Prikaz knjige Alojzije Stepinac, mješovita komisija i knjiga Juraja Batelje 
“Rivellijeva zavjera laži. Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna 
Crkva

Josip Dukić

Prikaz knjige Alojzije Stepinac, mješovita komisija i knjiga Juraja Batelje 

“Rivellijeva zavjera laži. Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna 

Crkva

Dukić, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

664ALOJZIJE STEPINAC, MJEŠOVITA KOMISIJA I KNJIGA JURJA BATELJE “RIVELLIJEVA ZAVJERA LAŽI. BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC I SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA”U proljeće 2015. godine Juraj Batelja objavio je knjigu Rivellije-va	zavjera	laži.	Blaženi	Alojzije	Stepinac	i	Srpska	pravoslavna	Crkva. Riječ je o knjizi koja je pomalo zakasnjeli odgovor dr. Batelje, postu-latora kauze i najboljeg poznavatelja života i rada zagrebačkog nad-biskupa i kardinala Alojzija Stepinca, na knjigu talijanskog autora Marca Aurelija Rivellija, preminulog 2010. godine, L’arcivescovo	del	genocidio.	Monsignor	Stepinac,	il	Vaticano	e	la	dittatura	ustascia	in	Croazia,	1941	-	1945, (“Nadbiskup genocida. Monsinjor Stepinac, Vatikan i ustaška diktatura u Hrvatskoj, 1941.­1945.”), Kaos Edizi-oni, Milano 1999. Krajem studenoga ove godine dr. Batelja je obja-vio i drugo nadopunjeno izdanje svoje knjige.Nakon objave prvog izdanja Bateljine knjige organizirano je nekoliko skupova na kojima su tematizirani život, rad i sudbina A. Stepinca. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu orga-nizirao je u srijedu, 4. studenoga 2015., u kongresnoj dvorani Eko-nomskog fakulteta u Zagrebu Colloquium	academicum skup“Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja”. Tri tjedna kasnije, 24. studenog 2015., održan je na zagrebačkom Kaptolu u prepunoj dvorani Vijenac cjelodnevni znanstveni simpozij na kojem je sudje-lovalo deset znanstvenika, osam iz Zagreba i dva iz Srbije. Na isto-me mjestu, dan ranije, dr. sc. Ester Gitman iz Sjedinjenih Američkih Država održala je predavanje o A. Stepincu i otvorena je prigodna, vrlo sugestivna, izložba karikatura naslovljena Alojzije	Stepinac	u	slici	i	riječi.	Utjecaj	komunističke	propagande	na	stvaranje	negativne	slike	o	zagrebačkom	nadbiskupu. Otvaranju izložbe prethodila su stručna izlaganja Frane Dulibića i Jurja Batelje. Potrebno je nagla-siti da su zagrebački skupovi kao i predstavljanja Bateljine knjige po Hrvatskoj bili iznimno posjećeni i izazvali su, što nije baš čest slučaj, veliko zanimanje medija, što navodi na zaključak da je Ste-pinac ponovo u središtu zanimanja kako znanstvene javnosti tako i brojnih znatiželjnika i ljubitelja istine.U ovom slučaju pojačano zanimanje javnosti za A. Stepinca iza-zvala je vijest o skorom završetku kauze hrvatskog blaženika, koja je početkom 2014. “procurila” iz vatikanske Kongregacije za kauze sve-taca. Koliko mi je poznato, vijest je u javnost prvi odaslao kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za kauze svetih, 10. veljače 665Crkva u svijetu, 50 (2015), br. 4, 664-6682014., u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu prigodom obljetni-ce smrti blaženoga Stepinca. Kardinalova je poruka brzinom munje doprla do brojnih štovatelja blaženog Stepinca i istinski ih je razve-selila. No ta je vijest u isto vrijeme, što je bilo i očekivano, uznemiri-la srbijanska vjerska i politička središta moći, Srpsku pravoslavnu Crkvu i predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Oni su se odmah nakon što je vijest dospjela u javnost mobilizirali i krenuli u poli-tičko­diplomatsku i medijsku bitku kako bi zaustavili proces. Za ostvarenje svog nauma pridobili su kao saveznike, po svemu sude-ći, izvjesne židovske lobiste, ali i pojedine katoličke velikodostojnike pretežito talijanske nacionalnosti u Vatikanu i izvan njega, koji su im zdušno priskočili u pomoć, potvrđujući i ovaj put njihovo vjekov-no savezništvo i usklađene senzibilitete kada je u pitanju Hrvatska i hrvatske teme. Udruženom je timu u kratkom vremenskom razdo-blju pošlo za rukom uvjeriti papu Franju kako bi bilo mudro još pri-čekati s proglašenjem svetim A. Stepinca. Argumenti koji su izneseni pred papu Franju očito su bili dostatni te je on svojim podređenima naredio osnivanje mješovite komisije koja bi trebala biti sastavljena od srpskih i katoličkih povjesničara i teologa, koji bi još neko vrije-me trebali “raditi” na Stepincu. Svojom odlukom papa Franjo poka-zao je, ne prvi put, da je zaista drugačiji od svih svojih prethodnika.Bilo kako bilo, papa Franjo je de	iure	i	de	facto pod pritiskom gore spomenutih ustanova odgodio proglašenje svetim A. Stepinca, ali i dodatno zagrijao ionako već uzavrele hrvatsko­srpske odnose. Dokazuje to i očitovanje u svezi s kanonizacijskim procesom i osni-vanjem mješovite komisije koje su vjernicima i cjelokupnoj javnosti poslali biskupi Hrvatske biskupske konferencije s nedavnog 51. ple-narnog zasjedanja. Kako u stoji izjavi, biskupi su, suočeni “s brojnim pitanjima vjernika” i svjesni “stanovite uznemirenosti u narodu”, izrazili svoju lojalnost papi Franji i Svetoj Stolici u svemu što će biti potrebno da bi se Srpskoj pravoslavnoj Crkvi “objasnila određena pitanja glede života i djelovanja nadbiskupa Stepinca”.Nije naodmet spomenuti da je riječ o istoj onoj Crkvi čije je vod-stvo odmah nakon Drugoga svjetskog rata uz pomoć komunistič-kog režima, ali i pojedinaca iz gore navedenih savezničkih grupacija, počelo sijati povijesne neistine, laži i klevete o A. Stepincu, ali i na račun samog Vatikana. Dokaz su tomu gotovo nepobrojivi novinski tekstovi, članci i knjige objavljivani u svijetu i u komunističkoj Jugo-slaviji od 1945. do danas.Uvjeren sam da u svemu što se u ovom trenutku događa oko A. Stepinca ima i “visoke” politike, nalik onoj koja se vodila i nakon smrti kardinala Stepinca, kada su počeli pregovori između Socijali-666Josip Dukić, Alojzije Stepinac, mješovita komisija i knjiga Juraja Batelje ...stičke Federativne Republike Jugoslavije i Svete Stolice o ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa. U tim pregovorima jedan od ustu-paka crkvene strane bila je izolacija brojnih svećenika u emigraciji, osobito Krunoslava Draganovića, čiji je rad smetao komunističkoj vlasti u Jugoslaviji. Sam Draganović morao je “platiti” za svoja dva “neoprostiva grijeha”: za spašavanje preko Vatikana i Zavoda sv. Jeronima nekoliko desetaka tisuća izbjeglica kojima je uspjelo izbje-ći poslijeratne partizanske krvave likvidacije, te za svoju knjigu o Bleiburgu. Nije slučajno Udba organizirala otmicu K. Draganovića u Trstu odmah nakon što je on najavio skoru objavu svoje knjige o poslijeratnim partizanskim masakrima.Ostaje nam samo nadati se da A. Stepinac nije svojevrsni vati-kanski “ustupak” srpskoj strani u kontekstu trenutnih odnosa srp-ske i vatikanske strane, a vrijeme će pokazati jesu li krivotvoritelji Stepinčevog rada i kočničari kanonizacijskog procesa zaista spre-mni čuti pravu istinu.Po svemu sudeći, knjiga M. A. Rivellija L’arcivescovo	del	genoci-dio.	Monsignor	Stepinac,	il	Vaticano	e	la	dittatura	ustascia	in	Croazia,	1941	-	1945, ali i Papina odluka o osnivanju mješovite komisije bili su neposredni povod Batelji za pisanje i objavu najnovije knjige. On je sam, svjestan važnosti A. Stepinca i svega što se oko njega doga-đa, na predstavljanju u Zagrebu izjavio sljedeće: “Kao postulator u proglašenju svetim bl. Alojzija Stepinca osjećam odgovornost da pred crkvenom i svjetovnom javnošću progovorim o izvoru kleveta u koji-ma se u zadnje vrijeme i dugi niz godina sustavno ocrnjuje svijetli lik bl. Alojzija Stepinca.”Predgovor Bateljinoj knjizi napisao je pastirski smjelo i odmje-reno Mile Bogović, gospićko­senjski biskup i član Komisije HBK­a za razgovore sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Nakon predgovora slijede popisi kratica i objavljenih i neobjavljenih vrela i literature. Središnji dio knjige čini nekoliko tematskih poglavlja. Knjiga zavr-šava kazalom imena i recenzijama znanstvenika doc. dr. sc. Zlatka Begonje i prof. dr. sc. Josipa Jurčevića. Izdavač knjige je Postulatu-ra blaženoga Alojzija Stepinca. Prvo izdanje knjige ima 380 strani-ca, a drugo 404 stranice.U središnjem dijelu knjige dr. Batelja na temelju brojne izvor-ne građe i literature tematizira  odnos A. Stepinca prema Židovima prije II. svjetskog rata, njegovo pastirsko i humanitarno djelovanje za vrijeme rata, rad na spašavanju Židova, Srba, Roma, komunista i svih ostalih koje je režim NDH odlučio likvidirati, stanje u Hrvatskoj pred kraj Drugoga svjetskog rata, ali i tešku poslijeratnu situaciju, u kojoj se nadbiskup bio meta komunističkog režima. U središtu Bate-667Crkva u svijetu, 50 (2015), br. 4, 664-668ljina zanimanja su i brojni vjerski prijelazi u NDH. Veliki dio knjige Batelja je posvetio ponašanju Srpske pravoslavne Crkve u Drugome svjetskom ratu, primjeni rasnih zakona u Srbiji, progonu Židova u Srbiji, odnosu SPC-a prema Romima, ali o logorima u Srbiji. Bate-lja je svoje teze potkrijepio s nekoliko svjedočanstava i zahvala koje su nadbiskupu Stepincu uputili Poljaci, Slovenci, Židovi i Srbi za zaštitu u Drugome svjetskom ratu.Ostaje nam samo nada da ova Bateljina knjiga, kao što je on sam na zagrebačkom predstavljanju izjavio, neće proći kao njegova “trilogija Blaženi Alojzija Stepinac: svjedok Evanđelja ljubavi, koja je javnosti podarila 691 dokument, koji su sjajna obrana njegove osobe i svjedočanstvo njegove čiste savjesti kakvom svjedočanstvu nema ravna u vremenu njegova života i djelovanja”.Vrlo snažan i nadasve aktualan tekst o A. Stepincu, naslovljen Falsifikatori na djelu. Povodom najavljenog filma o kardinalu Ste-pincu, napisao je Jozo Kljaković u Buenos Airesu 1953. godine. Iz teksta, objavljenog prvi put u Glasu sv. Antuna, izdvajam sljedeće: “Nadbiskupa Stepinca zadnji put sam vidio koncem godine 1943. u Rimu. Odsjeo je u Zavodu Sv. Jeronima, gdje sam i ja sta-novao. Za stolom smo sjedili jedan do drugoga. Za ručkom ili veče-rom govorio je meni i monsinjoru Magjercu o svojoj akciji za pomoć našemu svijetu, interniranom u logorima Italije. Govorio je o pomoći Sv. Oca Pape, biskupa i svećenstva talijanskog, koju su pružali tim nevoljnicima. Uoči njegovog povratka u domovinu, pozvao me je na razgovor u svoje odaje. Tu mi je govorio o ustašama, naci-fašistima i nekim Vlasovljevim Čerkezima, koji vrše bestijalna i bestidna djela po zemlji. Rekao mi je, da nema dana u kojemu on barem jedanput ne intervenira usmeno ili pismeno.Na rastanku zaželio sam nadbiskupu sretan put i izrazio želju, da se skoro opet vidimo. Nadbiskup mi je na to odgovorio:– Profesore, neka Vas prati blagoslov Božji. Po svoj prilici mi se više ne ćemo vidjeti. Mene će ubiti ustaše ili partizani.Njemačkom kapitulacijom svršila je i Pavelićeva tiranija. No, muke naroda nisu prestale. Četnička i ustaška djela nastavili su srpski komunisti. Oni su hrvatsku vojsku, koju su im Englezi pre-dali, razoružanu kod Bleiburga, putem kroz slovenske šume veći-nom pobili. Te slovenske šume jesu, ‘Katin’ hrvatskog naroda. O tom našem ‘Katinu’ nitko u zapadnom svijetu ne piše, niti vodi istragu, iako je ovaj Titov ‘Katin’ monstruozniji nego onaj Staljinov. Zabo-ravilo se je i na umorstva počinjena u Dubrovniku, Splitu, Makar-skoj, Širokom Brijegu, Zagrebu i posvuda u hrvatskoj zemlji. Isto tako zaboravilo se je i na zločinstva počinjena od generala Mihajlo-668Josip Dukić, Alojzije Stepinac, mješovita komisija i knjiga Juraja Batelje ...vića i njegovog popa Đujića, njegovog Dobrivoja Jevđevića, majora Đurišića i drugih: kod Knina, kod Drniša, kod Mostara, u Poljici-ma, na Drini, u Novom Pazaru, u Foči, Prijedoru, Popovom Polju i drugim mjestima naše zemlje. Za ova zločinstva srpsko­komunistič-ka nad Hrvatima, nije digao glas ni jedan episkop srpski, ni jedan Srbin uopće. Nisu protestirali ni protiv suđenja nadbiskupa Stepin-ca, čovjeka koji je njih branio i koji je srpsku djecu spašavao i hra-nio. Hiljade ljudi, bez razlike vjere, narodnosti ili rase, bez razlike političkog uvjerenja: Židova, Srba, Hrvata, Slovenaca, komunista, antifašista imadu nadbiskupu Stepincu zahvaliti za svoje živote.”U iščekivanju prvih rezultata rada mješovite komisije zaključio bih ovaj tekst riječima biskupa Bogovića koje se nalaze u predgovo-ru Bateljine knjige:“Budući da je u Bateljinim knjigama sadržana glavnina doka-znog materijala za proglašenje svetim Alojzija Stepinca, čime se obilno koristila Kongregacija za proglašenje svetih, držimo da je ini-cijativa Svete Stolice da se srpsko­pravoslavna strana upozna s tom materijom veoma korisna. Okretanjem pozornosti tim činjenicama i tom materijalu bit će lakše formirati ispravnu sliku o budućem svecu Alojziju Stepincu. Na taj način inicijativa može biti od velike koristi za zbližavanje dvaju naroda i dviju Crkava.Ne vjerujem da će se stručnjaci koje izabere SPC lako složiti sa svim mišljenjima koje mons. Batelja izvodi iz Stepinčeva djela, ali kod njega se svaka tvrdnja potkrepljuje izvornom građom pa se može provjeriti koliko je izneseno mišljenje u skladu s izvornim gra-divom. Zato smatram da je ova knjiga dobar uvod u dijalog koji je Sveti Otac želio da se povede o kardinalu Stepincu između srpsko­pravoslavnih i hrvatsko­katoličkih stručnjaka.Ako netko i danas izjednačuje vrijednost dokaza koje je Batelja u svojim knjigama donio, a koji se nalaze i u materijalima Kongre-gacije za proglašenje svetim kardinala Stepinca, s onim dokazima koje je komunistički sud u listopadu 1946. koristio da Stepinca pro-glasi zločincem, u tom slučaju ni Papina inicijativa ne može donijeti dobre rezultate.”doc.	dr.	sc.	Josip	Dukić

Alojzije Stepinac, mješovita komisija i knjiga Juraja Batelje “Rivellijeva zavjera laži. Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva”

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia