Zadovoljstvo studijem i percepcija profesionalnih perspektiva studenata zdravstvenih studija Study program satisfaction and perception of health care students’ professional perspective

Abstract

Cilj: Ispitati stupanj zadovoljstva studenata s pet studijskih programa preddiplomskih zdravstvenih studija Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu. Nadalje, istražuje se stupanj motivacije za nastavak studija te percepcija profesionalnih perspektiva nakon završetka studijskih programa, stupanj obrazovanja roditelja, i stupanj obrazovanja studenata prije upisa studijskih programa. Metoda: Ispitivanje je provedeno u mjesecu lipnju i srpnju 2014. godine. U istraživanje je uključeno 80 ispitanika. Svi uključeni ispitanici bili su studenti 2. godine Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija (sestrinstvo, primaljstvo, fizioterapija (FT), radiološka tehnologija (RT), medicinsko-laboratorijska dijagnostika (MLD). Za svrhe istraživanja korištena su dva upitnika, i to: originalni upitnik za prikupljanje demografskih podataka, stupanj obrazovanja roditelja ispitanika, te motivi za nastavak studija i percepcija zapošljavanja u zdravstvenoj djelatnosti. Radi ispitivanja zadovoljstva studijskim programom u uporabi je bio modificirani upitnik izrađen prema izvornoj verziji Nursing student satisfaction Scale (NSSS) [9], uz stupanj pouzdanosti dvosmjernog prijevoda CronbachAlpha 0.96 [10]. Rezultati: Rezultati upućuju na veću zastupljenost studentica na svim studijskim programima [78.8%]. Najveći broj roditelja studenata ima srednjoškolsko obrazovanje [77.5% majki; 72.2% očeva]. Višu ili visoku školsku spremu ima oko 13% majki i 14% očeva. Osnovnoškolsko i poslijediplomsko obrazovanje ima najmanji broj roditelja [OŠ majke i očevi 5%; PD majke 1.2%; očevi 5.1%]. Među studentima sestrinstva i primaljstva je najveći broj studenata sa završenim strukovnim srednjoškolskim obrazovanjem [sestrinstvo 66.7%, primaljstvo 84.6%], dok su studenti fizioterapije i MLD-a [FT 69.2%, MLD 78.6%] najčešće nastavili studij nakon završenog gimnazijskog programa. Motivacija za nastavkom studija svih studenata razmjerno je visoka i iznosi [M=3.85], kao i percepcija lakšeg pronalaženja zaposlenja nakon završenog studija [M=3.84]. Stupanj zadovoljstva studijem nešto je niži i iznosi M=3.35. Samo na dvjema česticama Upitnika zadovoljstva zdravstvenim studijima [27. i 28.] razlike između stupnja zadovoljstva studenata različitih studijskih usmjerenja statistički su značajne. Zaključak: Može se zaključiti da rezultati upućuju na zadovoljavajući stupanj zadovoljstva studenata studijskim programima na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija u Splitu, kao i percepcijom daljnjeg apredovanja poslije završetka studija