U osvit civilizacija čovječanstva, ljudi su se ribljim mesom hranili, ribljim kostima ukrašavali i naoružavali, ribljom kožom prekrivali prozorska okna, od riblje trbušne ljuske prozvodili lažni biser... Na brdima i u riječnim koritima leže fosili iz davnina, prije izdizanja stijenja iz morskog dna. Još od starovjekovnih pretkršćanskih i kršćanskih predaja Starog, ali i Novog svijeta, prežitci pojedinih kozmogonijskih predaja i drugih mitskih predodžaba u svezi s božanskim načelom ribe generacijski se prepričavaju i bilježe. I skupina hrvatskih čakavskih ihtioloških dijalektizama za ribe koje njihovi govornici drže ružnima, opasnima i/ili grabežljivima te za živopisne i/ili dvospolne ribe, u njezinu suodnošenju s primjerima starijih hrvatskih tradicijskih napjeva, vjerojatno dijelovima nekadašnjih pretkršćanskih
stihovanih obrednih tekstova, upućuju na njih.At the dawn of human civilization, people used fish meat to feed themselves, fish bones to decorate and arm themselves, fish skin to cover window panes, fish ventral shells to make fake pearls... On hills and in rocky river-beds lie fossils from ancient times before the uplift of rocks from the seabed. From the ancient pre-Christian and Christian traditions of the Old World, and the New World as well, the remnants of certain cosmogonical traditions and other mythical images in connection with the divine principle of fish, have been retold and recorded for generations. A group of the Croatian Čakavian ichthyological dialectalisms for fishes that speakers consider ugly, dangerous and/or predatory, and for colourful and/or hermaphrodite fishes, juxtaposing it with examples of older traditional Croatian songs, probably parts of one-time pre-Christian ritual verse texts, also points to them
