Visoka kvaliteta ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
nije definirana samo kvalitetom interakcija i prakse rada s djecom,
već ovisi i o načinima na koje te službe i profesionalci omogućavaju
uzajamne odnose s roditeljima, osobito u kontekstu sve većih
različitosti. Proučit ćemo ovu važnu dimenziju na primjeru profila
zaposlenih odgajatelja u 15 europskih zemalja

Katrien Van Laere

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

12 Djeca u EuropiIzgrađivanje odnosa s roditeljima: ključna kompetencija ili jednostavno sporedni zadatak?Katrien Van Laere Visoka kvaliteta ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije definirana samo kvalitetom interakcija i prakse rada s djecom, već ovisi i o načinima na koje te službe i profesionalci omogućavaju uzajamne odnose s roditeljima, osobito u kontekstu sve većih različitosti. Proučit ćemo ovu važnu dimenziju na primjeru profila zaposlenih odgajatelja u 15 europskih zemalja.Brojna međunarodna izvješća (OECD I i II, CoRe, Includ-ed, Eurydice i sl.) svje-doče kako je, u borbi za visoku kvalitetu predškolskih i drugih ustanova i kompe-tencija profesionalaca, rad na izgrađiva-nju uzajamnih odnosa s roditeljima od presudnog značaja. Ovo postaje sve ja-snije kad imamo na umu jasan kontekst sve veće različitosti obitelji i zajednica. Kako bismo proaktivno radili na kvalite-ti uvažavajući različitosti, zakonodavna politika i praksa bi trebale osigurati da u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeca, obitelji, profesionalci i lokalna zajednica imaju osjećaj pripad-nosti (DECET, 2007; DECET & ISSA, 2011.). Unatoč međunarodnom konsenzusu, istraživanje koje je provela Europska ko-misija (CoRe) otkriva tenzije u zakonskoj regulativi petnaest europskih zemalja. Međunarodno istraživanje stručnjaka iz Belgije (flamansko i francusko govorno područje), Hrvatske, Danske, Francuske, Grčke, Irske, Italije, Litve, Nizozemske, Poljske, Rumunjske, Slovenije, Španjol-ske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva (Engleska i Wales), usmjereno je na ana-lizu profila djelatnika u ustanovama ra-nog i predškolskog odgoja i obrazovanja (uključujući i pomoćno osoblje) prema važećim nacionalnim i regionalnim za-konskim dokumentima. Koji tip profesio-nalaca je istaknut u ovim zemljama? Ka-kav se kompetencijski profil očekuje od budućih profesionalaca? Otkako su rani odgoj i obrazovanje postali dio društvene prakse lokalne zajednice, posebno nas je zanimalo na koga su usmjerene očekivane kompetencije – na djecu, roditelje, kole-ge, odgajatelje, okruženje, društvo i sl.U mnogim kurikulumima nedostaju roditeljiNaša je analiza pokazala da je službe-ni profil odgajatelja u mnogim zemlja-ma poput Litve, Ujedinjenog Kraljevstva (Engleska), Poljske, Rumunjske, Švedske, Danske, Hrvatske, Irske i Slovenije prven-stveno usmjeren na dijete. Kompetenci-je i potrebno znanje formulirani su tako da se govori o tome što raditi s djecom, kako im pristupiti… kako potaknuti nji-hovo učenje, dobro-bit, odgoj i razvoj. Perspektiva roditelja je manje naglašena u mnogim od ovih službenih kompeten-cijskih profila djelatnika: u nekima ona uopće ne postoji, u drugima se smatra sporednim zadatkom ili se opisuje manje konkretnim kompetencijama u usporedbi s onima usmjerenima na dijete. Na pri-mjer, u Poljskoj su kompetencije opisane u standardima za poučavanje odgajatelja (Nauczyciel przedszkolny) dobro definira-ne i uglavnom usmjerene na dijete. Pored toga, odgajatelji bi trebali biti spremni za: suradnju s djecom i odgajateljima, djetetovom obitelji i lokalnom zajedni-com izvan vrtića kako bi mogli ostvariti postavljene odgojno-obrazovne zadatke.Je li to samo pitanje informiranja roditelja?U zemljama poput Belgije, Nizozemske, Španjolske, Italije i Francuske mnogi profili naglašavaju komunikacijske spo-sobnosti, uključujući i komunikaciju s rodite-ljima. Moramo reći da je odnos s roditeljima često instrumentalizi-ran jedino radi dopri-nosa dječjem razvo-ju. Jedna od glavnih uloga i profesionalnih kompetencija belgij-skog Kleuterleid(st)er (odgajatelja) je biti partner roditeljima i skrbnicima. Ova “ Kad osjetite da slušajući djetetove roditelje pridonosite dobrobiti djeteta i cjelokupne obitelji, tada je jasno da i vi kao profesionalac iz jednetako otvorene komunikacije možete nešto naučiti. ”Izjava jednog odgajatelja,CoRe studija slučaja, 2011.Djeca u Europi 13 uloga je pretočena u šest općih zadataka kojima je fokus informiranje roditelja o djetetovom razvoju i razgovor o podršci koju roditelji trebaju pružiti djetetu kod kuće. Prema kompetencijskom profilu ni-zozemskog Groepsleidster Kinderopvang (odgajatelja u jaslicama), glavni je fokus na informiranju roditelja o pravilima i radnim načelima ustanova ranog i predš-kolskog odgoja i obrazovanja. Pod ovim uvjetima teško se uopće može raspravlja-ti o komunikacijskim kompetencijama s roditeljima kao vidu uzajamne suradnje.Vrijedne iznimkeDoista je teže pronaći profil kompetenci-ja koje su usmjerene na djecu i njihove obitelji u kontekstu suradnje. U kompe-tencijskom profilu francuskog Éducatrice/éducateur de jeunes enfants (odgajatelj djece rane dobi sa sociopedagoškim foku-som), novi kompetencijski profil belgijskog bachelor pedagogie van het jonge kind (odgajatelj u jaslicama sa sociopedagoš-kim fokusom) i neki lokalni kompetencijski profili talijanskih educatorea (odgajtelji u jaslicama), u jednakoj su mjeri usmjereni na djecu i njihove obitelji. Profesionalci osiguravaju kontinuitet između okruženja kod kuće i jaslica/vrtića tako da se rodi-telji i djeca osjećaju prepoznatima. Pro-fesionalci i roditelji zajedno konstruiraju sociopedagoški pristup i projekt za dije-te, grupu djece, obitelji, grupe obitelji i lokalnu zajednicu. Sve su ove perspekti-ve neodvojive i međusobno isprepletene. One izgrađuju odnos povjerenja i uvažava-nja roditelja u njihovoj roditeljskoj ulozi. U stanju su povezati vlastita profesionalna znanja sa znanjima roditelja na način da oni u suradnji s profesionalcima mogu od-lučiti koju vrstu pedagoškog projekta žele za svoje dijete. Profesionalci ohrabruju roditelje da se susreću u vrtiću i razmje-njuju svoja iskustva.Zajednička briga?Vrijedno je napomenuti da u ovim pri-mjerima zanimljivih politika profesionalci rade u jaslicama koje su dio podijelje-nog sustava (dob 0-3 g.). Općenito u po-dijeljenom sustavu možemo uočiti dvije tendencije: profesionalci koji rade s naj-mlađom djecom (0-3 godine) u zemljama poput Rumunjske i Poljske gdje ne posto-ji službeni profil kompetencija, za razli-ku od odgajatelja koji rade sa starijom djecom (3-6 godina). U zemljama poput Belgije, Francuske, Italije i Nizozemske odgajatelji koji rade sa starijom djecom u predškolskim ustanovama imaju manje kompetencijskih zahtjeva u odnosu prema roditeljima nego njihovi kolege koje rade u jaslicama. Što je tome razlog? Je li od-nos s roditeljima povezan s dobi djeteta: što starije dijete, to su roditelji manje po-trebni? Priziva li pojam ‘skrbi’ zajedničku odgovornost roditelja i profesionalaca, a ‘odgoj i obrazovanje’ pretežnu odgovor-nost odgajatelja? Buduće rasprave s ro-diteljima i profesionalcima u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s kreatorima politike i istraživačima mogu biti prilika da se ove tenzije bolje istraže.ZaključakOva studija ima neka ograničenja te za-ključke moramo donositi s određenom dozom opreza. Obrađeni podaci dolaze iz službenih nacionalnih i regionalnih zakon-skih rješenja i dokumenata. Pa ipak, ova analiza nas ostavlja s nekim bitnim pita-njima o poziciji profesionalaca u predš-kolskim ustanovama. Ukoliko se budući profesionalci budu obrazovali pretežito u skladu s profesionalnim kompetencijama za rad s djecom ili za informiranje rodi-telja, neće li realne posljedice biti da se ponekad neće osjećati dovoljno sigurni-ma ili nedovoljno iskusnima da surađuju s roditeljima? Ili bi u nekim slučajevima roditelji mogli biti doživljeni kao teret, a ne kao bitan čimbenik i partner u od-gojno-obrazovnoj praksi? Ukoliko u nekim zemljama odgajatelji koji rade s najmla-đom djecom budu spremniji za suradnju s roditeljima, na koji način će moći razmi-jeniti vlastita iskustva s profesionalcima koji rade s djecom starije dobi, ukoliko su sustavi odvojeni? Međutim, prije svega moramo postaviti jednostavno pitanje o kojem bi se trebalo raspravljati na europ-skoj razini i postići međunarodni konsen-zus o važnosti učešća roditelja: Trebaju li profesionalci i ustanove ranog i predš-kolskog odgoja i obrazovanja raditi s dje-com ili s djecom i roditeljima u njihovom društvenom kontekstu?Ova studija je dio CoRe istraživanja (Competence requirements in ECEC) koje je provela Europska ko-misija, Odjel za obrazovanje i kulturu (www.vbjk.be/en/node/3559). K. Van Laere, M. Vandenbroeck, & J. Peeters (2011.) Competence Survey, u: M. Urban et al. (ur.) Competence Requirements in Early Child-hood Education and Care. CoRe Research Documents (Brisel, Europska komisija), str. 39-74.Katrien Van Laere radi kao pedagoginja VBJK-a – Centra za inovacije u ranoj dobi; nedavno je zapo-čela doktorski studij na Odsjeku za socijalni rad Sveučilišta u Ghentu.katrien.van.laere@vbjk.be© VBJK - Caroline Boudry© VBJK - Caroline Boudry

Izgrađivanje odnosa s roditeljima: ključna kompetencija ili jednostavno sporedni zadatak?

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia