja 2014. godine u Istanbulu, gradu izrazito bogate kulture i duge tradicije. Domaćini susreta bili su studenti Tehničkog sveučilišta u Istanbulu, točnije Studentski klub geodezije i fotogrametrije pri istom akultetu. Studenti našeg Fakulteta uvijek se rado odazivaju na takve susrete te su se tako i sada, iako u ne tako velikom broju, odlučili na sudjelovanje. Bila je to izvrsna prilika za sedmodnevno druženje s kolegama iz drugih zemalja, prikupljanje novih znanja, ali i upoznavanje predivnog grada na Bosporu. Osim toga, neki od nas po prvi puta mogli su osjetiti i vidjeti kako diše grad s više od 15 milijuna stanovnika, drugačijih običaja i kulture. Svakoga dana bila su organizirana zanimljiva predavanja, a neizostavni začin svake večeri bila su druženja i dugi izlasci. Upravo je grad održavanja ovog susreta ono što je nas studente najviše privuklo. Istanbul je grad koji je poznat prije svega kao spona Istoka i Zapada, mjesto gdje se sastaju jezici i religije, a na čijim se ulicama stapaju mirisi i okusi dvaju svjetova. Ono što ga je nama učinilo posebno zanimljivim zasigurno su, u posljednje vrijeme vrlo popularne, turske sapunice kojih je na našim malim ekranima sve više.  Visoke cijene avionskih karata iz Zagreba za Istanbul te mali budžet novca kojim smo raspolagali natjerali su nas u potragu za jeftinijom opcijom. I našli smo je u Beogradu! Tako je putovanje prema Istanbulu započelo vožnjom vlakom iz Zagreba prema Beogradu. Nakon šestosatne vožnje stigli smo u Beograd i odsjeli u jednom hostelu. Naravno, gdje drugo nego u Zagrebačkoj ulici (doduše nenamjerno). S obzirom na to da je padala kiša, velik dio vremena proveli smo u hostelu gdje nas je ugodno osoblje zabavlja-lo anegdotama koje su proživjeli s prijašnjim gostima hostela, a mali dio večeri uspjeli smo iskoristili za večeru u jednoj od najpoznatijih ulica u Beogradu - Skadarliji te kratku šetnju tvrđavom Kalemegdan.Sljedećeg dana zaputili smo se na beogradski aerodrom Nikola Tesla gdje smo po dolasku susreli kolege iz Beograda i Novoga Sada koji su također putovali za Istanbul. Uz ugodno druženje i razgovor s kolegama nije bilo mjesta za strah od letenja, te je sam let brzo prošao. Ubrzo smo se našli na drugom kontinentu. Sletjeli smo na aerodrom Sabiha Gokcen koji se nalazi na azijskom dijelu Istanbula. Po izlasku s aerodroma dočekalo nas je nešto što se u sljedećih tjedan dana pokazalo kao jedna od karakteristika Istanbula, izrazito visoke temperature, velike prometne gužve te ogromna masa ljudi, bilo stanovnika Istanbula bilo turista, kojih je u to vrijeme bilo mnogo više. Posebno je puno turista došlo u Istanbul iz drugih islamskih zemalja povodom najvećeg islamskog blagdana − Ramazana. Nakon duže vožnje autobusom i par stanica metroom stigli smo na odredište, kampus istanbulskog Tehničkog sveučilišta. Olakšanje, konačno smo stigli! Međutim, slijedilo je dodatnih pola sata pješačenja do našeg paviljona jer je ovaj kampus ipak „malo“ veći od studentskih naselja na koje smo navikli u Zagrebu. Zapravo, više je kao neki mali grad gdje se, osim studentskih blokova i menze, nalaze razni sportski tereni, nogometni stadion, trgovine, kaﬁći pa čak i poslovni centar. Kada smo konačno stigli na cilj susreli smo se rigoroznim mjerama koje vladaju u kampusu, a koje mi ipak nismo očekivali bez obzira koliko smo dotad čuli o običajima u toj zemlji. Podijeljeni smo u dva paviljona. U jednom su bili smješteni muški sudionici, a u drugom ženski te je ulazak u suprotni paviljon bio izrazito zabranjen, kao i konzumacija alkohola u samom kampu-su. Međutim, običaji su tu da se poštuju i nas to nije spriječilo da se dobro zabavimo.Prvi dan susreta završio je welcome partyjem, koji je kao i ostatak večernjih izlazaka organiziran u jednom od noćnih klubova na popularnom mjestu bogatom brojnim noćnim klubovima, barovima, restoranima i hotelima zvanom Taksim. Drugi dan slijedilo je otvaranje samog susreta, ručak u menzi, vožnja brodom po Bosporu i jedno i pol satno uživanje u sunčanom vremenu i pogledu na Istanbul. Večer je bila rezervirana za neizostavnu internacional-nu večer koja služi kako bi svi sudionici predstavili zemlju iz koje dolaze i ponudili tradicionalnu hranu i piće. Domaćini su nam tako ponudili baklave, rahat lokum, pismaniye, razno voće te njihovo tradicionalno alkoholno piće raki. Naš stol s tradicionalnim proizvodima