Institute for Medical Research and Occupational Health
Abstract
Cyanide poisoning presents in many forms. Industrial intoxications occur due to extensive use of cyanide compounds as reaction products. Smoke inhalation, a polyintoxication, is most often responsible for domestic cyanide poisonings. Suicidal poisonings are rare. Cyanogenic compounds may produce acute or subacute toxicity. Signs of cyanide poisoning include headache, vertigo, agitation, confusion, coma, convulsions and death. Definitive laboratory confirmation is generally delayed. Elevated plasma lactate, associated with cardiovascular collapse, should suggest cyanide intoxication. Immediate treatment includes 100% oxygen, assisted ventilation, decontamination, correction of acidosis and blood pressure support. Antidotes include oxygen, hydroxocobalamin, di-cobalt EDTA and methaemoglobin-inducers. Hydroxocobalamin is an attractive antidote due to its rapid cyanide binding and its lack of serious side-effects, even in the absence of cyanide intoxication. Sodium thiosulphate acts more slowly than other antidotes and is indicated in subacute cyanogen poisoning and as an adjunct to acute cyanide poisoning. Initial evaluation of antidotal efficacy is based on correction of hypotension and lactic acidosis; the final analysis rests on the degree of permanent central nervous system injury.Otrovanje cijanidima može nastati na različite načine. Profesionalna otrovanja uzrokovana su širokom uporabom cijanidnih spojeva u kemijskoj sintezi. Udisanje dima u požarima najčešći je uzrok otrovanja cijanidima u kućnom okolišu. Otrovanja u svrhu samoubojstava su rijetka. Cijanogeni spojevi mogu uzrokovati akutna ill subakutna otrovanja. Znakovi otrovanja su glavobolja, vrtoglavica, nemir, smetenost, koma, konvulzije i smrt. Konačna laboratorijska potvrda uzroka otrovanja često dolazi sa zakašnjenjem. Povišenje laktata u plazmi praćeno zatajenjem srca i krvotoka upućuje na moguće otrovanje cijanidima. Hitno liječenje uključuje kisik, umjetno disanje, mjere dekontaminacije, suzbijanje acidoze i održavanje krvotoka. Kao antidoti rabe se kisik, hidroksikobalamin, dikobalt-EDTA i lijekovi koji dovode do methemoglobinemije. Hidroksikobalamin je antidot izbora zbog sposobnosti brzog vezanja cijanida, s malo ozbiljnih nuspojava čak i ako otrovanje nije uzrokovano cijanidima. Natrijev tiosulfat djeluje sporije od drugih antidota i indiciran je u subakutnim slučajevima otrovanja te kao pomoćni lijek za akutna otrovanja cijanidima. Početna procjena djelotvornosti antidota temelji se na sposobnosti suzbijanja hipotenzije i laktičke acidoze, dok se konačna ocjena temelji na procjeni stupnja trajnog oštećenja središnjeg živčanog sustava
