Martina Labaš

Croatian

Labaš, Martina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

278Darija Rupčić, Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektiviz-ma, Pergamena, Zagreb, 2013, 351 str.U današnjem društvu rijetko je koja bioetička tema dinamičnija, kontrover-znija i polemičnija od one o pobačaju, uz koju se nužno veže pitanje o statu-su ljudskoga embrija i fetusa. Autorica knjige, Darija Rupčić, ovom problemu pristupila je s pluriperspektivističkoga stajališta, pojašnjavajući u uvodnome dijelu: »Bioetički pluriperspektivizam, koji je istaknut i u naslovu ove knjige, implicira da bioetika povezuje različite perspektive i pristupe u jedinstven du-hovni horizont, odnosno da pluralizam perspektiva (pluriperspektivizam) jest metodološko polazište integrativne bioetike i njezina posebnost« (str. 19). Knjiga je razrađena u četiri poglavlja: »Status ljudskog embrija u filozofskoj, etičkoj i antropološkoj perspektivi«, »Status ljudskog embrija u religioznoj perspektivi«, »Znanstveni pristupi sta-tusu ljudskog embrija« i »Pravni aspekti statusa ljudskog embrija«.U prvom poglavlju izdvaja se ne-koliko dijelova vezanih uz pitanje o statusu ljudskoga embrija, koji se sa-gledavaju iz antropološke, filozofske i etičke perspektive. Prvi se odnosi na analizu antropološki suprotstavljenih stajališta koja se odnose na pitanje je li ljudski embrij ujedno i osoba. Dru-gi se tiče značenja i definiranja pojma osobe kroz povijest u razmišljanjima istaknutih filozofa poput Boetija, Ari-stotela, Kanta, Lockea i drugih. Središ-nju misao poglavlja čini detaljna analiza pojma ’preembrij’ te posljedice koje je taj pojam ostavio na znanost. Autorica prenosi kako ideološko i pragmatično podrijetlo rasprave o preembriju vuče korijene iz Velike Britanije koja se našla pred problemom tisuća zaleđe-nih embrija preostalih nakon in vitro oplodnje. Iz tog razloga 1984. godine osnovano je Warnock povjerenstvo koje nudi rješenje za taj problem. »Prizna-je se da je embrij ljudsko biće koje će se — ako bude uneseno u maternicu i ako ne bude ometano u svom redovitom razvoju — sigurno razviti kao čovjek, a istodobno se odobrava pogubno ekspe-rimentiranje s njima, štoviše, odobrava se njihovo uništenje. Sve za volju raznih pokusa i unapređenja in vitro oplodnje« (str. 60). Također, Rupčić navodi kako je jedna od članica Warnock povjeren-stva zagovarala eksperimente i istraži-vanja na ljudskim embrijima zauzima-jući pritom stav da ljudski individualni život započinje tek pojavom primitivne pruge. »Dakle, zaslugom jedne od čla-nica tog povjerenstva, Anne McLaren, nekoliko godina kasnije na ’znanstveno utemeljen’ i ’uvjerljiv’ način uveden je za stadij embrionalnog razvoja čovjeka od oplodnje do 14. ili 16. dana naziv ’preembrij’« (str. 71). Rupčić posebnu pažnju posvećuje podrobnom razmatra-nju izvješća Warnock povjerenstva, im-plikacijama na znanost kao i kritikama koje su uslijedile.Drugo poglavlje odnosi se na ri-mokatoličko, židovsko, protestantsko i islamsko poimanje ljudskoga embrija. Svaku od navedenih religija autorica, u sažetoj formi, promatra odvojeno, od početaka do danas. Objašnjava na koji su se način, kroz koje spise i čija učenja stavovi o ljudskome embriju i pobačaju razvijali i mijenjali. Rupčić navodi i na koje se načine kažnjavao pobačaj u ri-mokatoličkoj i židovskoj religiji i tradici-ji s obzirom na različite životne situaci-je. Zajednička je poveznica navedenim religijama u današnjem svijetu naglaša-vanje potrebe poštivanja i zaštite ljud-skoga života, ali i dopustivost pobačaja iz medicinsko–zdravstvenih razloga.U trećem poglavlju razmotren je status ljudskoga embrija iz biološke i medicinske perspektive. »Svi znanstve-nici ističu jednu nepobitnu činjenicu, 279a ta je da je već zigota jedna individua — jedinstven čovjek« (str. 155). Na tom temelju autorica gradi konstrukciju u kojoj brani važnost ljudskoga embrija od trenutka oplodnje argumentima koji proizlaze iz biomedicinskih znanstvenih istraživanja. Rupčić naglašava važnost mejoze koja donosi rekombinaciju gena i nasljednih svojstava u čemu se očitava jedinstvenost novoga ljudskog organiz-ma te iznosi detaljnu analizu ljudskoga embrionalnog razvoja i njegova odvija-nja kroz četiri faze: brazdanje, formira-nje zametnih listića, formiranje organa i histološku diferencijaciju organa. Ta-kođer, u ovom poglavlju razjašnjeno je što je primitivna embrionalna pruga i organogeneza te koju važnost imaju u vitalnome razvoju embrija. Autorica se osvrnula i na problem matičnih stanica, medicinsko–etičke dvojbe o istraživanji-ma preembrija kao i odnos žene i fetusa koje se u medicinskom vidu promatra kao dva odvojena pacijenta, suprotno dugogodišnjemu argumentu za pobačaj koji tvrdi da je trudna žena samo jedan pacijent. »Znanstvena je, dakle činjeni-ca, koju svatko zdravim razumom može dokučiti da ljudski život započinje zače-ćem, te da se nastavlja bilo intrauterino bilo ekstrauterino, sve do smrti. Bilo bi smiješno kolike bi velike »umne gi-mnastike« bile potrebne da se abortus, matične stanice i slične manipulacije ljudskim embrijem, prihvate kao nešto drugo, a ne oduzimanje ljudskog živo-ta. Međutim, ova je shizofrenična izlika neophodna jer dok je nova etika prihva-ćena, stara još uvijek nije odbačena, da-pače, pokušava se reanimirati ne bi li se opravdali razni zahvati i eksperimenti nad ljudskim embrijima« (str. 149).U posljednjem poglavlju prikazani su pravni vidovi statusa ljudskoga em-brija. Ubrzanim napretkom medicine u vidu zahvata na fetusu, fetalne tera-pije, genetičkoga inženjerstva, medi-cinski potpomognute oplodnje i pro-blematike pobačaja postalo je nužno da pravo regulira društvene odnose i na tom području. »Danas je i u pravu, dominantno mišljenje da pobačaj nije ubijanje ljudskoga života, odnosno da nije isto što i ubojstvo, a to se potkre-pljuje različitim argumentima. No, nije, niti u pravu, još uvijek iščeznuo stav da i embrij/fetus ima dignitet, te da treba imati zaštitu« (str. 195). Rupčić razma-tra neka američka iskustva vezana uz sudske slučajeve, na primjer, Dietrich vs. Northampton, Bonbrest vs. Kotz, Roe vs. Wade i Gordin vs. Gordin, kao i implikacije koje su ti slučajevi imali na zakonodavstvo i društvo. Autorica nije zaobišla ni pravni status fetusa u Repu-blici Hrvatskoj referirajući se na Ustav i postojeće zakone. Zaključuje kako oni »[...] garantiraju svakom čovjeku pravo da slobodno odlučuje o rađanju djece. To se pravo može ograničiti samo radi zaštite zdravlja. Iz navedenog proizla-zi da fetus ima pravo da bude rođen i da ima kvalitetan život. Međutim, ovo tumačenje nije nipošto jednoznačno. Upravo suprotno, oko tih se stvari na različitim razinama pojavljuju brojne kontroverze« (str. 225).Posljednji dio knjige nosi naslov »Prilozi« i dolazi nakon zaključka koji sažeto pobrojava najvažnije dijelove svakoga poglavlja. U »Prilozima« či-tatelji se mogu detaljnije informirati o zakonskim odredbama vezanim uz status i zaštitu ljudskoga embrija. Šest »Priloga« sadrži: »Zakon o medicinskoj oplodnji (2009)«, »Zakon o izmjenama i dopunama zakona o medicinskoj oplod-nji«, »Njemački zakon o zaštiti embrija (originalan tekst)«, »Njemački zakon o zaštiti embrija (prijevod s njemačkog na hrvatski jezik)« i »Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji«. Knjiga Sta-tus ljudskog embrija pod vidom bioetič-kog pluriperspektivizma djelo je hrvatske teologinje Darije Rupčić (1975.), koja je navedenom temom stekla stupanj magi-280stra znanosti u znanstvenom području humanističkih znanosti i znanstvenom polju filozofije 2010. godine na Filozof-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Opaske koje je moguće iznijeti veza-no uz ovo djelo dotiču nekoliko segme-nata. Prva se tiče nedostatka poglavlja u kojem bi se pisalo statusu ljudskoga embrija iz sociološke perspektive, koja bi ujedinila istraživanja iz navedene plu-riperspektivističke perspektive, u kojoj bi bilo zanimljivo pročitati i zaključno istraživanje u kojem bi čitatelji mogli uvidjeti izravne posljedice uništavanja embrija po društvo putem statističkih podataka o broju uništenih embrija.Rupčić u prvome poglavlju oštro kritizira pojam preembrij (stadij embri-onalnoga razvoja čovjeka od oplodnje do 14. ili 16. dana u kojem se dopušta eksperimentiranje) jer se njime niječe dostojanstvo i pravo embrija kao osobe, ali ne ustručava se koristiti ga u nastav-ku knjige, osobito u trećem poglavlju, u dijelu koji prikazuje medicinsku per-spektivu.Posljednji dio knjige pod nazivom »Prilozi« nepotrebno zauzima prostor od sedamdesetak stranica. Mogao je biti zamijenjen kratkom preporukom za daljnje čitanje i istraživanje na jednoj kartici teksta na kojoj bi bili navedeni naslovi šest zakona od kojih su »Prilozi« sastavljeni.Autoricu svakako treba pohvaliti za opsežno istraživanje u trećem poglavlju koje se odnosi na biološki i medicinski pristup statusu ljudskoga embrija.Imajući na umu opseg stranica te au-toričin stil pisanja, u knjizi su izneseni zanimljivi argumenti od kojih, nažalost, jedan dio nije dovoljno elaboriran te se lako može podvrgnuti kritici.Knjiga se preporučuje svakomu tko uviđa koliko je osjetljivo i važno pitanje statusa ljudskoga embrija u današnjem svijetu.Martina Labaš

Darija Rupčić, Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia