Problematizirajući stvaranje subkulturnih svjetova, autor razlikuje tri nivoa društvenoga: 1. društveno u širem smislu riječi, 2. kao kontekst u kojem se događaju naše grupne pripadnosti i 3. naše individualne, neponovljive prerade društvenog iskustva. Druga priroda društva je ono područje društvenoga koje se suprotstavlja našoj volji i koje predstavlja kontekst našeg grupnog i individualnog djelovanja. Drugu prirodu društva, koja nam je data, možemo jedino potisnuti, ne možemo je odstraniti. Uz kritiku totalitarne vladavine kojoj je preduvjet da potisne drugu prirodu društva, autor je izložio nekoliko osnovnih parova razlika u orjentacijama koje predstavljaju granicu između pripadnika subkultura i dominantnog svijeta.In this elaboration of the formation of subcultural worlds, the author distinguishes three levels of the societal: 1. the societal in the broader sense of the world, 2. as a context in which our group memberships occur and 3. our individual unrepeatable re-making of social experience. Society’s second nature is the region of the societal which opposes our will-power and which represents the context of our graup and individual activities. Society’s second nature, as a given condition, can be only repressed, but never removed. Along with the criticism of totalitarian rule, its precondition being the suppression of society’s second nature, the author has presented a few of the basic pairs of distinctions in orientations representing the barrier between those who belong to the subcultural and those belonging to the dominant world
