Saša Vidas

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIDušica SeferagićKVALITETA ŽIVOTA I NOVA STAMBENA NASELJASociološko društvo Hrvatske,Zagreb 1988., 155. str.U okviru biblioteke Revije za soci­ologiju, izašla je knjiga Dušice Sefe- feragić: Kvaliteta života i nova stam­bena naselja. Knjiga se bavi proble­matikom novih stambenih naselja i njihovim utjecajem na kvalitetu živo­ta stanovnika. Autorica povezuje na­čin stanovanja uz »kvalitetu života« da bi ustanovila kako ljudi žive u so­cijalizmu i pridonose li nova stambe­na naselja kvaliteti života ili je una­zađuju.Knjiga je tematski podijeljena u tri cjeline- U prvom dijelu pod naslovom »Teorijski okvir«, autorica objašnja­va pristup problematici. Uvodi nas u problematiku polazeći od antropolo­ške i društvene definicije stanovanja. Tendencija pristupa je ne da analizira postojeću situaciju, već da ukaže na mogućnosti kvalitetnijih uslova sta­novanja. Predmet knjige je kvaliteta života u novim stambenim naseljima kolektivne izgradnje. Autorica se ne bavi različitim načinima stanovanja, nego jednim specifičnim koji se raz­likuje od drugih po svojem obliku, na­činu nastanka i upotrebnoj vrijedno­sti. Tri su razloga zašto je autorica izabrala naselja kolektivne stambene izgradnje:a) zbog toga jer to postaje domi­nantan način stanovanja u urbanim sredinama;b) kolektivno stanovanje je društ­veno organiziran način rješavanja stambenih potreba i kao takav naj­bolji za analizu samog društva;c) dosadašnja istraživanja pokazuju da kvaliteta života u njima ne zado­voljava stanovnike, a podliježe dru­štvenoj i znanstvenoj kritici. U cen­tru autoričine pažnje su nova stambe­na naselja u Jugoslaviji mada su ona internacionalna pojava koja se javlja masovno nakon drugog svjetskog ra­ta. Ono što Dušicu Seferagić zanima je kvaliteta života ljudi u naseljima. Pod kvalitetom života podrazumijeva mogućnost ljudi da sudjeluju u pro­cesu koncipiranja, stvaranja i raspo­djele stambenih uvjeta, te da u stam­benoj okolini zadovoljavaju svoje sva­kodnevne potrebe. U radu je autorica pošla od konceptualizacije i kontek- stualizacije problema u širi društve­ni okvir, stvorila je teorijsko-hipotet- ski okvir kako bi operacionalizacijom mogla ispitati valjanost pretpostavki i objasniti problem. U pojmovnoj analizi autorica objašnjava sintagmu »kvaliteta života u novim stambenim naseljima« navodeći sociofilozofsku literaturu i autore koji su svakidaš­nji život uvrstili među svoje predme­te proučavanja, kao što su Marx, En­gels, Lefebvre, Lukäcs, Hellerova. Ka­rakteristično je za kvalitetu života da zbog svoje sveobuhvatnosti nema ja­snu i jedinstvenu definiciju. Kvalite­ta života pokriva dvije razine: život­ne uvjete i način i stil života. Auto­rica određuje značenje pojma »kvali­teta svakidašnjeg života« kao »cjelo­vitog procesa proizvodnje raspodjele i potrošnje upotrebnih vrijednosti i ljudskih odnosa primjerenih neotuđe­nim potrebama svih grupa i pojedi­naca«. Ta definicija implicira pojmo­ve »potreba« i »vrijednost«, koje au­torica objašnjava i navodi brojne po­djele prema A. Heller, Maslowu, Alder- feru, Baumannu, B. Horvatu. Na isti način objašnjava pojam vrijednosti. Drugi dio sintagme odnosi se na no­va stambena naselja kao specifičasn117RECENZIJE I PRIKAZInačin stanovanja. Polazi od pojmova prostora, urbanih sredina, urbaniza­cije i stambenog pitanja, što dovodi do definicije stanovanja koja bi indi­cirala: »kvalitet svakodnevnog života na lokalnoj razini i obuhvaćala bi pro­izvodnju, raspodjelu i upotrebu stam­bene okoline«. Osnovna hipoteza ra­da je da: » ... kvaliteta svakodnevnog života u novim stambenim naseljima ine zadovoljava složene stambene po­trebe svojih stanovnika«.Autorica navodi četiri čina otuđe­nja, što rezultira proširenjem osnovne hipoteze. Prvi čin otuđenja predstav­lja pantikularan pristup — zbog pre­težno stambene monofunkcionalnosti novih naselja, koji stanovanje izdvaja kao neku posebnu, iz cjeline izdvoje­nu potrebu. Drugi čin otuđenja je ele­ment posredovanja u procesu proiz­vodnje, nasuprot direktnog učešća. Nemogućnost ljudi da izaberu svoje stambene uvjete već im te stambene uvjete određuje društveni (klasni) po­ložaj, treći je čin otuđenja, a četvrti je čin redukcija čovjeka kao poliva­lentnog bića prakse, odnosa i razvo­ja na korisnika (stanara). Iz toga sli­jedi proširena osnovna hipoteza: »no­va stambena naselja ne pružaju kva­litetan svakodnevni život ljudima u njima, ni na nivou koncepta, ni u pro­cesu proizvodnje, ni u raspodjeli i u- potrebi«. Nakon postavljene hipoteze, autorica objašnjava koncept novih stambenih naselja uz pomoć uvođe­nja konceptualne razine u analizu, što postavlja problem na viši nivo. Posti­že se mogućnost analize ideja na ko­jima se zasniva novo stambno nase­lje, ali i analize ciljeva i vrijednosti, tj. politike razvoja društva. Autorica uvodi razinu proizvodnje novih stam­benih naselja što joj omogućuje ana­lizu procesa njihovog nastanka. Time želi ukazati na brojnost sudionika u njihovom nastanku i na slojevitost sa­mog procesa. Zatim ukazuje na ulo­gu vladajućeg društvenog odnosa u stanogradnji, na faze i aktere proce­sa proizvodnje novih naselja, ina ras­podjelu stambenog fonda, što obuh­vaća uvođenje razine raspodjele u analizu i mehanizme distribucije.Drugi dio knjige, pod naslovom »Nova stambena naselja u svijetu i kod nas«, ipodjeljen je u tri odjeljka, a obuhvaća neke primjere nastanka novih stambenih naselja u Zapadnoj Evropi, SSSR^u i Istočnoj Evropi.Također obuhvaća nastanak novih stambenih naselja u Jugoslaviji i na­stanak i razvoj novih stambenih na­selja u Zagrebu. Za Zapadnu Evropu autorica pokazuje kakav utjecaj je imala industrijalizacija u 18. i 19. st. na stambenu izgradnju. Ono što je stvorilo uvjete za kapitalističku sta­nogradnju bila je industrijalizacija, urbanizacija i porast radničke klase. U dvadesetom stoljeću razvoj urba­nizma kao struke i intervencija drža­ve u slobodne kapitalističke odnose stvaraju temelje ozbiljnijem društve­nom angažiranju na planiranju raz­voja gradova i stanovanja u njima. SSSR je bila najnerazvijeni]a i naj- ruralnija zemlja i zbog toga je stam­bena izgradnja bila drugačija nego u ostalim zemljama. Autorica ukazuje na specifičnosti urbanizacije i ulogu države i partije u planiranju grado­va Sovjetskog Saveza, a kasnije i ci­jelom istočnom bloku. Autorica obja­šnjava kako je porast demokratiza­cije utjecao na razlike u pristupu ur­banizaciji, navodeći primjere za neke zemlje istočnog bloka. Također objaš­njava distribuciju stanova u tim zem­ljama. U analizi nastanka novih stam­benih naselja kod nas, autorica po­lazi od predratnog nasljeđa koje je utjecalo na razvoj novog društva, te objašnjava ekonomski i politički raz­voj nakon drugog svjetskog rata. Po­118RECENZIJE I PRIKAZIkazuje statističkim podacima nivo ur- baniziranosti u nekoliko faza. Prva fa­za urbanizacije bila je od 1948—1953, a druga od 1953—1963. godine. Nakon te dvije faze slijedi privredna refor­ma 1964. i njen utjecaj na stambenu izgradnju sve do početka krize i sta­bilizacije. Autorica nas upoznaje sa razvojem stambenih naselja u Zagre­bu počevši od predratnog perioda pa do razdoblja u kojem Zagreb ima me- tropolske karakteristike.Treći dio knjige pod naslovom »Is­traživanja i alternative« obuhvaća so- sociološka istraživanja novih stambe­nih naselja na primjeru Zagreba i elemente za alternativni pristup sta­novanju.Ovdje se autorica kritički osvrće na sociološka istraživanja novih stambe­nih naselja kod nas, strukturira upo­trebnu vrijednost naselja koju dijeli na: morfologiju i prostornu organi­zaciju naselja, opremljenost i dostup­nost sadržaja, sigurnost u naselju, so­cijalnu strukturu naselja, položaj so­cijalnih grupa u naselju, socijalne od­nose, te održavanje, mijenjanje i raz­voj naselja. U odjeljku »Elementi za alternativni pristup« autorica objaš­njava osnovni pristup, optimalizaciju uvjeta života u novim stambenim na­seljima i alternativni pristup stano­vanju, što obuhvaća elemente za no­vu politiku urbanizacije i novu stam­benu politiku.Knjiga Dušice Seferagić vrijedna je pažnje ne samo sociologa, nego i ur­banista, planera, projektanata, gradi­telja budućih novih stambenih nase­lja, jer može poslužiti kao putokaz za otklanjanje pogrešaka koje su na­stale u većini dosadašnjih naselja.Saša VidasNikola PastuovićEDUKOLOŠKA ISTRAŽIVANJAŠkolske novine, Zagreb 1987, 139 + 4 str.Pojam »edukacija« sve se češće kod nas upotrebljava u pojedinim znan­stvenim disciplinama, kao i u struč­nim krugovima.* To vjerojatno svje­doči ne samo o otvorenosti jezika i potrebama nekih disciplina za što bo­ljim međusobnim razvijenim komu­nikacijskim simbolima, već i o tome da se preko pojedinih termina (poj­mova) sintetiziraju različitosti spo­znaja i značenja kako bi se što efi­kasnije istraživalo i objašnjavalo su­vremene odgojne i obrazovne fenome­ne. No, ponekad nova terminologija može značiti samo formalne promje­ne strukture, pokušaj traženja izlaza iz stvarnih teškoća u novim forma­ma. Zato svaki novi pojam mora imati utemeljen i novi sadržaj ili novo značenje, pogotovo ako se pri­hvaćaju termini iz drugog jezičkog područja. U našem jeziku se razliku­ju termini i pojmovi: odgoj i obrazo­vanje, kao uostalom i u nekim dru­gim jezicima (npr. u njemačkom Er­ziehung, Bildung), dok u nekim dru­gim terminološke distinkcije nisu pre­cizne već kontekstualne (npr. u fran­cuskom l’education ili engleskom education).U knjizi »Edukološka istraživanja« Nikola Pastuović je na prikladan na­čin prezentirao dio svojih radova na- stalih posljednjih godina, koji aktu­aliziraju probleme odgoja i obrazo­vanja u širem kritičkom kontekstu, s jedne strane i s druge na indirektan način trebaju »poslužiti« autoru kao argumentacija za njegovo nastojanje* Nikola Pastuović, 1987, Edukološka istra­živanja, Školske novine, Zagreb.119

Dušica Seferagić, Kvaliteta života i nova stambena naselja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia