U radu se analiziraju značajke jugoistočnoga makrosustava paških govora
prema u dijalektološkoj literaturi određenim klasifikacijskim kriterijima za
utvrđivanje pripadnosti pojedinoga mjesnog idioma štokavskomu i čakavskomu
narječju na fonološkoj i morfološkoj razini. Zaključuje se da su ovjerene
jezične crte rezultat jezičnopovijesne i trenutačne kontaktne situacije
spomenutih dvaju narječja u tim govorima. Ne krene li se nužno od metodološkoga
polazišta da analizirane govore prema pretežitosti značajki valja
uvrstiti u samo jedno narječje, smije se, posebice punktove imenom Dinjiška
i Vlašići, atribuirati kao govore u kojima se preklapaju dva sustava: čakavski
supstratni i štokavski superstratni. U skladu s postupcima za izradu
Karte čakavskog narječja Božidara Finke i Milana Moguša, ti bi punktovi
bili označeni na dijalektološkim kartama obaju narječja.This paper analyzes the characteristics of the south-eastern macrosystem
of speeches of the Island of Pag according to the specific classification criteria
for establishing the affiliation of a certain speech to the Štokavian and the
Čakavian dialect at the phonological and morphological level which has been
established by dialectology references. It has been concluded that the authenticated
linguistic features are the result of linguistically-historical and present
contact situation of the both mentioned dialects in those speeches. Not necessarily
starting from the methodological point that those speeches should be
listed among only one dialect according to the prevalence of the characteristics,
especially the two southerner locations can be attributed as speeches
in which the two systems overlap: the Čakavian substrate and the Štokavian
substrate one. According to the procedure of creating the Chart of Čakavian
dialect of the authors Božidar Finka and Milan Moguš, those locations would
be marked on the dialectal charts of both of the dialects