poput kulena, paškog sira, maslinovog ulja i travarice izgledao je poprilično siromašno, pogotovo kada uzmemo u obzir bogatu gastronomsku ponudu Hrvatske. Međutim, kako nitko od nas nije sudjelovao na prijašnjim susretima, nismo imali dojam kako bi to trebalo izgledati, ali nam je ovo iskustvo dalo puno ideja za neki novi susret.Sljedećih dana slušali smo razne prezentacije profeso-ra, studenata i sponzora. Jedan od glavnih sponzora ovoga susreta bila je ﬁrma Nokia Here Maps koja je organizirala radionicu u Here Map Creatoru prilikom čega su svi sudionici dobili korisničko ime kako bi mogli kartirati i uređivati sadržaj za svoju državu. Također, jedan je dan bio rezerviran za sport u kojem su sudionici na kampusu mogli igrati nogomet, košarku, odbojku ili se natjecati u orijentacijskom trčanju. U Taksimu je bilo organizirano natjecanje u prikupljanju točaka od interesa u kojem je pobijedila naša kolegica Monika Barilar.Istanbul nudi brojna mjesta za razgledavanje i razne sadržaje za turiste, ali nije bilo vremena za sve, te su domaćini izdvojili ona najzanimljivija. Posjetili smo tako jednu od najglamuroznijih palača na svijetu, Dolma-bahçe palaču, administrativno središte nekadašnjeg Osmanskog carstva; Basilica Cistern, podzemnu cisternu s 336 stupova izgrađenu za vrijeme cara Justinijana I. kako bi se gradu osigurala pitka voda; Miniaturk, park s maketama u kojem se nalaze mini modeli starih otomanskih arhitektonskih dijela te muzej Panorama 1453 unutar kojeg se nalazi kupola koja prikazuje bitku za osvajanje Istanbula. Doduše, ne tako dobra organizacija uzrokovala je da svaki naš posjet jednom od ovih znamenitosti bude popraćen velikim kašnjenjem. Posjet jednom od najpoznatijih simbola Istanbula Aja Soﬁji domaćini nisu organizirali upravo zbog velikog broja vjernika iz raznih dijelova svijeta. Međutim, doći u Istanbul i ne vidjeti Aja Soﬁju, pa makar samo izvana, ravno je tome kao da i niste bili. Stoga smo odlučili, „na našu veliku žalost“, preskočiti dio prezentacija i zaputiti se s kolegama iz Novog Sada prema Sultanahmet četvrti, najstarijem dijelu grada gdje se nalaze ostaci bizantsk-og Konstantinopola poput Aja Soﬁje okruženi briljantnim otomanskim znamenitostima kao što su Topkapi palača i Plava džamija. Također, neizostavna stanicama prilikom svakog posjeta Istanbulu je i Grand Baazar. To je jedna od najvećih i najstarijih natkrivenih tržnica na kojoj možete naći doslov-no sve što vam srce poželi, od brojnih proizvo-da od kože, raznih keramičkih proizvoda, nakita pa sve do turskih slastica i suvenira. Naravno, okušali smo se i u popularnom cjenjkanju. Turski prodavači znaju kako prodati, tako da prilikom svakog pokušaja da nešto kupite ulaze u rasprave i snižavaju cijenu samo kako biste to i kupili. Zadnji dan susreta proglašene su najbolje prezentacije i poster, a obje nagrade pripale su kolegama s Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada. Održana je i uobičajena general-na skupština, a studenti s Aalto sveučilišta iz Finske izložili su što nas očekuje na idućem susretu koji se održava u njihovoj državi.  Svaki IGSM po običaju završava svečanom večerom. S obzirom na to da smo proteklih dana često za ručak ili večeru dobivali samo sendviče, nismo polagali nade u to da će ova večer biti posebnija. Međutim, prevarili smo se! Upravo je ova večer bila najzaslužnija da svi oni nedostaci − ne tako dobra organi-zacija, stalna kašnjenja i loša hrana − padnu u zaborav.Iako je susret završio, samo putovanje za nas još uvijek nije bilo gotovo. Nakon slijetanja u Beograd ponovo smo se smjestili u isti hostel. Sutradan je slijedilo razgledavanje Beograda i after party IGSM-a s kolegama iz Beograda i Novog Sada kako bismo malo upoznali noćni život Beograda. Nakon gotovo deset dana putovanja bilo je vrijeme da se vratimo u Zagreb. Sljedeći susret čeka nas u Finskoj, nadajmo se s malo boljom organizaci-jom i barem donekle boljom hranom, a mi ćemo pokušati ispraviti ono što je s naše strane moglo biti bolje: održati poneku prezentaciju, bolje se pripremiti i predstaviti Hrvatsku na internacionalnoj večeri u punom sjaju. - Marina Giljanović97List studenata Geodetskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuPUT PUTUJEMPut putujem - IGSM 2014Ekscentar, br. 18, pp. 96-97

28. IGSM Istanbul Turska 2014

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia