Hrvatska je dijalekatna leksikografija u posljednjim desetljećima bitno
obogaćena, no učinjenim još ne možemo biti zadovoljni. Pregled rječničke
obradbe raznih hrvatskih dijalekata pokazuje da su stanovita područja
osobito zapostavljena, pa su nam rječnici s tih terena najpoželjniji. U čakavštini
riječ je o rubnim dijalekatnim jedinicama (buzetski dijalekt, lastovska
oaza, u manjoj mjeri jugozapadni istarski dijalekt), u kajkavštini najveći
problem predstavlja donjosutlanski dijalekt, manji turopoljsko-posavski dijalekt,
dok bi nam u štokavštini bio naročito potreban barem jedan rječnik
hrvatskih govornika istočnobosanskoga dijalekta, a i u ostalim dijalektima
potrebe su vrlo velike. Bili bi nam važni i rječnici Hrvata govornika torlačkoga
narječja (npr. Janjevo ili Letnica; jedno od karaševskih sela).Croatian dialectal lexicography has been enriched to a large extent in the
last decades, but we still cannot be satisfied with what has been done. An
overview of the dictionary-processing of various Croatian dialects shows that
cartain regions are especially neglected, therefore the dictionaries from these
areas are the most wished for
