Modern information society enables the consumer to search for any information at any time, but the information quality can be questionable. Moreover, the Internet and television blur the boundaries of the advertising, allowing the consumer to be confronted with ads for products and services of any country, regardless of the national restrictions. The aforementioned facts are particularly problematic in the field of medicinal products. Pharmaceutical companies enable more resources and funding for medicine advertising from year to year. Slovenia is not an exception. Although, medicine advertising in Slovenia is highly regulated. Thus, it is permitted to advertise only non-prescription medicines to the end-consumer, while prescription drugs can be advertised only to professionals, that is, persons who are authorized to prescribe or supply medicine products. Such arrangement is known in most of the world, the only exceptions are the United States and New Zealand, where advertising of prescription medicines is also allowed. In this article we briefly introduce the concept of marketing communication, with the greatest emphasis placed on advertising. After that we present the rules for medicine advertising in the world and in Slovenia and analyse the expenditures for the medicine advertising. In the last part of the article we represent our results of the research in Slovenia, through which we examined the extent to which consumers trust the information in the medications adverts. Besides that, we also studied the consumers and doctors attitudes towards to advertising in general and their relation to the advertising of non-prescription medicines. We were particularly interested in whether the attitude towards this type of advertising among consumers and physicians vary.Suvremeno informacijsko društvo omogućava potrošaču da u bilo koje vrijeme zatražiti bilo kakve informacije, pri tome može biti kvaliteta informacija upitna. Također, internet i televizija zamagljuju granice oglašavanja. Dakle, potrošač može biti suočen s oglasima za proizvode i usluge bilo koje zemlje, bez obzira na nacionalna ograničenja. Navedene činjenice su posebno problematične kad je područje lijekova u pitanju. Farmaceutske tvrtke godišnje na oglašavanje lijekova posvete više i više resursa. Slovenija u tome nije iznimka. U Sloveniji je oglašavanje lijekova regulirano. Taj trenutak su u Sloveniji krajnjim potrošačima oglašeni samo lijekovi bez recepta, a o lijekovima na recept može se obavijestiti samo stručnu javnost, odnosno osobe koje su ovlaštene propisivati ili dostaviti lijekove. Takav aranžman je u većini svijeta, jedine iznimke su Sjedinjene Države Amerike i Novi Zeland, gdje je dopušteno i oglašavanje lijekova na recept. U ovom radu ukratko predstavljamo koncept marketinške komunikacije, a najveći naglasak stavljen je na oglašavanje. U nastavku donosimo pravila o oglašavanju lijekova u svijetu i u Sloveniji i analiziramo izdatak za oglašavanje lijekova. U posljednjem dijelu rada predstavljeni su rezultati istraživanja u Sloveniji kroz koje smo ispitali u kojoj mjeri potrošači vjeruju informacijama u oglasima za lijekove. Također smo proučavali stavove potrošača i liječnika na oglašavanje u cjelini te njihov odnos prema oglašavanju lijekova bez recepta. Pri tome, bili smo posebno zainteresirani da li se stav prema ovoj vrsti oglašavanja među potrošačima i liječnika razlikuju
