Ovo je vapaj protiv neprestanog ubrzanja životnog ritma koji od početka utječe na način na koji djeca doživljavaju život. Till Bastien
misli da bi u toj borbi mogli pomoći bake i djedovi

Till Bastian

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Djeca u Europi 19Naša žurba je neizdrživaTill BastianOvo je vapaj protiv neprestanog ubrzanja životnog ritma koji od početka utječe na način na koji djeca doživljavaju život. Till Bastien misli da bi u toj borbi mogli pomoći bake i djedovi.Naše postmoderno društvo postalo je superbrzo. Neprestano ubrzavanje svih naših socijalnih interakcija njegova je žila kucavica; mobilnost je njegov razlog postojanja − sve druge vrijednosti mo-raju biti podređene ovoj jedinoj jedinoj svrsi. Psihološke cijene ove promjene do-bro su skrivene − ovdje, kao i drugdje, oni koji odlučuju djeluju pod parolom: privatizacija koristi, socijalizacija gubi-taka. Tko bi se zamarao razmišljanjem o sve većem brojem ljudi koji dalje ovako više ne mogu, koji su potrošeni, preopte-rećeni i na izmaku snaga? U Njemačkoj su troškovi medicinskog liječenja najvećim dijelom spali na leđa samih bolesnika! Nemjerljive posljedice sve veće mobil-nosti djelomično su vidljive u sve širem trendu ugovora na određeno vrijeme. Ova strukturna nesigurnost ima posljedi-ce u planiranju života mladih ljudi, jer ih nepokolebljivo odvlači od bilo kakvog koncepta dugoročne egzistencije. Mi tako stvaramo populaciju nove vrste noma-da, koju moramo poučiti neprestanoj potrazi za većim mogućnostima u zada-nim kratkim rokovima. Subjektivne po-sljedice su stres, nervoza i žurba − koje su dugoročnog karaktera. Svjedoci smo neprekidnog povećanja ‘sinkroniziranih radnji’ potrebnih za upravljanje nečijim životom − samo pomislite na broj lozinki, tajnih kodova i drugih PIN brojeva koje moramo upamtiti! Sav ovaj mentalni an-gažman, koji napinje naš živčani sustav, ne stvara nikakvu vrijednost niti donosi zaradu ni od jednog eura − svi ovi obvezni napori služe jednoj svrsi − plutati na po-vršini i ne potonuti. Jedna od psiholoških posljedica modernog života jest stalni priti-sak na odlučivanje bez dovoljno mira da se taj zadatak izvrši. Bilo koja odluka u prilog nečemu znači odricanje od neke druge, što dodatno po-jačava strah i nelagodu da smo pogrešno oda-brali i da nam nešto bolje izmiče iz ruku. Tako djeca u vrtiću i školi imaju kalendar aktivnosti pun kraj-njih rokova koji sliči menadžerovom. Pri-je mnogo vremena rečenica ‘Pazi kako se ponašaš!’ zamijenjena je povicima ‘Po-žuri! Brzo dođi!’ I doista, djeca najviše pate zbog ovih promjena − činjenica da se ne žale zbog toga, jer ne znaju bolje, nije protuargument. Uz stalnu prisutnost novih medija, neprestano ubrzavanje ri-tma življenja vodi gubitku mnogih vje-ština (održavanje ravnoteže, sposobnost hodanja unazad sa zatvorenim očima i sl.). Djetetov radijus kretanja oko svojih kuća tijekom njihovog ‘slobodnog vreme-na’ upola je manji nego prije dvadeset godina. Štoviše, elektronička dadilja koja ne pravi nered − kako ja zovem ekran − zavladala je dnevnim životom djeteta. Psihijatri i neurolozi osuđuju ove fatalne posljedice. Nema nikakve sumnje da mi živimo znatno dulje od naših predaka, ali čak i ako je produljenje životnog vi-jeka dobra vijest, donijelo je vrlo malo slobodnog vremena i mira. Ono je umno-gome pokvareno preobiljem aktivnosti, koje su i same predmet ubrzanja. Na nama je da odlučimo hoćemo li slijediti ovaj ludi ritam sve dok nas ne iscrpi, ili želimo izbjeći zamke mobilnosti. Samo mi možemo slobodno odlučiti zaustaviti sve ovo. Zaključak svega rečenog bio bi da su užurbanost i nemir otrov za dječ-ji razvoj. Oni utječu na njihov život od samog početka. Stoga bake i djedovi na-sljeđuju važan zadatak: zar oni nisu naj-pogodniji za kontranapad tako što će po-nuditi slobodan prostor u kojem se može uživati u miru i kreativnosti bez upravlja-nja izvedbom. Bake i djedovi mogu do-kazati i moraju pokazati svojim unucima i unukama da je moguć i drukčiji način života, slobodan od diktata ‘Brže! Dalje! Više!’ − privlačniji za življenje. BibliografijaT. Bastian, Die seelenlose Gesellschaft(Društvo bez duše). Wie unser Ich verloren geht (Kako se gubi naše JA), Kösel-Verlag, Monaco, 2012.Till Bastian je psihoterapeut i liječnik u gradu Isny u Njemačkoj. Bio je generalni tajnik njemačkog dijela Međunarodne asocijacije liječnika za prevenciju.© Sofia Karrer

Naša žurba je neizdrživa

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia