Uvaženi hrvatski jezikoslovac. Punih 50 godina djelovao je u hrvatskom jezikoslovlju na više razboja. Najprepoznatljiviji je kao dijalektolog. Njegova bibliografija sadržava preko 400 bibliografskih jedinica

Petar Šimunović

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

13UDK 061.12-05:81-05Finka, B.Rukopis primljen 15. I. 2013Prihvaćen za tisak 25. III. 2013. Petar ŠimunovićHrvatska akademija znanosti i umjetnostiZrinski trg 11, HR-10000 Zagrebpetar@hazu.hrAKADEMIK BOŽIDAR FINKA1 –                                     DJELO I DJELOVANJEUvaženi hrvatski jezikoslovac. Punih 50 godina djelovao je u hrvatskom je-zikoslovlju na više razboja. Najprepoznatljiviji je kao dijalektolog. Njegova bibliografija sadržava preko 400 bibliografskih jedinica. Istraživanje hrvatskih dijalekata započelo je potkraj 19. stoljeća. Tu genera-ciju dijalektologa sačinjavali su, među ostalim: V. Oblak, M. Kušar, I. Milčetić, M. Milas, A. Mažuranić, M. Rešetar, R. Strohal, V. Važni, P. Skok, A. Belić, S. Ivšić, M. Tentor, A. M. Lukjanenko, M. Małecki, J. Ribarić, M. Hraste, J. Hamm, P. Guberina, I. Brabec, B. Jurišić.2 Neki od njih djelovali su i nakon Drugog svjetskog rata. Tada nastupa na scenu mlada Finkina generacija: D. Brozović, P. Ivić, Z. Junković, M. Moguš, S. Sekereš, Z. Wagner, A. Šojat, S. Težak. Na žalost iz te generacije više uglavnom nema živih. Danas na sreću još uvijek djeluje nestor hrvatske dijalektologije M. Moguš.Božidar Finka rođen je u Salima 19. prosinca 1925. godine. Maturirao je u Splitu 1947. Diplomirao slavistiku u Zagrebu 1960. disertacijom “Dugootočki čakavski govori”. Došavši u ondašnji Akademijin Institut za jezik, opredije-lio se za dijalektologiju. U Institutu je redovito napredovao od asistenta do znanstvenog savjetnika i ravnatelja Instituta. Ondje je bila zapažena njegova razgranata jezična djelatnost, pa je već 1975. izabran za Akademijina člana suradnika. Već 1988. postaje redoviti član Akademije. U Razredu za filološke znanosti obnašao je dužnost tajnika Razreda, a onda je izabran i za člana Pred-sjedništva Akademije. Božidar Finka bio je terenski istraživač, jedan od najboljih poznavatelja 1  Šimunović, P. Popis znanstvenih i stručnih radova B. Finke. Filologija 24–25. Ed. JAZU, Zagreb 1995 (1996), 19–13; idem, Spomenica posvećena preminulim akademicima (Božidar Fin-ka). Ed. HAZU, sv. 113, Zagreb 2004, 29–52.2  Vidi knjigu: Portreti hrvatskih jezikoslovaca. Biblioteka: Hrvatski radio, knj. 5, Zagreb 1993, 287 str.HRVATSKI DIJALEKTOLOŠKI ZBORNIK 18 (2013)Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 18, 2013, str. 13–1714hrvatskoga dijalekatskoga pejzaža. Najbliže mu je bilo čakavsko narječje3, koje je monografski prikazao u sve-učilišnim skriptama Bohumskoga sveučilišta, gdje je krajem 60-ih godina go-stovao kao profesor. Uspješno je istraživao kajkavsko i štokavsko narječje. Kao marljivi terenski istraživač obišao je govore od Lastova i Mljeta do Osijeka i Vinkovaca. Upoznao je na terenu neke bosanske govore te govore u hrvatskoj dijaspori u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj.Mnogobrojnim dijalektološkim prilozima spasio je od zaborava mnoštvo podataka, protumačio bitne narječne pojave, upozorio na odnose sinkronije i dijakronije, na stilistiku i semantiku, morfologiju i sintaksu, fonetiku i fono-logiju, na dijalektalno-standardne odnose, na međudijalektalne veze i među-jezična prožimanja.U dijalektološkim radovima osobita je pozornost posvećena akcenatskoj problematici.4 Božidar Finka sudjelovao je u izradi upitnika za hrvatsko-srp-ski dijalektološki atlas. Bio je vrlo djelatan u obradi punktova za taj atlas. Bio je jedan od urednika i suautora u opširnoj monografiji “Fonološki opisi...”5. Izra-dio je dva punkta za Općeslavenski lingvistički atlas (Brinje, str. 251–252, i Sali, 252–257. Sa suradnicima uredio je i izdao desetak karata za OLA i sudje-lovao u izradi karata za ELA. I sam je napisao opširan naputak za ispitivanje i obrađivanje čakavskih govora (HDZ, 5, 1973, 5–76 i karta).Sažimajući Finkin dijalektološki rad istakao bih njegove monografije i ra-sprave kao što su: Dugootočki čakavski govori (1977)6, Govor otoka Žirja (1969)7, Karlovački govor (1973)8, zajedno s A. Šojatom, Rad na proučavanju govora u Brinju i okolici (1969)9 sa S. Pavešićem, radove o stilistici u dijalektologiji (70-3  Radove o čakavskom narječju B. Finke vidi u: Šimunović, P. Čakavska čitanka, Zagreb: Golden marketing 2011. U tamošnjoj Čakavskoj bibliografiji od br. 174 do 215, str. 401–403.4  Osim razmatrane akcenatske problematike u Finkinim kapitalnim radovima, vidi još: Finka, B. Jedna usporedba dijalekatskog izgovora s književnim. Akcenatsko-ekspiratorna reče-nička linija u jednom čakavskom govoru (Dugi otok) i u književnom hrvatskom jeziku. Radovi Naučnog društva Bosne i Hercegovine 9, Sarajevo 1965, 141–147; isti, Naglasne osobine  mjesta Sukošana kod Zadra. Studia phraseologica et alia. Festschrift für Josip Matešić, München 1992, 147–152; isti, O naglasnom kolebanju u tkonskom govoru. Zadarska smotra 45, Zadar 1996, 4–6, 49–52. Vrlo dobro izlaganje Blaženke Martinović pod naslovom “Božidar Finka kao akcentolog” održano je na  ovom znanstvenom skupu i tiskano je u ovom Zborniku.5  Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obu-hvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom. Sarajevo 1981.6  Vidi: Hrvatski dijalektološki zbornik 5, 1977, 7–178 + karta.7  Vidi: Rasprave Instituta za jezik JAZU 1, Zagreb 1968, 121–220.8  Vidi: Hrvatski dijalektološki zbornik 3, 1973, 77–150 i karta.9  Vidi: Rasprave Instituta za jezik 1, Zagreb 1968, 5–44.Petar Šimunović:  Akademik Božidar Finka – djelo i djelovanje15ih godina), Slavistische Akzentuation (1969)10, Der čakavische Dialekt (1968)11, Upotreba nepromjenjivih riječi u čakavskim govorima na Dugom otoku (1971)12, o govorima u Gorskom kotaru, o čakavsko-štokavskim govorima u sjevernoj Dalmaciji itd. Sedamdesete godine bile su izuzetno plodne u Finkinom dija-lektološkom opusu.Tih je godina akademik Božidar Finka bio stalno u jezičnoj areni. Borio se ustrajno i dosljedno za samobitnost hrvatskoga jezika. Njegovi članci o pro-blematici hrvatskoga književnoga jezika, o normi i normiranju bili su vrlo stručni i razboriti. Tada vrlo čitana Vjesnikova rubrika Jezične dileme, koju je on ispisivao, bila je zbog autorovih prohrvatskih stavova o samobitnosti hr-vatskoga jezika nasilno ukinuta. Kao što je, uostalom, nešto kasnije bio zabra-njen i Hrvatski pravopis, koji je izradio zajedno s akademicima S. Babićem i M. Mogušem. Taj pravopis, nazvan zbog svoje zlosretne sudbine Londoncem, bio je povučen i recikliran u tvornici papira. Ali rad te trojice pravopisaca na hrvatskom pravopisu trebalo bi opširnije elaborirati.Svojim stručno-popularnim podlistcima, započetim 50-ih godina u glasilu Morsko ribarstvo, ustaljivao je imena i nazive morske faune i pomorskih ter-mina. U vezi s pomorstvom bio je organizator i voditelj znanstvenog skupa o tisućitoj obljetnici prvoga spomena ribarstva u Hrvata, koji se spomen zbio u Finkinu zavičaju 995. godine. Svojom svestranom djelatnošću bio je upre-gnut u nekoliko razboja. Pamtimo ga kao osnivača i voditelja Zagrebačkoga lingvističkoga kruga, koji krug smatramo školom generacijâ onda još mladih jezikoslovaca koji su usvajali jezične spoznaje na suvremenim stečevinama lin-gvističke znanosti.U vezi s ovim našim dijalektološkim zborovanjima važno mi je spomenuti kako je upravo Božidar Finka, u svojstvu predsjednika Odbora za dijalekto-logiju HAZU, pokretač ovih znanstvenih skupova pod naslovom “Hrvatski dijalekti”. Oni su bili jak poticaj istraživanju naših dijalektalnih prostora i ra-zvitka hrvatske dijalektologije. Prilozi s tih skupova tiskani su uglavnom u Hrvatskom dijalektološkom zborniku, glasilu Akademije, koje je glasilo uređi-vao, na izmjenice s akademikom M. Mogušem, do smrti.Finkin rad na leksikografiji vrlo je značajan. Počeo je svoju službu kao asi-stent, ispomoćnik obrađivačima Akademijina rječnika, a završio kao voditelj i urednik Dopuna toga Rječnika, koje su, na žalost, ostale neostvarene, dakle bez praćenja leksičkoga razvitka i bilježenog bogaćenja hrvatske leksičke gra-10  Stilistika u dijalektologiji, Suvremena lingvistika 1, 1961, 1–11; Čakavske stilističke studije I., Filologija 3, 1962, 49–52; II., Filologija 5, 1967, 51–57; VI. Filologija, 7, 1973, 69–72.11  Ruhr-Universität Bochum. Veröffentlichungen des Seminars für Slavistik, 2, Bo-chung 1968.12  Čakavska rič 2, 1971, 29–40.Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 18, 2013, str. 13–1716đe. U tom radu na leksikografiji je, na poticaj Miroslava Krleže, pokrenuo i organizirao rad na povijesnom Rječniku hrvatskoga književnoga kajkavskoga jezika. Taj rječnik uređivao je do svoje smrti. Danas se izrađuje u suradnji  s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Dosad je izašlo 12 svezaka.Božidar Finka u dogovoru s hrvatskogradišćanskim jezikoslovcima, i sa svojim suradnicima, organizirao je i vodio rad na izradi Njemačko-gradišćan-skohrvatsko-hrvatskog rječnika13 i Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-njemačkog rječnika14. Za gradišćanske Hrvate ti tiskani rječnici imaju golemo povijesno, kulturno i praktično značenje u njegovanju gradišćanskohrvatskoga književ-noga jezika. Petnaestak godina u autorskom kolektivu s antropolozima, koji je predvo-dio akademik Pavao Rudan, proučavao je, sa suradnicima, bazični vokabular kao bitni sastojak kulturne baštine, koji je leksik u tom vokabularu otporniji na promjene od leksika u svakodnevnoj uporabi. Utvrđivale su se tako speci-jalnom metodologijom leksičke srodnosti i razlike, koje upućuju na konzisten-tnost određene populacije i na putove zamršenih migracija. Iz toga je područ-ja napisano petnaestak radova, uključujući i nekoliko knjiga.Finka je svoj rad započeo onomastičkim člankom Citorij (ecclesia sancti Victoris)15 na Dugom otoku. Taj mu je početnički rad recenzirao P. Skok, a objavljen je 1955. godine, gotovo prije 60 godina. Drugi onomastički radovi odnose se na građu zadarsko-šibenskog područja i ostaju zabilježeni kao po-datci iskusnoga dijalektologa.Sažimajući  Finkin rad, kao trajan prinos hrvatskoj dijalektologiji, trebalo bi spomenuti:a) Dokazao je u dijalektima jaku stilsku (stilističku) obojenost bitnih izra-žajnih sredstava i funkcioniranje vrednota govornoga jezika. Pokazao je kako je stilsko iskazivanje u dijalektima nesputanije nego u standardnom jeziku, jer se ono u dijalektu, kao svakom otklonu od uobičajene norme, doživljava afektivno.b) Proučavajući karlovački govor i neke gorskokotarske  govore, utvrdio je  da se kajkavski jugozapadni govori razlikuju od  drugih kajkavskih dijalek-talnih tipova i da se u mnogim crtama slažu s čakavsko-kajkavskim govorima koji se nastavljaju na ikavsko-ekavske čakavske govore.c) Istražujući useljeničke štokavske jekavske govore u Gorskom kotaru, 13  Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch. Ed. Amt der Burgenländis-chen Landesregierung. Eisentadt – Zagreb 1982, 637 str.14  Gradišćansko-hrvatsko nimški rječnik/Burgenländdischkroatisch-kroatisch-deutsche Wör-terbuch. Zagreb – Eisenstadt, 1991, 842 str.15  B. Finka, Porijeklo naziva Ciborij. Radovi Instituta JAZU u Zadru 2, 1955, 401–412.Petar Šimunović:  Akademik Božidar Finka – djelo i djelovanje17uočio je da je drežnički štokavski tip bio više u doticaju s južnim izdankom istočnohercegovačkoga dijalekta, proširenoga po Dalmatinskoj zagori i Buko-vici, dok je moravički tip bio u bližim doticajima  sa sjevernim izdankom toga dijalekta, koji je bio proširen po Kordunu, Banovini i dijelom po Slavoniji.d) Opisao je na području Vinkovaca, i drugdje po istočnoj Slavoniji, govore s posebnom realizacijom nekadašnjega jata, koji čuva fonetsku i fonološku razlikovnost.e) Izradio je, s M. Mogušem, vrlo preglednu kartu čakavskoga narječja.16Njegov rad bio je primijećen i nagrađivan. Godine 1977. dodijeljena mu je nagrada ”Božidar Adžija” za istaknutu znanstvenu djelatnost, a o 70. godišnji-ci života Državna nagrada za životno djelo.Njegov ljudski i znanstveni lik resili su poštenje i marljivost.Njegovo jezikoslovno djelo ostavilo je dubok i prepoznatljiv trag u hrvat-skom jezikoslovlju.B. Finka bio je antologičar. Sastavio je antologiju pjesama čakavskih pje-snika zadarskoga otočja (ili zadarskoga kruga). I sam je pisao pjesme, pretežito na zavičajnom govoru mjesta Sali. Pisao je pjesme i na kajkavskom narječju i na standardnom hrvatskom jeziku, što je rijetkost u naših pjesnika. Neke sam pjesme čitao i u rukopisu. Imam uvida u taj rad, ali o njima ne bih htio suditi. Na proslavi njegove sedamdesetogodišnje obljetnice života u Salima bio sam, po njegovoj želji, promotor njegova djela i njegova filološkog djelovanja. Te nezaboravne večeri sjatili se svi Saljani na tu proslavu. Čitale su se i njegove pjesme, koje su bile nevjerojatno toplo prihvaćene od svih slušatelja. Tih dana u okružju njegovih mještana i u prirodnom pejzažu njegova zavičaja shvatio sam zašto u Finkinu književnom opusu dominiraju tri M: mati, more i masli-na. S toga gnijezda penjao se s mukom Božidar Finka do nedostižnih zvijezda. Penjao se naporno i uspješno.16  Finka, Božidar – Milan Moguš 1981. Karta čakavskog narječja. Hrvatski dijalektološki zbornik 5, 49–58, karta.

Akademik Božidar Finka – djelo i djelovanje

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals