Nada Hušnjak

Hušnjak, Nada

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

dominantnog načina proizvodnje. Taj način proizvodnje doveo je do razvoja užeg područja (razvijenih zemalja, tj. centara ekonomske moći) i nerazvije-r nosti čitavog okolnog prostora. Činje­nica je, navodi autor, da razvijene ze­mlje ostvaruju svoj razvoj na društve- no-ekonomskoj eksploataciji, te fizi­čkoj i funkcionalnoj marginalizaciji prirodnih i društvenih resursa zema­lja u razvoju.Neki aspekti demografske eksplo­zije u zemljama u razvoju nastoje se osvijetliti teorijom demografske tran­zicije. Ključni razlozi u prilog toj te­oriji (kako navodi i Wertheimer—Ba- letić)— su slijedeći: » . .. bez obzira na specifičnosti razvojnog puta stanovni­štva i jedne i druge grupe zemalja . .. krajnji je rezultat u pogledu uspostav­ljanja određene razine odnosa natali­teta i mortaliteta u biti isti — prije­laz s visokog nataliteta i mortaliteta na niži nivo«; s druge strane, » . .. pro­ces demografske tranzicije svjetski je proces koji dolazi do izražaja uspo­redo sa društvenim i ekonomskim ra­zvojem« (str. 160).Treći dio knjige odnosi se na prak­tični nivo, odnosno na aktivnosti ključnih subjekata u svijetu za rje­šavanje problema stanovništva i okoline u uvjetima društveno-eko-nomske nerazvijenosti. Tu autor na­vodi neomaltuzijsku koncepciju po kojoj se problemi stanovništva žele riješiti planiranjem obitelji. Razmat­raju se i akcije vezane za znanstveno ili političko koncipiranje (svjetski modeli, međunarodne konferencije) i provođenje planova i programa na nacionalnom i međunarodnom planu.Danas, postoji pogrešno poveziva­nje demografske eksplozije u zemlja­ma u razvoju sa »ekološkom katastro­fom«, koje autor nastoji opovrgnuti. Tumačenje da je demografska eksplo­zija uzrok problema okoline (a ujede- no i ukupne razvijenosti) u zemljama u razvoju, odnosno da prijeti »ekolo­škom katastrofom« sve širih, pa i svjetskih razmjera, predstavlja ideolo­ški paravan za održavanje sadašnjih društveno-ekonomskih odnosa u me­đunarodnoj podjeli rada.Kompleksnost problematike koju ova knjiga obrađuje autor razlaže ja­snim stilom, iako ponešto preopširno. Svoje stavove i saznanja potkrepljuje brojnim podacima do kojih je došao u svojim istraživanjima zemalja u raz­voju. Knjiga nam predočava realnost s kojom se svakodnevno susrećemo, ali je zbog svoje egocentričnosti često zanemarujemo.Julijana PavlovićG. Bežovan, O. Čaldarović, I. Jakšić, Z. Kirinčić, M. Kompasi,F. Kritovac, G. Milićević, I. Rogić, D. SeferagićSTAMBENA POLITIKA I STAMBENE POTREBENIRO »Radničke novine«, Zagreb, 1987,Stambeno pitanje izrazito je kom­pleksne prirode i samo složen teorij­ski i praktični pristup može pridoni­jeti njegovu rješavanju. Knjiga gru­pe autora (Bežovan, Čaldarović i dr.)str. 236»Stambena politika i stambene potre­be« svjež je prikaz situacije na tom području. Knjiga je zasnovana na is­traživanju koje je po narudžbi Vije­ća Saveza sindikata Hrvatske proveo152Zavod za samoupravljanje u Zagrebu. Prvi dio knjige donosi uglavnom re­zultate istraživanja, dok drugi dio sa­drži dokumente sa sjednice VSSH ko­ja je održana 23. prosinca 1986., a ko­joj je istraživanje poslužilo kao pola- zišni materijal za diskusiju i donoše­nje zaključaka. Sadržajno, knjiga za­hvaća široko područje stambene pro­blematike: od općih obilježja urbani­zacije i odabiranja zemljišta, preko konkretnih pitanja financiranja stam­bene izgradnje, subjekata izgradnje, osnovnih stambenih potreba i poželj­nog standarda, formiranja stambene politike i dokumenata vezanih uz nju te socijalne politike i stambenog pla­niranja, sve do prijedloga mjera i ak­cija za prevladavanje stambene krize.Ivan Rogić u svom napisu ukazu­je na činjenicu da je država kod nas središnji subjekt urbanizacije, dok su drugi subjekti u njezinoj sjeni. » . . .  Kada se utopijski voluntarizam drža­ve povezuje sa paleoindustrijskim predlošcima organizacije svijeta rada, oni postaju regulativnim modelima ili načelima i za utvrđivanje drugih sfe­ra društvene prakse, prvenstveno sta­novanja. Na toj podlozi formiraju se paleoindustrijski principi gradnje i oblikovanja stambenih naselja, a sam stan postaje drugim industrijskim i radnim mjestom« (str. 20). Rogić sma­tra da je tu », .. izvor brojnim i da­lekosežnim redukcijama u stambenoj sferi . . .« (str. 20).U tekstu »Mjere zahvatanja grad­ske rente u našim uslovima« Goran Milićević bavi se problemima naše zemljišne politike. Naročito je važna »blagovremena nacionalizacija« zem­ljišta koje se nalazi u okolini grado­va i koje je time potencijalno grad­sko zemljište. Nacionalizacija treba da se » . . . odvija . . . .  pod puhom dru­štvenom kontrolom« (str. 31), kako bi se spriječile spekulacije takvim zem­ljištem. Kao adekvatne metode zem­ljišne politike navode se metode zoni- ranja, bodovanja i procjene ekspe­rata.Dušica Seferagić u svom prilogu daje niz kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja standarda stanovanja i kvalitete života kod nas. Kvalitetu ži­vota u stanovanju definira kao » ... cjelinu procesa: konceptualizacije,proizvodnje, raspodjele i upotrebe Stambene sredine« (str. 41). Autorica konstatira »Na temelju analize sta- tastičkih podataka za Jugoslaviju, Hrvatsku i Zagreb možemo reći da je u odnosu na zapadnu Evropu Jugo­slavija substandardna iako taj stan­dard u vremenu raste! Iako Jugosla­vija ima relativno masovnu gradnju stanova, njihova kvaliteta (kvadratu­ra i sobnost) znatno zaostaje za osta­lim državama osim onih još slabije razvijenih (neke zemlje istočne Ev­rope)« (str. 47).Slijedeća poglavlja knjige bave se društvenoekonomskim odnosima u zadovoljavanju stambenih potreba. Tandem Čaldarević—Kritovac karak­terizira stambene potrebe kao egzi­stencijalne (primarne potrebe), kon­kretne (pojedini slučajevi) i promjen­ljive (želja za unapređivanjem). Oni. ukazuju na zabludu kada se pri defi­niranju stambenih potreba misli sa­mo na konkretan prostor stanovanja— stan ili kuću. Stanovanje treba shvatiti kao proces u kojem je stam­beni objekt samo jedan element. Na-* dalje, upoznaju čitaoca sa indikatori­ma utvrđivanja zadovoljenosti stam­benih potreba u koje ne spada samo činjenica da li netko ima ili nema stan, već i kvalitativno stanje stam­benog prostora (postojanje komunal­ne infrastrukture, dovršenost ili ne­dovršenost stana), prometne veze, po­stojanje trgovina, zdravstvene stanicei nekih društvenih sadržaja u blizini.153Gojko Bežovan, rukovodilac istra­živanja koje je tema ove knjige, sa­općava nam etape razvoja stambene politike u Jugoslaviji poslije rata. On iznosi brojčane podatke o izgradnji stanova za svaku etapu, a navodi i zabrinjavajuće podatke da 817.000 ljudi u 166.000 stanova stanuje ispod granice patološkog praga (ispod 10 m2 po osobi), a 685.000 ljudi u 222.000 stanova živi ispod kritične granice od 14 m2 po osobi.Naredna cjelina u knjizi nosi na­slov »Izgledi za prevladavanje krize«, a obuhvaća tekstove: »Srednjoročniplan stambene gradnje 1986. do 1990. u SRH«, zatim »Kraći osvrt na inter- ventni program SIV-a za gradnju30.000 stanova«, »Uloga i značaj pla­niranja u zadovlojavanju stambenih potreba«, »Stambena politika u RO«, »Socijalna politika u zadovoljavanju stambenih potreba« i »Stambena po­litika i stavovi organa DPO i DPZ«. Iz ove cjeline ističemo samo nekoliko poticajnih teza i činjenica koje na­vode autori. G. Bežovan i Z. Kirin- čić kažu da »a) Zadovoljavanje stam­benih potreba u RO ovisi o mjestu u hijerarhiji podjele rada, tj. o količini društvene moći kojom pojedinac mo­že raspolagati ili mu pripada u RO.b) Za zadovoljavanje stambenih po­treba globalno gledajući presudno je u kojoj radnoj organizaciji netko ra­di, a ne što radi, kakvi su rezultati to­ga rada ili kakva je društvena koris­nost toga rada .. . d) Radnici u RO ne poznaju pravilnike o zadovoljavanju stambenih potreba i ne znaju koliko se sredstava izdvaja za ove namjene« (str. 146). Ove su teze potkrijepljene brojčanim podacima dobivenim istra­živanjem.U »Prijedlogu mjera i akcija za prevladavanje stambene krize« nave­deni su prijedlozi za rješavanje prob­lema na svim spominjanim područji­ma. Ovdje navodimo samo neke, one koji se odnose na' neposredni djelo­krug organa i organizacija sindikata. Mjere racionalizacije: uvođenje eko­nomskih stanarina preuređenje tavan­skih i pomoćnih prostorija, te nado­gradnja na ravne krovove; ustupanje stanova društvu uz nadoknadu i od­lazak starijih osoba u dom ... Mjere socijalne politike: kreditiranje soli­darne stambene izgradnje; uvođenje različite stope izdvajanja, ovisno o ekonomskoj moći RO; pravo na sub­vencioniranje samo nakon uvođenja ekonomskih stanarina; ostvarivanje prava podstanara na subvencioniranje stanarine.Drugi dio knjige »Sindikat i stam­bena politika« donosi dokumente sa sjednice VSSH od 23. 12. 1986. Mari­jan Kompasi iznosi podatak » . . . da u našoj republici postoji manjak od100.000 stanova, od toga gotovo jedna četvrtina u Zagrebu. U našoj repub­lici znatan je broj stanova koji su ne­podobni za stanovanje, loše su komu­nalno opremljeni, vlažni, mračni, pre­naseljeni, itd. Manjak stanova po toj osnovi, tzv. kvalitativni manjak sta­nova iznosi oko 360.000 stambenih je­dinica. Tako da dolazimo db manjka od 460.000 stanova« (str. 188). Na Ko­misiji za socijalni, politički i životni standard predložena su i prihvaćena ova rješenja od strane sindikata: spro- vođenje politike stanarina u 1987., razvoj stambenog zadrugarstva, inven­tarizacija stanova, ponovno poticanje solidarne stambene gradnje, prodaja društvenih stanova, adaptacija, nado­gradnja stanova i podruma. Vijeće SSH smatra da su uzroci krize u ovoj oblasti mnogobrojni, ali da je glavni uzrok vezan uz neekonomske odnose u ovoj oblasti. U razdoblju od 1986. do 1990. ne može se očekivati pobolj­šanje nego produbljivanje stambene krize. Zadovoljavanje stambenih po-154treba imat će sve više klasni karakter. Značaj ove knjige je što sveobuhvat-Koliko će ove metode u rješavanju no tretira ovu problematiku, što jestambene problematike biti uspješne, aktualna, što sadrži mnoštvo gledišta,a prozvani subjekti dosljedni u njiho- činjenica i kvantitativnih podataka,vom sprovođenju, pokazat će vrijeme. Nada HušnjakAndre GörzlOPTIMISTIČKA VIZIJA BUDUĆNOSTILes chemins du Paradis,Editions Galilee, 1983, 235. str.1983. godine izdata je veoma pod- sticajna knjiga Andre Gorza, pod op­timističnim naslovom »Putevi u raj«i s isto tako signifikantnim podnaslo­vom »Agonija kapitala«. Knjiga je po­dijeljena na četiri poglavlja i aneks. Već naslovi poglavlja: I Ono što više neće biti, II Razumijevanje krize, III Ukidanje rada, agonija kapitala i IV Da bi se izašlo iz kapitalizma — uka­zuju da je knjiga više projekcija bu­dućnosti, a manje je posvećena ana­lizi sadašnjosti. Andre Gorz polazi od tvrdnje da se proširenost i domašaj promjena, koje rađaju sadašnju krizu, može usporediti sa prvom industrij­skom revolucijom. On tvrdi da su na­ša društva poremećena agonijom po­retka (u najširem smislu), koji još dugo vremena može slijediti svoju vla­stitu smrt, zakopavši nas pod svoje inertne aparate. Ti aparati kontrol-e glorificiraju jedan već ugasnut sistem, u ime vrijednosti koje odavno više nemaju svoj smjer. Gorz pri tom ne misli samo na Zapadne sisteme, jer tvrdi da je sovjetski sistem druga mrtva zvijezda koja fascinira istočne tehnokracije. Taj sistem snabdijeva paradigmu jednim mrtvo-živim po­retkom koji, nesposoban da funkcio­nira prema pravilima, vrijednostima i ciljevima koji ga definiraju, ne postoci nego samo preko aparata kontrole.To sadašnje stanje, po autorovom mi­šljenju rezultat je politike države bla­gostanja, koja je učinila da industrij­ski kapitalizam postane podnošljiv masama tako da su joj one prodale svoju želju za radikalnom struktur­nom reformom.Nema sumnje u činjenicu da je buržoaska revolucija proglasila čas­nim težak, naporan rad. Promatrajući stvari u tom tradicionalnom kontekstu čini nam se pretjerana Gorzova tvrd­nja da će najamni rad prestati da bu­de glavna djelatnost, a da će vrijeme ispunjenog života ubuduće biti rav­nomjerno raspodjeljeno na rad za za­radu te na djelatnosti koje neće biti izvor zarade, već će biti same sebi svrha. Jer rad ne može da sačuva otuđeni karakter ako se ljudi u svom slobodnom vremenu mogu svestrano obrazovati i razvijati. Ovu tezu Gorz razvija na kategoriji tzv. raspoloživog vremena. To je vrijeme predodređeno, po njemu, za slobodno razvijanje spo­sobnosti i sklonosti svih, a ono će se osloboditi tek kad prestane da bude totalno administrirano vrijeme, pro­vedeno u korištenju ponuda potrošnje koja pasivizira. Raspoloživo vrijeme kojim će ljudi ubuduće sve više moći da raspolažu, oni će koristiti sa uto­liko više smisla i zadovoljstva, ukoli­ko im više smisla i zadovoljstva bude155

G. Bežovan, O. Čaldarović, I. Jakšić, Z. Kirinčić, M. Kompasi, F. Kritovac, G. Milićević, I. Rogić, D. Seferagić, Stambena politika i stambene potrebe

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia