Ljudevit Barić

Croatian

Barić, Ljudevit

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

U starem Egiptu s lu ž ili su se za izradjivanje umjetni- čkih i  kućanskih predmeta različitim  materijalima, npr. steatitom, slonovom bjelokosti, vapnencem, orijentalnim alabastrom. Npr., krasna sfinga u Mitrahini (Memfis) u Donjem Egiptu izradjena je oko 1300. godine prije n.e. od nježnožutog orijentalnog albastra. Duga je 8 m, a visoka 4,25 m. Prvobitno je stajala vjerojatno na ulazu u Ptahov hram u Mefisu, od kojega su sada preostale sa- mo ruševine.Da ne bi b ile  zabune s obzirom na gipsani albaster, tre- ba napomenuti da se pod egipatskim i l i  orijentalnim ala- bastrem razumijeva materijal koji se sastoji od velikih, žutih, providnih trakastih kristala kalcita, kod kojih se ne vide kristalni obrisi, a li udarac čekićem otkriva velike plohe karakteristične kalavosti. Djeluje nježno zbog djelomične providnosti. Još i  danas je zbog toga cijenjen kao uresni i  gradjevni kamen. Divovski kame- nolomi nalaze se sjeveroistočno od Tellel-Amarne (neg- dašnjega Ahetatona).U suhoj egipatskoj klimi održali su se do danas i  spome- n ici izradjeni od drveta, kao npr. 1,10 m visoka figu- ra Ka-apera, svećenika i  visokog činovnika, iz njegove pogrebne nastambe kod Sakkare, koja se danas nalazi u kairskom muzeju. Izradjena je za vrijeme 5. dinastije (oko 2480-2350 prije n.e.). U našoj vlažnoj klimi ne bi se mogla održati.Oči na figurama izradjiva li su obično od opsidijana, ko- j i  su dobivali iz Abesinije, i l i  od kremena prozirca.Za izradu figura upotrebljavali su i  gips, d iorit te pje- ščenjak i  kvarcit.Tirkiz su vadili na poluotoku Sinaj u dolini Maghara. TajNEKI MATERIJALI UMJETNIČKIH TVOREVINA STARIH EGIPĆANA35je većinom nešto s v je t lij i od perzijskih tirk iza.Zlato su dobivali iz pokrajina Vavat i  Kuš u Nubiji, u rudniciira Redesije, Paranije i  Vadi Makija. Egipat je u staro vrijeme imao poseban položaj kao jedina ondašnja zemlja koja posjeduje zlato.Željezo su poznavali i  veoma c ije n ili,  a li, kako nisu i-  mali željeznih rudnika, nisu ga proizvodili. Na kolikoj je cijeni bio taj metal, razabrat ce se po tome što su - u neposrednoj b liz in i Tutankamonove mumije nadjena t r i  željezna predmeta. Na kraljevu bodežu, koji je imao zla- tne korice i  zlatni držak s jabučicom od kremena prozir- ca, željezna je oštrica kad je grobnicu 1923. otkrio Howard Carter, b lista la kao da je sad izradjena.Spomenici od asuanskoga granitaVelebni su spomenici koji su nam ostali od starih Egip- ćana, izradjeni u ružičastom asuanskom granitu. Oni su tcliko brojni da se ovdje možemo osvrnuti samo na neke od njih.Sfinga u LenjingraduSfinga je izradjena u 15. stoljeću prije n.e. Nalazi se na desnoj obali Neve u Lenjingradu kod palače Akademije umjetnosti. Na podlozi ispod sfinge piše na ruskom jezi- ku: "Sfinga iz drevne Tebe u Egiptu, prevezena u grad Svetog Petra 1832. godine".Čini se da se spomenici s motivom sfinge - općenito uze- vši - svakom svidjaju. Od Egipćana su taj motiv preuzeli Hetiti, Feničani, Asirci i  Grci. Kod nas se u Splitu na- laze dvije manje sfinge, izradjene od tamnoga amfibols- kobiotinoga granita. I svoju palaču u Splitu dopremio ih je iz Egipta rimski car Dioklecijan (oko 243-313?). Ona na Peristilu  ispod jedne arkade arhikolonata vjerojatno36je nekad čuvala ulaz u muzolej. Smatra se da je izra- djena za vrijeme faraona Tutmozisa, a li su je ponovo upotrijebili faraoni Ramzes II i l i  Set I u 13. stolje- ću prije n.e. Oni su u podnožju dali urezati sliku za- robljenika, vezanih uzetom oko vrata; zarobljenici no- se štitove s imenima osvojenih mjesta.Memnonovi kolosiTo su dvije divovske monolitne figure, visoke po 20 m. Predstavljaju u nadnaravnoj ve lič in i faraona Amenofisa III (1405-1363 prije n.e.) i  njegovu ženu Teje. Podig- nute su kod mjesta Medinet Abu na zapadnoj, lijevoj ob- a li Nila blizu Tebe oko 1300. god. prije n.e. Sjeverni kip bio je oštećen od potresa 27. god. prije n.e. Pri tom su u njemu nastale cjevolike propulice. Zbog ventila- cije u njima, do koje je dolazilo pri izlazu i zalazu sunca zbog nejednolikoga zagrijavanja odnosno ohladjiva nja raznih dijelova figure, jav lja li su se posebni zvu- ci. Ujutro su se ču li osobiti zvuci, kao neka muzička s- fera, a navečer žalostivo lelekanje. Već za vrijeme Pto- lomejevića zaboravilo se, tko je to dao izgraditi i  što te figure predstavljaju. Pod utjecajem helenističke kul- ture smatralo se da t i  likovi predstavljaju Etiopljani- na Memnona, junaka iz trojanskoga rata, sinovca kralja Prijama i  sina boginje Zore, kojega je ubio Ah il.Stari Heleni i  Rimljani smatrali su da Memnon tako sva- koga dana pozdravlja svoju majku. Oni zbog toga nisu ža- l i l i  truda ni vremena da sve to vide i  čuju. U stude- nom 130. godine n.e. obišao je Memnove kolose i  car Hadrijan sa svojom ženom Sabinom. Tom prigodom on je uz puno poštovanje dao uklesati stihove svoje dvorske pje- snikinje Ju lije  Balbe. Oko 200. godine n.e. putovao je u Tebu car Lucije Septimije Sever i  tom prilikom dao popraviti sjevernu figuru; od tog vremena ne čuju se više na njoj nikakvi zvuci. Uklonjene su, naime, fru li slične propuklice.37Svaki od kolosa težak je 720 tona. Do danas je ostala nerješiva zagonetka kako su stari Egipćani te kolose o- vamo dovukli i  tu ih postavili. A dopremili su ih, kako je to 1974. godine dokazano, iz prilične udaljenosti: iz kamenoloma u Asuanu, koji su 200 km daleko. Dokaz je izveden ovako: Prema nalogu Uprave za starine u Kai- ru metodom neutronske aktivacije odredjen je sadržaj e- lemenata željeza, kobalta i  l i t i j a .  Pri tom je utvrdje- no da se njihove količine podudaraju samo sa sadržajem istih  elemenata u asuanskom granitu.ObelisciNeki od obelisaka imaju zanimljivu prošlost. U hramu dr- žavnog boga Amona u Karnaku podigao je faraon Tutmozis I (1514/04-1501/1491) dva obeliska od asuanskoga ružičas- toga granita ispred tadašnjega ulaza u hram. Jedan od njih, južni, i  danas stoji. Visok je 21,75 m, a osnova mu je kvadrat sa stranicom od 1,62 m. Težak je oko 143 tone.Kraljica Hatšepsut podigla je u Karnaku dva još viša kra- sna obeliska od istoga granita, od kojih sjeverni stoji još i  danas. Visok je 29,5 m, a širina osnove mu je 1,84 m. Težina mu je proračunana na 325 tona. Oba obeliska dala je prekriti elektronom (legura od 75% zlata, 22% srebra i  3% bakra; danas bismo rekli 18-karatno zlatno). Zbog toga se prouča u čitavom tada poznatom svijetu. Na pod- nožju jednoga od njih nalaze se, uz ostalo, ove riječi: "Željela sam, doduše, da ih dadnem oba i z l i t i  c ije la  od elektrona, a li sam tada napokon samo površinu trupine prekrila elaktronom. Kad je 667. god. prije n. e. fara- on Taharka pobjegao pred asirskim kraljem Asurbanipalom (669-626) u Nubiju, a Asirci ušli u Tebu, naredio je on "da se dva stupa od čistoga elektrona, svaki težak 25000 talenata (oko 750 tona), a nalaze se na ulazu u hram", prenesu u njegovu palaču. Ne zna se zašto to nije učinje- no. Možda zato što su Aisirci pri rastavljanju brzo pri-38m ijetili da se oba obeliska ne sastoje u c ije losti od č i- stog elektrona, nego da su samo obloženi tom dragocjenom legurom. Tako je sjeverni obelisk ostao sačuvan do dana- šnjih dana. Od drugoga, južnog, ve lik i fragment leži u b liz in i Svetog jezera u Karnaku.Jedan jedini obelisk, koji je u nutrini karnačkoga sve- tišta podignuo Tutmbzis III, dao je 375. god. n.e. car Konstantin II dopremiti u Rim i postaviti u Circus Ma- ximus. Tu se on srušio i  slomio na. t r i  komada. Po odre- dbi pape Siksta V (1521-1590,papa od 1585. do 1590) oni su b i l i  opet iskopani i  sastavljeni, pa je taj obelisk 1588. postavljen na Piazzi San Giovanni pred lateranskom bazilikom u Rimu, gdje se i  sada nalazi.Još je jedan obelisk odnesen iz Egipta. U istočnom dije- lu Tebe, u Luksoru, postoji Amon-Mut-konsov hram, kra- će nazvan Luksor-hram.Pred portalom je Ramzes II dao postaviti dva obeliska. Danas stoji samo još jedan, lije v i. Gdje je drugi? Kad je potkralj Egipta Muhamed A lija (1769-1849), porijek- lom Albanac, dao u Kairu izgraditi prekrasnu alabastrenu džamiju, poželio je da na kulama oko nje ima velike sa- tove. U toj že lji i z iš l i  su mu u susret Francuzi. Zauz- vrat poklonio im je on jedan od spomenuta dva obeliska. Francuzi su ga otpremili u Pariz i  1836. postavili na Place de la Concorde, gdje se i  sada nalazi kao ukras.Usporedbe radi spominjemo da je monolitni oblisk od mrakotinskoga granita, koji je poslije prvoga svjetskoga rata postavljen na Hradčanima u Pragu, visok 15,5 m; strane baze duge su mu 1,8 m, a težina mu iznosi oko 120 tona. Od 48 velikih stupova od crvenoga rapakivi- granita iz Piterlaksa .u Finskoj, koji čine čuvenu kolo- nadu oko hrama sv. Izaka Dalmatskoga u Lenjingradu, sva- ki je visok 16,46 mj promjer im je 1,8 m, a težina svakoga je više od 100 tona. Ta je hram izgradjen po projektu arhitekta Augusta Montferranda. Po njegovoj39zamisli b ila  je podignuta Aleksandrovska kolona na Dvo- rskom trgu u Lenjingradu. Taj monolit od crvenoga gra- nita, podignut u spomen Aleksandra Novskog (1218-1263), izradjen je od primjerka koji je, neobradjen, težio oko 3700 tona i  bio dugačak 30 m. Izradjeni stup dug je 25,6 m, a promjer mu je 3,6 m. Težak je oko 700 tona. On nije uzidan u svoje postolje, nego stoji ondje slobodan u s li- jed vlastite težine.Možemo reći  da je obelisk kraljice Hatšepsut u Kamaku  dosad najduž i,odnosno najviši monolit koji je izradila ljudska ruka.Sfinga kod GizehaTa čuvena sfinga kraj Keopsove, Kefrenove i  Mikerinove piramide, fantastično bide s lavljim tijelom i  ljuds- kom glavom, jedno od 7 čuda staroga svijeta, isklesana je u prirodnoj vapnenačkoj stijeni; visoka je 20 m i duga 73,5 m Četiri i  po tisudljeća upire ona svoj za- gonetni pogled u pustinju pred sobom'. Kad su Arapi pod kalifom Al Mamunom 640. godine zauzeli Egipat, odobrio je on da se pljačka i  sruši velika Keopsova piramida. Kad pri tom nisu ništa našli, odbili su sfingi nos i  dio lica. Godine 1380. o š te tili su je ikonoborci i  kasnije još jednom Mameluci. To je najveći kip sfinge, koji se vrlo skladno uklapa u okoliš zajedno sa spomenute t r i gigantske piramide. Taj kip bio je više puta zatrpan pustinjskim pijeskom i  ponovo otkopan, posljednji put 1925/26. Glava je tom prigodom osigurana potpornjima od betona, postavljenim s obiju strana ispod kapuljače.Ljudevit Barić40LITERATURABarocas Claudio, 1970: Agypten. Monumente grosser Kul- turen. Mi t  Vorwort von Oscar Niemeyer. - WiesbadenBowen N.L. , Schairer J.F.& Posnjak E. , 1933 : The system CaO - FeO - SiO2. - Amer. Journ.Sci. 26, 193-284Fougue F. , 1889: Sur le bleu egyptien ou vestorien. - Bull . soc. fr. de mineral. 12, 36-38Gregorietti Guicc, 19 71: Gold und Juwelen (Jewellery through the ages). - Berlin, Munchen, WienGrigorjev D.P. & Abakumova N.B., 1975: Otčego "bolejut" ovetnye kamni? - Priroda, janvar 1975, 67-71. MoskvaJope E. M. & Huse G., 1940: Examination of "EgyptianBlue" by X-Ray Powder Photography. - Nature 146, 26Lange Kurt & Hirmer Maks, 1973: Egipat. BeogradLaurie A.P., McLintock W.F.P. & Miles F.D., 1914:Egyptian Blue. - Proc.Foyal Soc., Ser. A, 89, 418. LondonLucas A. & Harries J.P., 1962: Ancient Egyptian Materials and Industries. Pourth ed. LondonLudi A. & Giovanni P., 1967: Die Lichtabsorption von CaCu (Si4O10). - Naturwissenschaften 54, 88Marić L ., 1974: Minerali, stijene i  rudna ležišta u na- šoj zemlji od prethistorije do danas. ZagrebMazzi F. & Pabst A., 1962: Reexamination of cuprorivaite.- Amer. Mineralog. 47, 4o9-411Minguzzi C., 1938: Cuprorivaite: Un nuovo minerale. - Periodicc di mineralogia 9 , 333-345Montet Pierre: Das Leben der Pharaonen. - Pawlak Verlag, HerrschingNo11 W., 1975: Antike Keramik als Forschungsobjekt ange- wandter Fineralologie. - Fineralogie und Technik 2,29-32. Essen41Noll W., Holm F. & Born L. , 1974: Die Malerei auf po- lychromen attischen Lekythoi als Dokuirent antiker keramischer Technik. - N. Jb. Mineral, Abh. 12 2,119-144. StuttgartNo ll W. & Hanget K. , 1975: Zur Kenntnis der altagypti- schen Blaupigmente. N. Jb. Mineral., Fonatsh. ,209-214. StuttgartNoll W. & Hangst X. , 1975a: Grun - und Blaupigmente der Antike. - N. Jb. Mineral., Fonatsh., 529-540.StuttgartPabst P., 1959: Struotures of Some Tetragonal Sheet Silicates. - Acta cryst. 12, 73 3-739. CopenhagenPovarennyh A. S., 1966: Kristallohimičeskaja k lassifi- kacija mineraljnyh vicov. KievFiederer J . , 1974: Fecently identified Egyptian Pigments.- Archaeometry 16, lo2Fiesteret P.Peter, 1965: Grabschatz des Tut - ench - Amun.- Pas Agyptische Museum Kairo, Bd.II. Bern und KairoSteenstra Benvenuto, 1973: Edelsteine in Afrika. - Sbornik Narodniho muzea v Praze (Acta Musei nationalis Pragae), vol. 29 B, No. 1-2, 13-33. PrahaVandenberg Philipp, 1975: Prokletstvo faraona (Der gluch der Pharaonen). - ZagrebVandenberg Philipp, 1975a: Nofretete. Eine archaolcgische Biographie. Bern und MunchenVlestendorf Vfolfhart, 1969: Drevni Egipat (Das alte Agypten) . Rijeka.Žmurova Z.I., 1976: Vyraščivanie CoAl2O4 metodom Veraejlja.- Kristallografija 21, vyp. 1, 234-235. Moskva.42

Neki materijali umjetničkih tvorevina starih Egipćana

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia