Institute for Medical Research and Occupational Health
Abstract
Analytical toxicology is more than analytical chemistry. Although it does imply much analytical work, it should not stop with a statement about the more or less accurate level of a certain chemical in some biological or ecological matrix. The toxicologist performing analytical toxicology has to make clear which conclusions can be drawn from his/her analysis, and maybe even more important, which conclusions cannot be drawn. Generally, the analytical toxicologist has to find the balance between a very reliable analysis (which is often quite laborious and expensive) and the time and money available for performing the analysis; often the two demands are contradictory. In future, particular attention has to be paid to the quality assurance of toxicological analyses, to a more international collaboration, and to the development of new analytical approaches.Analitička toksikologija nije samo analitčika kemija. lako podrazumijeva mnogo analitičkog rada, ne bi se smjela ograničiti samo na utvrđivanje više ili manje točne koncentracije nekog kemijskog spoja u biološkom ili ekološkom sustavu. Na osnovi analize koju je načinio toksikolog analitičar mora izvesti odgovarajuće zaključke i, što je vjerojatno još važnije, utvrditi koji se zaključci ne mogu postaviti. To se može ilustrirati trima primjerima. Prvi je primjer u području biološkog nadziranja. Ispitivanja na pticama-grabežljivicama (sovi i škanjcu), kao mogućim modelima za biološki nadzor kvalitete okoliša, pokazali su da su različite koncentracije teških metala u organima u svezi s njihovim posebnostima u načinima hranjenja. Drugi primjer odnosi se na otkrivanje razloga neočekivanih popratnih štetnih učinaka Ijekovitih spojeva u svakodnevnoj uporabi. Tako je pri dodavanju karbadoksa (kirtoksalinskog spoja) krmivu u slučaju proljeva u mladih svinja uloga toksikologa analitičara bila utvrditi da su dodavane doze bile značajno više od propisanih i uzrokom ozbiljnih poremećaja funkcije hormona aldosterona sa smrtnim ishodom. U potonjem slučaju analitički toksikolog morao je biti u stanju izmjeriti različite vrste spojeva (aldosteron, natrij, kalij te karbadoks u plazmi, tkivima i u krmivu) i dobivene nalaze protumačiti na odgovarajući način. I treći primjer, nakon uporabe i prisutnosti svih mogućih vrsta kemijskih spojeva u poljoprivrednoj proizvodnji, nužne su sveobuhvatne analize preostalih količina. Općenito uzevši, toksikolog analitičar mora pronaći ravnotežu između veoma pouzdane analitičke metode (sto je i naporno i skupo) i vremena i novca kojima raspolaže za izvođenje analitičkog mjerenja; dva cesto kontradiktorna zahtjeva. U budućnosti bi posebnu pozornost trebalo posvetiti osiguravanju kvalitete toksikoloških analiza, međunarodnoj suradnji i razvoju novih analitičkih pristupa
