Upravni ugovori u hrvatskom zakonodavstvu predstavljaju novinu uvedenu Zakonom o općem upravnom postupku 2010. godine, novinu koja se nije pokazala uspješnom u praksi. Kontrola nad sklapanjem upravnih ugovora neophodna je i vrlo značajna zbog nekoliko razloga. Prvo, javnopravna tijela koja ih sklapaju čine to izvršavajući svoje javne ovlasti, što nedvojbeno podliježe kontroli zakonitosti; drugo, u sklapanju upravnih ugovora raspolaže se javnim sredstvima što je također neophodno kontrolirati; treće, sklapanjem upravnih ugovora često se zadire u korištenje javnih dobara. Zbog restriktivnog tumačenja upravnih ugovora u hrvatskom zakonodavstvu ovaj je institut nesporno uređen samo u Općem poreznom zakonu. Međutim, u našem pravu već više od dva desetljeća postoje ugovori koji zadovoljavaju sve pretpostavke da bi se mogli smatrati upravnim ugovorima. Iz tog će se razloga u radu autor više pozabaviti kontrolom nad ugovorima koje smatra upravnim ugovorima – ugovorima o koncesijama i ugovorima o javnoj nabavi. Autor će pokazati kako je današnje uređenje kontrole sklapanja upravnih ugovora, prvenstveno ugovora o koncesiji i ugovora o javnoj nabavi, neadekvatno i predložit će zakonodavne promjene koje će rezultirati kvalitetnijim sustavom kontrole sklapanja upravnih ugovora. Autor će pokazati i da se kontrola sklapanja upravnih ugovora ne može promatrati odvojeno od kontrole izvršavanja upravnih ugovora.Administrative contracts in Croatian legislation represent a novelty introduced into the General Administration Procedure Act in 2010. This is a novelty which has not proved to be successful in practice. Control over administrative contract formation is inevitable and is very significant for a number of reasons. Firstly, public legal bodies which form them do so by exercising their own public powers which are without doubt subject to legality control; secondly, in forming administrative contracts, public funds are used which must be controlled; thirdly, forming administrative contracts often touches on using public goods. Due to the restrictive interpretation of administrative contracts in Croatian legislation, this institute is indisputably only regulated in the General Taxation Act. However, for more than two decades contracts which satisfy all presumptions have existed in our law in order to be considered as administrative contracts. It is for this reason that control over contracts will be dealt with for contracts considered by the author to be administrative contracts. These are contracts on concessions and contracts on public procurement. How inadequate today’s regulation of control of administrative contract formation is will be demonstrated, particularly regarding contracts on concession and public procurement. Legislative changes will be proposed which should result in a more quality system of control over administrative contract formation. How control over administrative contract formation cannot be considered as separate from control over administrative contract execution will also be shown