Željka Mudrovčić

Mudrovčić, Željka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJE I PRIKAZIizmirenja, ipak doći i da će jedinstvo islamske zajednice ponovo biti uspostavljeno.Denis SahdomerovićHeather Joshi, (1989),THE CHANGING POPULATION OF BRITAIN(Kritički osvrt)Oxford, Basil Blackwell Ltd, vii+223 p.Obimna, znači statistički detaljna, pone­kad u toku čitanja zamorna deskripcija prom­jene Britanskog stanovništva. Knjiga je zbir eseja, kako piše na kraju u preporuci, o »neo­bično jasnoj perspektivi Britanskog društva na kraju dvadesetog stoljeća.« I kada poznajete prilično dobro demografsku problematiku, ta­kođer, i neke aktualne demografske probleme svijeta, iz onoga što se može pročitati u knjizi, nije uopće jasno kakva je to perspektiva Britan­skog društva na kraju dvadesetog stoljeća. Za­pravo nije jasno kako se iz demografskog opisa postojeće promjene u stanovništvu, promjene njegovih fertilnih, nupcijalnih, divorcijalnih, starostnih, migratornih, etničkih i ponešto obrazovnih karakteristika, dugoročnog proce­sa može bilo što pouzdano reći o perspektivi razvoja. Radi se o tomu, da autori priloga uglavnom opisuju ono što su oni ili drugi istraživači dobili kao statističke rezultate, ne ulažući napor da dubljom sveobuhvatnijom analizom, odista, bar nagovijeste trend bu­dućeg razvoja društva. Recimo vrlo je lako uočljivo da Britansko stanovništvo niti se uvećava niti smanjuuje, da je razvod braka u porastu, dok brak sam po sebi prestaje biti pokriće za seksualne odnose. Očigledno je da veoma popularna institucija postaje takozvana »kohabitacija« ili zajedničko življenje, koje na izvjestan način pretstavlja jednu vrstu pred- bračne zajednice, za koju uopće nije izvjesno da li će se i dalje razvijati i zamijeniti brak kaoinstituciju ili ne. Ne zna se, a iz knjige je teško doznati, zašto je razvod braka u porastu, kao također, i broj obitelji sa jednim roditeljem, kada na drugoj strani brak ostaje vrlo popular­na i čvrsta institucija kao i do sada u Britan­skom društvu. Budući da je izgubio ulogu pokrovitelja seksualnih odnosa, brak postaje neprikosnovena društvena forma čiji se sadržaj značajno mijenja. Zapravo, potrebno je da se mijenja, što se uopće jasno ne vidi iz analize bračnosti stanovništva Velike Britanije. Ka­thleen E. Kiernan koja je pisala ovaj dio knjige, i sama se na kraju svog opisa postojeće situacije pita, da li brak gubi neke institucionalno značaj­ne karakteristike u smislu da postaje pretijesan za suvremeni način odnošenja medu spolovi­ma, ili će pak, AIDS promijeniti ovakve pos­ljedice seksualne revolucije šezdesetih i ponovo oživjeti tradicionalne vrijednosti braka. Poglav­lje koje se odnosi na razvod i ponovnu ženidbu (John Ermisch) u suštini je potpuno identično konstatiranju činjeničnog stanja. Razvod braka je u porastu i dostiže u 1984. godini gotovo milion. Od toga su 65% majke sa djecom koje ostaju nakon razvoda same. Ekonomske pos­ljedice razvoda su prema autoru veoma značaj­ne, a on ih mjeri uglavnom kao obiteljski doho­dak kojim se pokrivaju svi obiteljski troškovi. Razvodom se ovaj dohodak cijepa, a time i uvećava. Povećani troškovi razvoda braka se mogu izbjeći ponovnim sklapanjem braka. Na odluku o ponovnom sklapanju braka utječe čitav niz pretpostavki među kojima, značajno, radno iskustvo žene, viši obrazovni nivo žene, kao i njena dob, ali također, i dužina odgoja djece bez supružnika. Cijela je ova šema fakto­ra koji uslovljavaju različit bračni status veoma važna u zemljama sa razvijenim welfare siste­mom vrijednosti, jer je uslov za donošenje određenih političkih odluka u sistemu socijalne zaštite stanovništva. Tako se socijalna politika zaštite jednog roditelja sa djecom jednostavno usavršava u tom pravcu, ne pitajući se uopće, kako je moguće izmijeniti postojeću instituciju razvoda braka koja ustvari i omogućava njeno postojanje.Gotovo na isti se način u knjizi opisuje obrazovanje i stanovanje stanovništva Velike382RECENZIJE I PRIKAZIBritanije. I jedan i drugi autor priloga (lan Diamond, Michael J. Murphy) raspravljaju do u detalje daljnje potrebe Britanskog društva u sferi obrazovanja i stanovanja. Demografija i demografska istraživanja igraju veoma značaj­nu ulogu, jer trend razvoja stanovništva u njegovom kvantitetu opredjeljuje najvećim di­jelom i obim potreba za obrazovanjem i stanovanjem, a potom će taj obim samo onoli­ko koliko znači određeni kvalitet opredijeliti i suštinu ovih procesa u daljnjem razvoju Britan­skog društva. Ako će Britanija u budućnosti biti sve više tehnološko društvo onda će joj nesum­njivo biti potrebna visokoobrazovna, visokoo- bućena radna snaga. Također, promjena u dobnoj strukturi, znači, sve više starog stanov­ništva i traži takav sistem obrazovanja koji će omogućiti obrazovanost za susret sa starima.Poglavlje osam (8) o unutrašnjim migra­cijama i prostornom razmještaju stanovništva podcrtava važnost budućeg izmijenjenog de­mografskog razvoja Velike Britanije. Naime, mada nema tako značajnu unutarnju migraciju kao neke druge razvijene zemlje (USA) či­njenica je da se unutarnji razmještaj stanov­ništva Britanije dinamički mijenja. Durogočan trend promjene u drugoj polovini dvadesetog stoljeća svakako je razultat promjene u stanov­ništvu u devetnaestom stoljeću. U posljednje vrijeme postaje ponovno značajna relacija sje­ver jug, tj. urbano-ruralna redistribucija sta­novništva. Opadanje broja stanovnika dovodi ne samo do ukupnog pada nego što je mnogo značajnije do apsolutnog pada stanovništva u mnogim manje razvijenim regijama. Povećana selektivnost migracija na duže relacije donosi Britanskom društvu još veću prostornu polari­zaciju sociodemografskih grupa. Opadanje sto­pa rađanja, porast broja starog stanovništva, povećanje stope razvoda braka, povećanje obitelji sa jednim roditeljem, daljnje opadanje veličine domaćinstava, te povećanje ekonom­ske aktivnosti žena, uslovljavaju značajne pro­storne promjene, kao što su, prevashodno, naseljavanje mladih bračnih parova, ne samo u prigradskim naseljima nego mnogo češće i više u malim naseljima značajno udaljenim od veli­kih urbanih centara. Također, vrlo karakteri­stičan trend u prostornom razmještaju stanov­ništva je i preseljavanje penzionera, starih ljudi, na jug, u agrarno poljoprivredne predjele, gdje su ranije provodili vikende ili ljetovanja. Ovak­vim migracionim kretanjima se stvara starosna podjela naselja koja dugoročno može imati ozbiljne posljedice po urbano-ruralni regional­ni razvoj, a još više po ekonomski razvoj cijele zemlje. Klasno, ovakva trend kretanja stanov­ništva, dugoročno, proizvodi ekonomsku pola­rizaciju koja se potom odražava na nivou soci­jalno imovinske polarizacije stanovnika. Selek­tivna migracija kumulira u određenim regijama (nova mala naselja) visokokvalificiranu mladu radnu snagu, spremnu da reproducira bogat­stvo, dok na drugoj strani manje pokretna, ma­nje kvalificirana radna snaga u regijama koje su već dobro iscrpile svoje mogućnosti, prijeti da obnovi takvu socijalno klasnu distribuciju prepoznatljivu kao »krug bijede«. Da bi se ovo izbjeglo autor ovog poglavlja Tony Champion predlaže potpunu promjenu politike ekonom­skog razvoja u kojoj će i regionalni i urbani razmještaj stanovništva, kao i dosadašnje pos­ljedice unutarnje migracije stanovništva igrati veoma važnu ulogu, posebno prilikom odlučivanja o njenoj primjeni.I sljedeće poglavlje knjige (John Hob- craft) raspravlja na izvjestan način svrsishod- nost demografskih istraživanja u politici odlučivanja o razvoju stanovništva. Autor se zalaže za to da odluke o zadovoljavanju osnov­nih ljudskih potreba ne smiju biti predmet po­litičkih rasprava, odnosno nadmetanja, ne smi­ju biti oružje za osvajanje vlasti, što u ovom trenutku u razvoju welfare state u Britaniji jesu.Čini se nespojivo, ambivalentno, da društvo koje među prvima razvija državu blagostanja, društvo koje će u velikoj mjeri eliminirati siromaštvo, te dobrim dijelom ne­pravičnost u smislu socijalno klasne podije­ljenosti, u isto vrijeme ima potpuno različit društveni status žena i muškaraca. Profesional­na segregacija najekspresivnije odslikava soci­jalnu nejednakost muškaraca i žena. Ako su žene ekonomski aktivne, aktivne su u takozva­nim određenim ženskim zanimanjima, dok ih383RECENZIJE I PRIKAZIje većina u društvu muških zanimanja. Pored ovoga visok stupanj diskriminacije u plaćanju žena i muškaraca za obavljanje iste vrste posla i sa istom uspješnošću, kao i znatno veći broj časova neplaćenog ženskog rada u odnosu na muški su osnovne karakteristike profesionalne segregacije u društvu. Prema Britanskim popi­snim podacima 1981. godine 3/4 žena koje su radile obavljaju poslove u četiri od šesnaest profesionalnih grupa; usluge (čistačice, frizeri), radnice u obrazovanju, zdravstvu, socijalnom radu (učiteljice, nastavnice, bolničarke), trgovi­ni (prodavačice). Ovome u prilog ide i podatak da 63% žena radi samo sa ženama i čak 81% muškaraca nema kolegica na poslu. Prema Gershuny-jevom istraživanju (1983/4) žene nedjeljno u prosjeku 16 Časova više nego muškarci provode u obavljanju kućnih poslova, dakle, 16 časova više neplaćenog rada u odnosu na muškarce. Recimo, 1861. godine to je bilo 26 časova, što znaći da mada opada broj časova još uvijek se ovakav odnos odražava među spo­lovima. Ovo će potvrditi i zarade supruga u ukupnom kućnom buđetu. Prema publikaciji Pregleda potrošnje obitelji u 1985. godini zara­de žena u ukupnom buđetu učestvuju sa 36% u onim obiteljima koje ne izdržavaju djecu i 23% u onim koje još uvijek izdržavaju djecu.Potpuniju demografsku sliku razvoja Bri­tanskog stanovništva na kraju dvadesetog sto­ljeća svakako bi trebalo da omogući i demo­grafska analiza razvoja etničkih grupa. Autori, (lan Diamond i Sue Clarke) inzistiraju na značaju različitosti demografskih obrazaca i trenda razvoja etničkih grupa te na procesu asimilacije. No, asimilacija treba da znači pred­nost a ne nedostatak i za društvo i za onoga ko je asimiliran. Zato autori s pravom zahtijevaju da popis stanovništva obuhvati i kompleks et­ničke pripadnosti. Podaci o etničkim grupama u Britaniji se za sada mogu jedino dobiti iz publikacije o Pregledu radne snage koja od 1981. godine vodi evidenciju o etničkoj pripad­nosti. Tako možemo saznati da je između 1984. i 1986. godine bilo 2400000 pripadnika etničkih grupa, što iznosi 4,5% ukupnog stanovništva od kojih je 40% rođeno u Velikoj Britaniji.Nekako se čini da u prilog Pat Thane »Stari: Balast ili Korist?« razlikuje od ostalih priloga. Mada i ova autorica samo opisuje trend starenja stanovništva, proporcije ra­zličitih starosnih grupa, ona ipak postavlja, za razliku od ostalih nekoliko veoma važnih pita­nja i raspravlja o njima. Problematizirajući pitanje o starosti stanovništva odmah se da zaključiti da perspektiva razvoja Britanskog društva i nije tako svjetlo jasna kako se u većini priloga želi predstaviti.I u Velikoj Britaniji kao i u većini zapad­noevropskih zemalja odnos prema starima je nekako dihotomno podijeljen. Autorica je ove podjele nazvala pesimističkim i manje pesimi- stičkim. Naime, postavlja se veoma aktualno pitanje, da li su stari ljudi problem i balast društvu ili ne? Pesimističko mišljenje, na žalost, i proces starenja i stare ljude kao rezultat tog procesa vidi kao problem, bolje reći, socioeko­nomski balast društvu. A balast su društvu zato što su samo potrošači a ne i proizvođači dobara, zato što će povećanjem iz godine u godinu, materijalno opteretiti stanovništvo radne dobi. Stari ljudi, za razliku od mladih, imaju potrebu za sasvim specifičnom vrstom usluga, načinom stanovanja, ishranom, zdravstvenom zaštitom, kulturnom razonodom, a sve te usluge su izu­zetno skupe. Dakle, kao i u prethodnim poglav­ljima, jedini kriterij onoga što je nečiji život je cijena koštanja. U tom smislu, statistika i de­mografija mogu svojim savršenim matema­tičkim metodama i modelima analize, opskrbiti jedinstvenim, tačnim činjenicama, samo što se stari ljudi ne mogu svesti na te i takve činjenice. Autorica se u tom smislu, u smislu manje pesi- mističkog opredjeljenja, predložiti mogućnost spekulacije kada razmišljamo o starim ljudima. Zašto ne bismo mogli misliti o starima u bu­dućnosti kao o značajnoj društvenoj grupi koja bi bila kadra da i proizvodi, a ne samo troši. U socijalnom smislu te riječi, zašto stari ne bi pretstavljali isto tako važnu društvenu grupu kao i mladi sa svim svojim prednostima i nedo­stacima. Da se o starima i starenju može misliti i drugačije potvrđuje i sama vitalnost starosti. Gerontološki konsenzus je da većina starih koji384RECENZIJE I PRIKAZIpređu šezdesete godine uglavnom dozive sre • dinu sedamdesetih u veoma dobroj formi. Smatra se daje to period kada počinje starenje. Tako se da veoma lako uočiti da se poslije šezdesetih stvarni život za većinu starih ljudi mijenja i to veoma brzo, čak brže nego društvo može pratiti ili prihvatiti lu promjenu. Nekoli­ko statističkih podataka mogu ovo potvrditi, te sasvim suprotno uobičajenom shvatanju staro­sti zaista omogućiti redefiniranje poimanja sta­rosti u budućnosti. U Velikoj Britaniji osamde­setih 5% starih su zaposleni puno radno vrije­me, oko 10% njih radi polovinu radnog vreme­na, mnogi volontiraju, a 25% njih pomaže bo­lesnim i hendikepiranim starim ljudima, 11% pomaže svojim susjedima, dok su 21% starih 65—74 godine i 11% starih preko 75 godina uključeni u neki dobrovoljan posao. Mogli bi­smo reći da preko 50% starih ljudi pomaže drugima. Dakle, ako uzmemo u obzir sve po­slove koje obavljaju stari ljudi sami za sebe, a koje bi inače, ako bi oni bili stari i nemoćni onako kako se obično o njima misli, društvo preuzelo na sebe, stari bi bili teret društvu. Međutim, oni ipak i nisu takav teret društvu kako se to odmah automatski kada se spominje starost poima. Analogno, naprijed disakutiran problem neplaćenog rada domaćica u do­maćinstvu, a koji je bez sumnje, bar u razvije­nim industrijskim zemljama, pozitivan dopri­nos privredi zemlje, podsjeća upravo na ovu diskusiju o toliko poslova koje stari ljudi obav­ljaju u društvu i koji nisu stoga teret nego korist tom društvu. Od četrdesetih godina do danas u Britaniji, dobar dio istraživanja industrijskih so­ciologa i psihologa, pokazuju da veoma visok postotak starih šezdeset i sedamdeset godina mogu obavljati svoje zanimanje sasvim uspješno. Ako se i može govoriti o nešto slabijoj agilnosti i sporosti starih, može se također, na drugoj strani govoriti o kompenzaciji u većem iskustvu, koncentraciji i motivaciji. Praksa uvi­jek održava obućenost za obavljanje određenog posla na visokom nivou. Sve ovo nam prije govori da je starost, stari ljudi u povijesnom smislu te riječi, izvor određene ko­risnosti a ne balast društvu, jedino je potrebno pronaći adekvatan odgovor na pitanje koje ikakve korisnosti? Dakle, pitanje starosti, »problem« za one koji hoće tako, a zadatak za socijalne gerontologe je nova sociološka tema za raspravu. To je također, novo iskustvo ne samo za Britansko društvo, nego i za sva ona društva koja će na svom manje ili više istom putu industrijskog razvoja doći u demografsku situaciju starenja stanovništva i kao rezultat imati mnogo starih ljudi u društvu. Svakako bi trebalo početi od onoga što je zaključak u ovom poglavlju knjige, a to je da buduće vrijeme traži od nas potpuno drugačije razmišljanje o stare­nju i starim ljudima. Starost je tu, postaje dio naše svakodnevnice, što upućuje na to da je neophodno da budemo svjesni da je svaka bu­dućnost drugačija i da će i naša biti nešto pot­puno različito od onoga što živimo sada. I zato bismo se morali pripremiti za susret sa starošću u budućnosti.Željka MudrovčićChuide Levi-Strauss Didier EribonIZBLIZA I IZDALEKASvjetlost, Sarajevo, 1989, 197. str.Ne dešava se baš često da se u našim knjižarama pojavi neko antropološko djelo. Originalnih radova naših autora gotovo i da nema (čast izuzecima), a i prijevodi su zaista prava rijetkost. Problem je svakako institucio­nalne prirode. Apsurd je da u nas ne postoji niti jedan odsjek za socijalnu i kulturnu antropolo­giju (mali je izuzetak Sekcija za soc. antropolo­giju pri Slovenskom sociološkom društvu za koju se »izborio« veliki entuzijast — Stane Južnić). Zato knjiga »Izbliza i izdaleka« predstavlja iznenađenje, pogotovo ako se zna daje u originalu objavljena 1988, a već slijedeće godine prevedena, što je za jednu antropološku studiju na ovim prostorima najblaže rečeno neobično.385

Heather Joshi (1989), The Changing Population of Britain (Kritički osvrt)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia