Antun Bauer

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

stalnog postava u ljubljanskom Narod- nom muzeju, kojim je predočeno raz- doblje paleolitika u Sloveniji. Čitatelj ima priliku da se upozna s čuvenim nalazištem Potočka zijalka, jednim od najpoznatijih i najbogatijih nalazišta paleolitiskog čovjeka u Evropi.I konačno, ovih je dana izašlo ponov- ljeno izdanje (knj. 24) o memorijalnoj zbirci, naslovljeno Doslovče po rod- nom mjestu slovenskog književnika Frana Saleškog Finžgara. Autori Janez Bogataj i Jože Faganel tu su knjižicu u cijelosti posvetili opisu njegove rod- ne kuće, njegovom životu i radu, te izletničkim putovima koji vode u Dos- lovče. I ova je knjižica bogato ilustri- rana fotografijama i crtežima na 30 stranica.Što reći na kraju ovog prikaza? Prije svega, valja pozdraviti i čestitati slo- venskim kolegama na ovom nesvaki- dašnjem djelu. Ove knjižice, bez dvoj- be, imaju značajnu ulogu kao opće- obrazovni priručnici i vodiči u popula- rizaciji kulturno-povijesnih i prirodnih spomenika. One kao vrlo korisni vodiči mogu izvrsno poslužiti u turističke svrhe, kako stručnjacima, tako i obič- nim posjetiteljima koji žele dobiti sa- žete osnovne podatke o znamenitosti- ma Slovenije. Stoga ne začuđuje da su zbog svoje upotrebljivosti i sadr- žajne privlačnosti vrlo tražene i veći- nom rasprodane. Nešto takvo trebali bi imati i mi. Valjalo bi i vrijedilo po- kušati!•Babić Ivo: Prostor između Trogira i Splita (kulturno-historijska studija), Izdavač: Muzej grada Trogira, Trogir, 1984. godineVišnja ZgagaMuzejski dokumentacioni centar, ZagrebMuzej grada Trogira izdao je izuzetnu kulturno-historijsku studiju Prostor iz- među Trogira i Splita čiji je autor Ivan Babić.Podrazumijevajući prostor kao zbir pri- rodnog i društvenog djelovanja, autor je, koristeći se opsežnom i raznovrs- nom bibliografijom koja obuhvaća ši- roki raspon izvora mnogih znanstvenih disciplina posljednjih stotinu i pedeset godina, originalnom metodologijom dao sintezu historijskih perioda (pret- historije, starog vijeka, srednjeg i no- vog vijeka, te 20. stoljeća). Izabravšiprostor »između« u kojem se sve civi- lizacijske pojave pokazuju izražajnijim i dugotrajnijim  kao u svakom »margi- nalnom« prostoru, I. Babić analizira kao eksponente kulture, odnosno, pre- ciznije rečeno, civilizacije, arhitekton- sko i urbanističko upisivanje u prirod- nu sredinu, proširujući temu uvođe- njem kategorije tzv. mentalnog pro- stora. To je metoda prizivanja i oživ- ljavanja duhovnih sadržaja prošlosti u namjeri da se ukaže na kvalitetu prostora i da se na neki način naglasi potreba njegova respektiranja. Jer, sudbina ovog međuprostora vrlo je in- dikativna: to je jedno od najdegradira- nijih područja na jadranskoj obali te ova studija izražava vrlo duboki i argu- mentirani kritički stav prema poslije- ratnoj praksi gradnje, odnosno raz- gradnje ovog prostora.Studija je popraćena bogatim ilustra- tivnim materijalom, bibliografijom, in- deksom geografijskih pojmova i sažet- kom na francuskom jeziku. Likovno vrlo uspjelo i pregledno grafičko rje- šenje dao je Gorki Žuvela.Autor je za svaki historijski period dao kratak pregled privrednih i društvenih odnosa te duhovnih sadržaja, analizu arhitektonsko-urbanih intervencija (se- la, crkve, groblja, kule, itd.) rezimira- jući cjelokupan prostor, davši na kraju perioda »sliku« prostora i analizu pro- storne politike.Vodič kroz prirodnjačko odjeljenje Zemaljskog muzeja u Sarajevu; Izdanje 1984.Antun BauerZagrebNajznačajnija prezentacija jednog mu- zeja, legitimacija i naučnosti i odnosa prema široj javnosti —  posjetiocima muzeja —  sigurno su muzejski »vodi- či«. Publikacije su to koje govore o sadržaju zbirki muzeja, a pisane su s namjerom da služe širokom krugu po- sjetilaca muzeja. Vodiči sadrže struč- no fundirane informacije i dopunu onih saznanja koje posjetilac muzeja primi putem muzejske ekspozicije. Vodič informator upućuje posjetioca što treba vidjeti, na što treba obratiti pažnju. Vodič korepetitorij podsjeća posjetioca na ono što je vidio, što je doživio u muzeju, što mu je prezenti- rano da primi određena saznanja koja su dana ekspozicijom s namjerom da ih posjetilac zapamti.K tome, u vodičima se stručno i nauč- no obrađuje tema ekspozicije, odnos- no kompleksna tematika muzeja. Vo- diči sa stručnom i naučnom nadograd- njom mogu da posluže kao monogra- fije ili kao kompleksni priručnici neke teme.S ovakvog aspekta sagledan ovaj pri- ručnik, odnosno »Vodič« Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji obrađuje kom- pleks stručne i naučne tematike i mu- zejske problematike prirodnih nauka, prirode, gea, flore i faune Bosne i Her- cegovine —  područja djelovanja Ze- maljskog muzeja.Vodič (u obliku džepnog sveska veli- čine 13X23 cm na 110 stranica sa oko 30 ilustracija u tekstu, djelomice u ko- loru) je koncipiran tako da bi zado- voljio sve namjene —  kao repetitorij sadržaja muzejske ekspozicije namije- njen širokom krugu posjetilaca i, isto- vremeno, kao pratilac stručne i naučne tematike rada ovog odjela Muzeja da bi time zadovoljio i uži krug stručnih, naučnih i kulturnih radnika posjetilaca muzeja. Znači, to je ne samo vodič posjetiocima nego i informator o tema- tici koju obrađuje ovaj odjel Zemalj- skog muzeja kao osnovni centralni naučni institut za ovu tematiku u Bosni i Hercegovini. Namjera mu je da dade informaciju o tematici ekspozicije i o sadržaju muzejskih zbirki.Svi dijelovi u ovom »Vodiču« autori- zirani su od stručnih i naučnih surad- nika ovog odjela Muzeja.Vrijedno je u ovom odjelu Zemaljskog muzeja i u ovom »Vodiču« obratiti pažnju na izložbu koja ostaje uklop- ljena u stalnu ekspoziciju muzeja Ko- pitari i papkari svijeta. Izložba je na- m ijenjena širokom krugu posjetilaca muzeja, ali i kulturnim i naučnim rad- nicima s panoima i vitrinama s ekspo- natima, s bogato obrađenim rodoslov- ljem razvoja kičmenjaka, koji su na izgled toliko raznovrsni. Nalazimo ih danas u održanim rodovima i žive u svim uvjetima života, na kopnu u po- larnim, umjerenim i tropskim krajevi- ma, u nizinama, u visinskim planina- ma, na kamenu, u pustinjama, u sa- vani, u stepskim šumama.U ovom »Vodiču« dana je shema raz- vitka tih kičmenjaka u toku 65—60 milijua godina, a razvijali su se u 16 smjerova, od kojih je 11 još u toku razvoja izumrlo. Danas u svijetu živi još 5 rodova kopitara i papkara koji su tu iscrpno prikazani u svom raz- voju do danas. Značajan problem raz- voja živih bića prikazan je naučno fun- dirano, ali s namjerom da bude razum- ljiv svakom posjetiocu —  laiku, da go- vori jezikom razumljivim i onima koji pred ovu problematiku dolaze prvi puta. 5 8Prezentacija ove izložbe, koja se te- matski uklapa u tematiku ovog odjela Zemaljskog muzeja kao vanredna mu- zejskopedagoška prezentacija speci- fične stručne nauče tematike —  koja nadgrađuje tematiku ovog muzeja — primljena je i od stručnjaka i od pe- dagoga kao izuzetan doprinos ovog odjela Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Autor ove izložbe je dr Šonja Mikšić, naučni savjetnik, koja je ovom izlož- bom završila svoj radni staž. To je njen doprinos ekspoziciji prirodnjač- kog odjela u Zemaljskom muzeju u Sarajevu s bogatim rezultatima na strčnoj i naučnoj obradi prirode Bosne i Hercegovine. Početak rada druga- rice Šonje Mikšić zapažen je u Zagre- bu na Prvom simpoziju muzealaca Ju- goslavije 1947. godine u završnoj diskusiji simpozija.Zagreb, VII. 1984.Arhitektura muzeja —  muzej arhitektureJadranka VinterhalterMuzejski dokumentacioni centar, ZagrebČasopis »Čovjek i prostor« (ČIP) u broju 6 (lipanj 1984) donosi dva pri- loga (s reprodukcijama) o muzejskoj arhitekturi.Tekst Vittorija Magnana Lampugnanija posvećen je Njemačkom muzeju arhi- tekture u Frankfurtu.Ideja da se osnuje Njemački muzej arhitekture javila se još 1906. godine, ali je njena realizacija osujećena izbi- janjem prvog svjetskog rata. Koncept je nanovo oživljen i razvijen, a 1978. godine odlučeno je da se muzej os- nuje u Frankfurtu na Majni. Za direk- tora je postavljen ugledni kritičar i teoretičar arhitekture Heinrich Klotz. Za potrebe muzeja odabrana je vila iz 19. stoljeća, na keju Schaumain, unu- tar urbanističke koncepcije frankfurt- skog muzejskog središta. Adaptacija zgrade povjerena je arhitektu Oswaldu Mathiasu Ungersu, a realizacija pro- jekta trajala je od 1981. do 1984. go- dine. Ungers je od autentične vile os- tavio samo vanjske zidove —  »stara ljuska dobila je novu jezgru«. Tako je staro zdanje postalo i eksponat, a u enterijeru je dobiven veliki prostor u kome su, prema elaboriranom pro- gramu muzeja, smješteni: prostori za izlaganje i čuvanje, biblioteka, foto- teka, videoteka i sala za savjetovanje.Autor teksta nadalje analizira Unger- sov projekt kao cjelinu i u kontekstu postmodeme arhitekture.Drugi tekst, o Državnoj galeriji Stutt- gart, napisao je James Stirling, arhi- tekt, inače autor ovog projekta.Stirling govori o sopstvenom radu i radu svog arhitektonskog tima, izlaže svoj koncept i prosede te navodi kro- nologiju natječaj za muzejske zgrade, u kojima je, sa timom, sudjelovao.Prvi projekt za muzej napravio je 1971. godine za Sveučilište St. Andrews u Škotskoj —  adaptacija zgrade iz 18. stoljeća u umjetnički centar.Godine 1975. s ekipom je sudjelovao na dva pozivna natječaja —  za muzej u Dusseldorfu i za muzej u Kolnu, me- đutim ni jedan od projekata nije izve- den.Ekipa je dobila da realizira tek treći natječaj —  proširenje Državne galerije i novogradnja komornog kazališta i muzičke škole u Stuttgartu 1977. Pro- jekt se realizirao od 1979. do 1984. godine, a na njemu je uz Stirlinga ra- dio Michael Wilford i suradnici. Da bi se sačuvao autohtono tkivo grada, zadržane su postojeće zgrade u mjeri u kojoj je to bilo moguće. Staro zda- nje galerije u neoklasicističkom stilu potječe iz 1837. godine. Stirling u pro- jektu dogradnje galerije koristi tradi- cionalne elemente, ali upotrebljene na moderan način. Zanimljiv je Stirlingov iskaz da je želio da posjetilac stekne dojam da zgrada »izgleda kao muzej«. Po njegovu mišljenju muzeji iz 19. sto- ljeća bude mnogo više evokacija ne- goli muzeji iz 20. stoljeća. Autor potom daje detaljniji opis zgrade i pojedinih njenih elemenata.Branko Silađin, glavni urednik, u uvod- niku časopisa predlaže osnivanje mu- zeja arhitekture u Zagrebu, gradu bo- gate arhitektonske tradicije. Prema viđenju Silađina, teoretičara i prakti- čara arhitekture, takav jedan muzej- ski centar ne bi se bavio samo arhi- tekturom kao tehničkom disciplinom, već bi proučavao društvenu i estetsku ulogu arhitekture i njen odnos prema okolini. Bilo bi to središte prikuplja- nja, čuvanja i obrađivanja arhitekton- skog materijala, centar u kome se pripremaju raznovrsne izložbe i akcije, mjesto gdje se ostvaruju aktivni i kre- ativni kontakti svih sudionika u stva- ranju i oblikovanju čovjekove okoline. S pozicija Muzejskog dokumentacio- nog centra, dakle institucije koja je specijalizirana za pitanje i probleme muzeologije, možemo takvu ideju i ini- cijativu samo podržati i zaželiti njenu što skoriju realizaciju. U prilog tome treba dodati podatak da u Jugoslaviji postoji samo jedan specijalizirani mu- zej za arhitekturu — Arhitekturni mu-zej u Ljubljani (Karunova 4, tel. 213-008, d irektor Peter Krečič). Situa- cija u ostalim našim centrima je takva da Muzej za umjetnosti i obrt u Za- grebu, prema svojoj koncepciji, treba da pokriva područje arhitekture. Taj muzej posjeduje određenu zbirku, ali već duže vrijeme nema kustosa koji bi je obrađivao i popunjavao. Muzej za primenjenu umetnost u Beogradu, opet, ima kustosa za arhitekturu, ali ne i zbirku. Taj muzej organizira godišnji Salon arhitekture i druge izložbe, pre- davaja, diskusije, a izdaje i časopis »Nova arhitektura«.S druge strane, evidentan je porast interesiranja za arhitekturu u stručnim i popularnim krugovima. Organiziraju se brojne izložbe (samostalne, grup- ne, tematske), zatim »saloni arhitek- ture«, te izlažu radovi —  projekti za pojedine natječaje, a treba reći da su sve dobro posjećene. Arhitektura je veoma pogodna za prezentaciju —  to je moguće učiniti raznovrsnim mediji- ma: crtež, slika, fotografija, dijapozi- tiv, maketa, objekt, video, film . . .  a problem arhitekture kao likovnog jezi- ka danas je jednako značajan i za arhitekte i za likovne kritičare. I arhi- tektonska kritika je u usponu —  ona ima svoju redovitu rubriku u mnogim novinama i časopisima.Iz svih navedenih razloga možemo još jednom izraziti svoje za muzej arhitek- ture u Zagrebu kao centar koji će po- kretati i rješavati brojne probleme i pitanja arhitekture.»Fare Scuola al Museo. itinerari didactici al museo Poldi Pezzoli.« (Održavanje nastave u muzeju. Didaktički itinerer kroz Muzej Poldi Pezzoli. Priredila: Maria Teresa Balboni Brizza. Milano1983. Izd. Muzeo Poldi Pezzoli. Str. 1— 175, ilustr.)Lada PristerMuzejski dokumentacioni centar, ZagrebU Engleskoj i u drugim evropskim zemljama, prim jerice u Francuskoj i Nizozemskoj, didaktički rad na pove- zivanju škole i muzeja razvija se posli- je II. svjetskog rata, a u Italiji tek oko god. 1970. Izuzetak čine jedino Pinaco- teca di Brera u Milanu i Galleria Borg-59

Vodič kroz prirodnjačko odjeljenje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Izdanje 1984.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia