Vesna Pusić

Pusić, Vesna

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IN MEMORIAMVLADIMIR ARZENŠEK1932—1989.Na putu iz Ljubljane prema Celju, već u Štajerskoj, nalazi se veleki znak na raskršću za Velenje. Svaki mladi sociolog mora tu skrenuti da iz bliza pog­leda taj svijetli primjer socijalističkog razvoja. Velenje je novo, bijelo, čisto, planirano, sunčano, s najboljim dječjim vrtićima, s uspješnim tvornicama, izuzetnim direktorima ... A samo nekoliko kilometara dublje u kotlini je šoštanj. šoštanj je star. Prvo što čovjek od njega ugleda su ogromni dimnjaci elektrane i tek naknadno ispod njih razazna mali grad. štoštanj je bio grad kad Velenja nije bilo, štoštanj je nekada bio općinsko središte i na starins­kom glavnom trgu se nalazi barokna zgrada u kojoj je bila općina. Danas je u njoj starački dom.Vlado Arzenšek se rodio u šoštanju i izabrao da bude obilježen tom činjenicom. No budući da ni u čemu nije bio konvencionalan, onda ga ni to nije moglo označiti na običan način, tako da na primjer postane militantni Štajerac; umjesto toga razvio je nesavladivu antipatiju prema nepravdi i uniš­tavanju i to svakom uništavanju: ljudi, gradova, uspomena i iznad svega uništavanju zdrave pameti. Prodirao je u srž svakog predmeta svog promiš­ljanja bez vrludanja, najkraćom ravnom linijom i kad bi u tekstovima ili izlaganjima iznosio svoje spoznaje o skrivenoj biti nekog problema kojim se bavio, njegove bi interpretacije uvijek izgledale kao jedino moguće i tako očite da je gotovo neshvatljivo da se nitko prije njega toga nije dosjetio. U ovoj crti genijalnosti bio je jedinstven među jugoslavenskim sociolozimaAko je uopće moguće za nekoga tako izuzetne inteligencije reči da je u nečemu fanatičan onda je on bio fanatik osobnog integriteta, u prvom redu svog vlastitog, a onda i prava svakog pojedinca na taj integritet. U skladu s tim izabrao je i područje svog teorijskog bavljenja: problem alijenacije. Za to se opremio svim oružjem, budući da je na Univerzi u Ljubljani studirao pravo, slavistiku, filozofiju i psihologiju i na kraju 1962. g. diplomirao iz kliničke psihologije.Doktorirao je s disertacijom Realistični in nerealistični konflikti v indus­triji. U toku gotovo cijele svoje profesionalne karijere radio je kao sociolog. Već ovaj pripremni put je tako tipični Vlado — uvijek nekoliko koraka is­pred vremena. Postmoderno poimanje obrazovanja i profesije u kasnim pe­desetim godinama kada su se svuda oko njega profesije u društvenim zna­nostima još dlijetom odvajale od dnevne politike i partijske propagande. Njegova škola je bio jedan dobar trening u prikupljanju i sistematiziran ju znanja i upoznavanje s karakteristikama profesionalne djelatnosti.Njegovo znanje i razumjevanje je bilo bogatstvo koje je stvorio sam.Do problema alijenacije je došao istražujući mehanizme funkcioniranja kolektivnog odlučivanja u jugoslavenskoj industriji i konflikte koji se u tom okviru javljaju. Počeo je u Višoj školi za organizaciju u Kranju (1962.—1970.) gdje je po vlastitim riječima stekao najviše praktičnog iskustva u sociološ­kom zanatu. U tom razdoblju je bio jedan od rukovodilaca istraživanja ostrukturi kadrova u Sloveniji koju je provodio Republički zavod za zapošlja­vanje Slovenije. To je bilo prvo istraživanje u Jugoslaviji koje je pokušalo snimiti situaciju na tržištu radne snage. Od 1970. g. do 1976. g. radio je kao viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje lokalnih zajednica i radnih organizacija pri Fakultetu za sociologiju, političke nauke i novinarstvo Uni- verze u Ljubljani. U decembru 1976. g. izbačen s grupom svojih kolega s tog fakulteta pod optužbom čija centralna točka ih je teretila za apstraktni humanizam. Koliko je taj sam čin i postupak bio orvelianski apsurdan, toliko je osnovna poanta optužnice bila točna. Pod punom odgovornošću izjavlju­jem da je Vlado Arzenšek bio apstraktni humanist. On je svojim cjelokup­nim teorijskim radom, izborom tema empirijskih istraživanja, svojim osob­nim i profesionalnim stavom principijelno i dosljedno afirmirao humanis- tičnu poziciju; istovremeno se nepokolebljivo zalagao za nepovredivost auto­nomije pojedinca i izigravao ruglu konkretni humanizam države koja nastoji da se praktično pozabavi svakim tko pod datim okolnostima nije potpuno sretan. U razdoblju na FSPN-u Arzenšek se bavi s dvije osnovne teme: konf­liktima i interesnom strukturom zaposlenih u radnim organizacijama. Obe ove teme ga vode direktno do problema otuđenja u radu kojim će se baviti od dolaska na Institut za sociologiju (Univerza u Ljubljani) 1977. g. do svoje smrti u septembru 1989. g. Kao rezultat tog interesa pojavit će se monogra­fija u pet svezaka pod naslovom Oslobođenje rada koju je izdao Institut za sociologiju Univerze u Ljubljani i niz članaka i publikacija. Materijal prikup­ljen u tim istraživanjima poslužit će i za jednu od najboljih knjiga objavlje­nih kod nas na tu temu — Arzenšekovu Strukturu i pokret, kao i za njegov doprinos u knjizi koju je objavio zajedno s Veljkom Rusom Rad kao sud­bina i kao sloboda.U 26 godina svog profesionalnog rada Arzenšek je objavio oko 60 stu­dija, knjiga, članaka i stručnih publikacija. Osim u domoćim stručnim udru­ženjima, aktivno je učestvovao u radu Međunarodnog udruženja za socio­logiju i održao referate na kongresima tog udruženja '74, '78, '82, i '86. Do kraja je ostao vjeran svojoj osnovnoj prekiupaciji i afirmirao se kao naj­istaknutiji istraživač otuđenja kod nas. No istovremeno je u svom radu pra­tio nove teme i zadatke koji su se javili na društvenom obzoru pa je tako učestvovao svojim radovima u aktualnim raspravama o civilnom društvu i poslužio kao jedan od glavnih konzultanata u formiranju prvog nezavisnog sindikata strojovođa u Sloveniji.Vlado Arzenšek je objavio četrnaest radova u kojima se bavi specifično problemom samoupravljanja, a ipak je u svojoj autobiografiji koju je prilo­žio molbi za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika mogao napisati: »Godine 1980. bio sam evidentiran kao kandidat za člana samoupravnog organa na Institutu za sociologiju. Osnovna organizacija SK nije podržala moju kandi­daturu i svoj stav je bez argumenata iznijela u javnost. Od tada odbijam rad u samoupravnim organima. U svojoj mjesnoj zajednici pomoćnik sam načelnika štaba civilne zaštite«. Ponovno tipični Vlado — kombinacija nepo­pustljivosti pred glupošću i autoironije tako specifično njegova da je gatovo nevjerjatno da se poslije toga ne čuje onaj smijeh kroz mumljanje sa zatvo­renim ustima.Realno gledano mala je šansa da ćemo za našeg života imati još jednog društvenog znanstvenika i čovjeka kakav je bio Vlado Arznešek. Optimistički gledano, rijetka je sreča da smo ga imali.Vesna Pusić

In memoriam: Vladimir Arzenšek 1932–1989.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia