Aluminij u vodi za pripravu dijalizata i u serumu dijaliziranih pacijenata

Abstract

The aim of this study was to develop and verify the electrothermal atomic absorption method for aluminium determination in human serum and correlate the concentration of aluminium in serum of patients on dialysis and in water for preparation of dialysate. Two centres were included: centre A with accidentally enhanced concentration of aluminium in water for preparation of dialysate and centre B with very low water aluminium. Aluminium level in serum of healthy people was also analysed. The results showed that the analytical method was reproducible and sufficiently accurate in determining serum and water aluminium. Normal values obtained for aluminium in the sera of healthy people ranged from 0.9 to 12 ug/L and wars significantly lower than all values obtained from the dialysis centre A. The aluminium concentration in serum of dialysed patients displayed linear correlation to aluminium concentration in water used for preparation of dialysate.Svrha ovog rada bila je: a) razviti i verificirati metodu određivanja aluminija (Al) u serumu elektrotermalnom atomskom apsorpcijskom spektrometrijom (ET AAS), b) odrediti koncentraciju aluminija u serumu zdravih ljudi i c) usporediti koncentraciju aluminija u vodi za pripravu dijalizata i u serumu pacijenata na dijalizi. Metoda ET AAS sastoji se u razrjeđivanju uzorka na koncentraciju mjernog područja od 2 do 10 µg Al/L i primjenu modifikatora matriksa Mg(NO3)2 Mjerenjem referentnih uzoraka dobiveno je iskorištenje od 98 i 105% za Seronorm odn. BRP otopinu albumina. Ponovljivost metode (koeficijent varijabilnosti izražen kao %) unutar dana je 5,6 odn. 9% i između dana je 3,5 odn. 8,6%. Granica detekcije metode je 0,9 µg Al/L. a karakteristična masa je 3,4 pg Al. U skupini od 50 zdravih ispitanika dobivena je vrijednost aluminija u serumu od 4,5 do 2,8 (aritmetička sredina ± standardna devijacija) s rasponom od 0,9 do 12 µg/L. Koncentracije aluminija u deioniziranoj vodi za pripremu dijalizata u serumu pacijenata na dijalizi mjerene su u dva različita centra za dijalizu (contar A i B) u Hrvatskoj 1995. do 1997 godine. Nakon kvara na uređaju u centru A voda za pripremu dijalizata sadržavala je 125 µg Al/L, a koncentracija Al u serumu pacijenata u to vrijeme iznosila je 140 ± 54 (N-9). Nakon servisnog popravka vrijednosti Al u vodi snižene su na 8 odn. 27 µg Al/L, a u serumu pacijenata na 30 ± 30 (N-50) odn. 75 x 38 (N=50). U centru B voda za pripravu dijalizata bila je tijekom praćenja ispod granice detekcije metode, tj. <0,9 µg Al/L. U isto vrijeme serumi pacijenata iznosili su 191 ± 22 (N-21) odn. 19 ± 11 (N=16) pg Al/L. Rezultati pokazuju linearnu povezanost između koncentracije aluminija u vodi za pripravu dijalizata i koncentracije aluminija u serumu pacijenata na dijalizi. Mali porast koncentracije aluminija u vodi odražava se na porastu aluminija u serumu. Stoga bi redovita kontrola aluminija ne samo u vodi za pripravu dijalizata već i u serumu pacijenata bila nužna