Marija Geiger

Geiger, Marija

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZIUlrich BeckPRONALAŽENJE POLITIČKOG Prilog teoriji refleksivne modernizacijeNaklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. 278 str.Beck u knjizi razjašnjava specifičnosti svoje teorijske perspektive koja se temelji na nizu sociokulturalnih deskripcija što se for­miraju u dijagnozu vremena u kojem živimo. Beck raspravlja o ljubavi, individualizaciji, dvojbi, socijalnoj nejednakosti, ekologiji, pri­vredi, politici — ukratko, o svim sferama ko­je su subordinirane pojmu refleksivne mo­dernizacije. Na lucidan način iznosi i argu­mentira svoja zapažanja sadašnje svjetske si­tuacije i nastoji ponuditi odgovore na funda­mentalna filozofskoetička i spoznajnoteorij- ska pitanja. Kao što je Kiril Miladinov u predgovoru knjige konstatirao, pojam druga modema lozinka je pod kojom se prepoznaju Beckov program i teorija. Specifičnost Bec- kova rada jest u tome što su njegove teze uvijek povezane s njihovom potencijalnom realizacijom. Temelj cijelog projekta jest ide­ja o tranziciji iz prve moderne u drugu, od­nosno tranzicija iz jednostavne modernizaci­je u refleksivnu.Beck sistematično izlaže strukturu knji­ge te u I. poglavlju ili uvodnom dijalogu pod naslovom “Ekologija kao moralni zdenac ži­vota”, koji predstavlja proširenu i prerađenu verziju intervjua što ga je s njim vodio Rene Althammer, iznosi temeljne teze s ciljem (kako kaže autor) buđenjem volje za čitanje. U daljnjim poglavljima objašnjava teoriju re­fleksivne modernizacije u kontekstu teorije društva rizika (“Od kritičke teorije i samo­kritike društva rizika”), a u III. poglavlju de­taljnije razrađuje sam koncept (“Pojam i teo­rija refleksivne modernizacije”). U IV. po­glavlju. “Uspostavljanje noćne strane moder­ne: protumoderna”, centrira drugu stranu moderne, da bi u nastavku veću pažnju po­svetio pojmovima političkog i subpolitike (poglavlje V: “Subpolitika — pojedinci se vraćaju u društvo”, poglavlje VII: “Pronala­ženje političkoga”), a u VI. poglavlju, “Pute- vi u drukčije moderne”, raspravlja o razli­čitim putevima u modernu. Knjiga završava esejem “Umijeće dvojbe”, u kojem autor ski­cira spoznajnoteorijske i filozofskoetičke ele­mente refleksivne moderne.Ključni pojam Beckova promišljanja jest pojam društva rizika kao druge strane zastarijevanja industrijske moderne. Društvo rizika definira kao razvojnu fazu modernog društva u kojoj se socijalni, politički, eko­loški i individualni rizici što ih je izazvala di­namika inovacije sve više otimaju institucija­ma kontrole i osiguranja industrijskog dru­štva. Upravo društvo rizika izražava odnos između refleksije i refleksa. Ono centrira pi­tanja razvoja, ali i samoograničenja tog raz­voja. Sam pojam, nastavlja Beck, izražava si­stematski i epohalni preokret u tri sfere — u odnosu prema prirodnim i kulturnim resursi­ma; odnos prema opasnostima i problemima koje je proizvelo društvo, a koji nadmašuju kolektivne predodžbe o sigurnosti, što pred­stavlja opasnost za temelje samog poretka, te rastvaranje i raščaravanje kolektivnih i iz­vora smisla specifičnih za grupe (vjera u na­predak, klasna svijest) kulture industrijskog društva, pri čemu govorimo o individualiza­ciji kao procesu u kojem pojedinci imaju za­datak definiranja smisla, odnosno prepušteni su životu opterećenu kontradiktornim glo­balnim i osobnim rizicima. Predvidljivost dru­štva jednostavne moderne nestala je. Autor govori o povratku u neizvjesnost višeznačno- sti, neproračunljive opasnosti. Ono što se smatralo funkcionalnim i racionalnim posta­je opasno, jer proizvodi i legitimira disfunk- cionalnost i iracionalnost.Dakle, pojam refleksivne modernizacije možemo razumijevati kao modernizaciju modernizacije ili radikalizaciju moderne ko­ja rastvara premise i temelje industrijskog društva, čime se otvaraju putevi u drugačije moderne, ali i u protumoderne (ekološka kriza, fundamentalizam, revolucije, izvan­redna stanja...). Teorija refleksivne moder­nizacije dovodi u pitanje klasični moderniza- cijski koncept koji vlada u sociologiji, kon-220OSVRTI I PRIKAZIkretnije: ulazi u spor s dominantnim teorija­ma jednostavne modernizacije, koje izjedna­čavaju modernizaciju s modernizacijom in­dustrijskog društva (funkcionalizam, marksi­zam), te teorija postmoderne koja se na neki način oprašta od principa moderne. Beck konstatira da prema teoriji refleksivne mo­dernizacije moderno društvo još nigdje ne egzistira s obzirom na to da se u slučaju mo­dernih (industrijskih) društava uvijek radi o polumodernim formama, odnosno kombina­cijama elemenata moderne (univerzalistički principi) i elemenata protumoderne (parti­kularizam).Refleksivna modernizacija ne vodi ne­izbježno refleksiji modernizacije i njezinih posljedica već pogoduje uspostavljanju noć­ne strane moderne — protumodernizacije. Dok refleksivna modernizacija ukida granice između klasa, obitelji, spolnih uloga, pri­vrednih grana, nacija i kontinenata, protu- modernizacija ih iznova dovlači i potvrđuje. Noćna strana moderne teži stvaranju samo- razumljivosti i uspostavi neupitnosti koju refleksivna modernizacija razara. Protumo- derna je eksplozivna kombinacija emocija (mržnja, ljubav, strah, nepovjerenje, opije­nost, instinkti) i praksi koja iz njih proizlazi. Svijet prožimaju dva simultana, ali međusob­no suprotstavljena procesa, konstatira autor. Dok refleksivna modernizacija razara izvje­snost, čak i instrumente za kontrolu neizvje­snosti, provocira permanentno propitivanje i samopropitivanje, a protumodernizacija tra­ži način ponovne uspostave neupitnosti.Teorija jednostavne modernizacije te­meljila se na ideji da postoji samo jedan in­dustrijski lik moderne koji je predstavljao kombinaciju potrošačkog društva i demokra­cije. Refleksivna modernizacija naglašava da postoje putevi u različite moderne. Sociolo­gija se mora osloboditi svojih misaonih blo­kada pri čemu ključnu ulogu ima samoprim- jena. Tu je “čarobnu riječ”, kako ju naziva Beck, konkretizirao na pojmovima funkcio­nalne diferencijacije razlikovane u dimenzi­jama budućnosti i prošlosti te funkcionalne autonomije, razmatrane u dimenzijama unu­tarnjeg i vanjskog. Pri tom dolazi do četiri heurističkih kategorija refleksivne moderni­zacije: pitanje o daljnjoj diferencijaciji indu­strijskog društva, koja se ocrtava kao femini­stička revolucija i sistemska diferencijacija prirode; pitanje zastarijevanja modernog društva i njegovih sistemskih logika i institu­cija; pitanje o institucijama posredovanja i pregovaranja između sistema, te pitanje o uvjetima mogućnosti “sinteze kodova”. Sve su to pravci u drugačije moderne.Fundamentalni zadatak teorije reflek­sivne modernizacije jest ponovno pronala­ženje i određivanje političkog. Nakon sloma istočnog bloka, raspale su se stare sigurnosti industrijske epohe. Razlike između jedno­stavne i refleksivne politike Beck primjenju­je na službenu politiku i subpolitiku, te na uvjete politizacije. Politika jednostavne mo­derne kreće se unutar sistema pravila igre industrijskog i socijalnog društva nacionalne države, suprotnosti rada i kapitala, lijevog i desnog, interesnih suprotnosti udruženja i političkih stranaka. Tradicionalna država i cio niz institucija zombija (klasne stranke bez klasa, vojske bez neprijatelja...), povije­sno su odavno mrtve, ali još uvijek egzistira­ju na političkoj sceni. Njihove se zadaće mo­raju redefinirati. Subpolitizirano društvo omogućava građanskom društvu da kreira politiku odozdo. Bit današnje politike jest sposobnost samoorganiziranja koja počinje s najobičnijim, svakodnevnim stvarima i pro­blemima (od škole, stambenog objekta, pro­meta...). Cijela lepeza udruga i grupa egzisti­ra i djeluje nasuprot države. Više ne postoji centar koji planira, kontrolira i upravlja. Svjedoci smo metamorfoza države i desup- stancijalizacije političkog. Ta se promjena politike odvija uz netaknutu sistemsku sliku funkcionalno diferencirana društva.Samosvjesna dvojba pokrenula je put u drugačiju modernu. Beck pravi distinkciju iz­među linearne dvojbe karakteristične za jed­nostavnu modernizaciju i refleksivnu dvojbu kao fundamentalnog pokretača refleksivne moderne. Linearna dvojba jednostavna je, beskrajna, jer traži ono što se ne može pro­naći. Prekid postupka vodi u dogmatizam. Refleksivna dvojba temelj je etike postindu- strijskog i radikaliziranog modernog ugovorao identitetu i društvu. Živimo u svijetu para­lelne egzistencije mnoštava realnosti gdje je svaki pojedinac kreator osobnog univerzuma221OSVRTI I PRIKAZIsagrađenog na ruševinama velikih priča, raz­bijene sigurnosti i jednoznačnosti.Zadatak sociologije jest da se mijenja ukoliko želi spoznavati i komentirati dru­štvenu promjenu. Administrativna sociologi­ja postaje antikvarijat industrijskog društva i namjesnik institucija koje su zastarjele. Kada je društvo samokritičko, nekritička sociologi­ja postaje pogrešna, a kritička konformisti- čna. Potrebno je pronaći kritiku kritike, zak­ljučuje Beck.Marija GeigerSOCIOLOŠKI KONGRES Globalizacija i hrvatsko društvoZagreb, 16. i 17. studenoga 2001.Nakon četverogodišnje stanke od po­sljednjih Dana Rudija Supeka, Hrvatsko so­ciološko društvo organiziralo je kongres na temu globalizacije i hrvatskog društva, koji je održan u prostorijama Stare gradske vi­jećnice 16. i 17. studenog ove godine.Kongres je okupio tridesetak znanstve­nika s područja sociologije i srodnih znano­sti. Izlaganja su većinom bila na engleskom jeziku, dok je u slučajevima izlaganja i disku­sija na hrvatskom inozemnim izlagačima bilo omogućeno simultano prevođenje na engle­ski jezik. Formalnu konstrukciju kongresa či­nilo je sedam tematskih blokova vezanih uz različite aspekte globalizacije, omeđenih vre­menski ograničenim raspravama o izloženim radovima.Pozdravne riječi predsjednice HSD-a dr. Davorke Matić popraćene su uvodnim govorom, koji je održao predsjednik Grad­ske skupštine dr. Velimir Srića.Prvi blok, čija je tema bila općenito glo­balizacija., otvoren je izlaganjem dr. KeithaDoubta o pitanju legitimnosti u Hardtovu i Negrijevu “Carstvu”. Pesimističnu prognozu hrvatske budućnosti saopćio je dr. Branko Horvat, osvrćući se na pozitivne i negativne aspekte globalizacije i s finalnom konstataci­jom da se Hrvatska nalazi u krizi dubljoj i dužoj nego što je bila svjetska ekonomska kriza 1930-ih. Temeljne odrednice kapitali­stičke kulture, globalne kulture i globalizaci­je približila nam je dr. Snježana Colić, dok je dr. Branka Mraović postavila pitanje je li na pomolu nova velika naracija. Dr. Antun Sun- dalić priključio se pak potrazi za odgovorom za globalizaciju ili protiv globalizacije, s na­mjerom opravdavanja toga razilaženja.Istovremeno, u drugoj dvorani bavilo se sličnim problemom — Hrvatska u globalnom okruženju. Izlaganjem dr. Dimitrija Sergeje- va u odnos su dovedeni procesi globalizacijei razvitak Hrvatske, kao i obrazovanje u hrvatskom društvu u sljedećem izlaganju, dr. Šime Pilića. Potom su prikazani rezultati istraživanja stavova studenata (Šumarskog i Veterinarskog fakulteta) prema globalizaciji u Hrvatskoj, koje su provele dr. Anđelka Šajković i Konstanca Korenčić Kampl. Drugi blok završava radom mr. Marina Perkovića, koji se osvrnuo na utjecaj globalizacije na zaštićena područja.Nakon pauze za ručak slijede 3 uza­stopna bloka izlaganja. Počevši sa temom Ljudi u kretanju: migracije, socijalna isklju- čenost, nastavljajući se temama diskriminaci­ja; globalizacija i mediji te završavajući sa so­cijalnim aspektima globalizacije.Osvrt na migraciju i samozapošljavanje u doba migracije predstavila je u svom radu dr. Aleksandra Älund. Prijedlog sistematiza­cije podtema koje se tiču globalizacije pre­dložio je dr. Milan Mesić, a to su: a) obujam recentnih međunarodnih migracija; b) diver- zifikacija i fluidnost migracijskih tokova; c) međunarodne migracije i kriza (nacional­nog) državljanstva; d) globalizacija znanosti i obrazovanja — brain drain vs. brain gain', i e) dijasporske zajednice i novi grupni identiteti. “Kakva vjera u Europu? Migracije, društve­na isključenost i državljanstvo u dvojnoj krizi socijalne države i nacije”, rad dr. Carl-Ulrika Schierupa odlično se je nadovezao na svog prethodnika.222

Ulrich Beck, Pronalaženje političkog: Prilog teoriji refleksivne modernizacije

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia